Ožujak je mjesec kada se kulturna događanja u Poreču mogu nabrojati na prste jedne ruke. Koncerti, izložbe, predstave, uglavnom se dešavaju jednom u par tjedana ili mjesec dana pa publika, još uvijek neopterećena obavezama u turizmu i oporavljena od skijaške sezone željno očekuje nekakvo događanje. Stoga je festival smijeha i komedije Zlatni zub koji se proteklog i ovog tjedna odvija u kazalištu u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta jedno od događanja koje svaku večer privuče preko stotinjak gledatelja, a neki za predstave do kazališta povuku iz Umaga ili Pazina.

Zanimljivo je da se uzadnjih pet godina koliko se odvija festival (koji je usput rečeno, izrastao iz festivala smijeha i komedije započetog 2007. na županijskoj razini, ali se nakon prve godine zadržao samo u Poreču) stvorio solidan broj kazališne publike raznih uzrasta, koji redovito prate predstave, diskutiraju o njima, te se čak i sami okušavaju u amaterskim uradcima. Interes za kazalište u Poreču počeo se razvijati s pokojnim profesorom Brankom Mrkušićem koji je uveo duh amaterskog kazališta u gradu i dugogodišnjom tradicijom dovođenja najboljih predstava za odrasle i djecu na kazališne daske Učilišta, što je definiralo porečku publiku koja je postala izbirljiv i educiran kazališni gledatelj. Ta se tradicija danas prenosi i na mlađe generacije. Zadnjih tri godine" djeluje Mrki teatar, amaterska kazališna družina u kojoj glume glumci različitih dobi i profesija i koji su već na kazališne da-ske postavili četiri vlastite predstave. Nisu jedini: na festivalu od prve godine redoviti izvodači su članovi lokalne udruge mladih USB čije su predstave svaki put sve razrađenije i omiljenije kod publike.

– Ljubav prema kazalištu je individualna i osebujna pojava, to je ljubav koja daje snagu i motiv. Za nas kad smo u grupi to je jedna atmosfera zajedništva i zabave. Kad sam na predstavi kao publika uvijek znam da mi je odlazak u kazalište bolji izbor od sjedenja pred televizijom, ispričala mi je jednom prilikom jedna od članica Mrki teatra.

Porečani i teatar javno se vole, a Zlatni zub raste i razvija se. Prilika je to da gledatelji pogledaju nekoliko različitih predstava kazališnih skupina iz svih krajeva Hrvatske, pogledaju i ocijene svoje sugrađane na daskama koje život znače, druže se i provedu večer na malo drugačiji način. Još kad bi se cijena od 50 kuna ulaznice po predstavi mogla malo srezati. Neki su pak, ironično rekli da bi festival plača i tragedije možda bio pravi naziv za trenutnu situaciju u Hrvatskoj, sa svim PDV- ima, poskupljenima, nezaposlenosti i sličnim problemima. Nažalost je tako, ali Zlatni zub je prilika da barem na sat, dva sve to zamijenimo smijehom.

V. Habereiter, Glas Istre