Na Povenjaku je opet bilo napeto: pobjednici otkrivaju tajnu uspjeha, donosimo rezultate analize ulja iz trgovina…, a evo i popisa svih nagrađenih.
Svi strahovi i nade uvijek su, ovisno o povodu, na poseban način drukčije, a ovo je zapis o maslinarskim strahovima i nadama koji su se zgusnuli u jednu večer koja se dogodila u omiškom hotelu “Brzet”.

Tamo je, naime, u subote navečer upriličena završnica ocjenjvanja kvalitete maslinova ulja i maslina konzerviranih na tradiconalan način koju već 11 godina zaredom, pod nazivom “Povenjak”, organizira Udruga maslinara “Paićuša” iz Piska.

Prigoda je to da svi prijavljeni, na splitskom Nastavnom zavodu za javno zdravstvo čiji su stručnjaci analizirali prispjelih 146 uzoraka maslina i ulja, napokon doznaju kakve je kvalitete ono što su, s neizostavnim erosom, zalijevali svojim znojem i trudom.

I, dabome, kad je zastor konačno dignut, a medalje i pehari, uz koje je išla i kuverta s isprintanim podacima o rezultatima analize, podijeljeni, bilo je obilje osmijeha od uha do uha, te, koliko je vaš reporter uspio primijetiti, nekoliko – kao kad pučkoškolac dobivši svjedodžbu dozna da više nije odlikaš – potištenih izraza lica. Zbog boljih godina od ove.

No, valja nam krenuti po redu.

Dolje u prizemlju hotela u jednoj prostoriji, za sve one koji pristižu, na stolu su servireni tanjuri i uzorci ulja i maslina, uz njih natpisi prvak, viceprvak, leccino, oblica, ulje s manom… Svatko može kušati.

Ima i fritula za dobrodošlicu, no imena koja stoje iza prvaka i viceprvaka se ne znaju. Gore na katu je hotelski restoran, susreti prijatelja i znanaca, mnogo je onih koji se u ovakvim prigodama redovno susreću jednom godišnje.

Tema konverzacije je jedino masline i ulje nakon jedne, kako što u uvodnoj riječi reče organizator i predsjednik “Paićuše” Nedjeljko Fistonić, teške godine za maslinare iz dalmatinskog priobalja zbog invazije maslinove mušice. Zato je bilo i onih koji su, znajući da im ulje ne valja, ove godine nisu ni prijavljivali na “Povenjak”, te nabraja imena Stipe, Cajo, Mirko, Perislav, Čedo…

Sintezu rezultata provedenih kemijskih i senzorskih analiza napravila je, u ime Zavoda za javno zdravstvo, Zlata Knezović, posebno se osvrnuvši na kvalitetu maslinovih ulja koje se prodaju u trgovinama. Tamo, kazala je, ima svega pa čak i toga da u proizvodu deklariranom – a, slovom zakona, za kvalitetu je odgovoran trgovac – kao djevičansko ima i rafiniranog ulja.

Samo jedno ulje iz ove kategorije – ala što će im biti drago, a potvrdila je to, preuzimajući priznanje, i Zorica Jurišić, savjetnica za maslinarstvo u toj tvrtki – dobilo je ocjenu ekstra, ono koje proizvodi tvornica “Zvijezda”.

O konačnom pobjedniku odlučivale su nijanse, istaknula je Zlata Knezović, tako da su razlike u rezultatima među 10 prvih neznatne.

Ocjenjvanje kvalitete maslina konzerviranih na tradicionalan način je prilično teška, kazala je, a najviše se gleda struktura i hrskavost ploda. Pobjedu na gostujućem terenu u ovo kategoriji odnio je Silvano Bartolić iz Poreča.

– Ma je li baš iz Poreča? – pitamo ga.
– Ma dobro, selo se zove Fuškulin. Tamo imam 800 stabala maslina.

– A koja sorta je pobjednička?
– Peshilino, to je jedna taljanska sorta. Nje imam oko 250 stabala.

– Kako ste se uspjeli obraniti od mušice?
– Maslinu treba orezivati tako da ima puno sunca, stavim one žute trake protiv mušica, a pesticide koristim u minimalnim količinama, ono, ako baš moram.

– U čemu je tajna vašeg recepta za konzerviranje maslina?
– Koristim 3-4 starinska recetpa, aromatično bilje, ružmarin, lovor i majčinu dušicu. Ne znam bih li to govorio, ali za salamuru koristim kamenu sol.

– To je ona tuzlanska. U Dalmaciji bi to bila hereza – primjećuje novinar.

Od samog početka svečanosti u restoranu hotela “Brzet”, na stolu su poredani, što manji, što veći, pehari, reporter ih je izbrojao ukupno 16, te medalje kojih, čini se, ima puna kariola.

Pravo uzbuđenje, nakon što je Jošku Kovačiću zvanom Aga uručeno priznanje za najkvalitetenije ulje servirano u restoranu, počinje s dodjelom medalja za ulja. Počelo je s osam brončanih, pa 37 srebrnih, te prve 34 zlatne, a na samom vrhuncu je top 10. Deset najboljih. Oni uz medalje dobivaju i pehare.

Sa svakom dodijeljenom medaljom strahovanje i nada prelaze u osmijeh ili, spomenusmo već, neku vrstu potištenosti, jer nada je čudan fenomen, zna ona i izmučiti ljude…

Svatko od onih čije ime još nije pročitano zna da i ne mora biti prozvan, te da je završio među onima što su zavrijedili samo diplomu ili zahvalnicu za sudjelovanje na smotri. Proporcionalno tomu raste i nervoza. Pa onda ide odbrojavanje, kao kad se lansira raketa u svemir: deseti, deveti, osmi… a prvi je Kalcina Mikele iz Grožnjana.

Čovjek nije mogao sebi doći od sreće, a novinaru se čini da su svi u dvorani znali da je on pobjednik osim njega samoga. Znao je to i ažurni novinar, no nije želio da mu, prije službenog priopćenja, on donese vijest iako bi, zbog rokova tiskanja, bilo praktičnije da su popričali prije dodjele nagrada. Stoga razgovor nije bio dug:

– Čekajte, gdje u Grožnjanu rastu masline, on je, kao i većina gradića u unutrašnjosti Istre, na vrh brijega, a oko njega je gusta hrastova šuma?
– Što… Oprostite, još sam jako uzbuđen, ovo čekanje… Ah, da, selo se zove Kostanjica, u podnožju je Grožnjana. Tamo imam OPG na kojemu radimo otac i mi, mati, žena i ja. Imamo preko 1300 stabala maslina. Sorte su istarska bjelica, leccina, karbona, frantojo…

– Koja vam je donijela pobjedu?
– Coratina, porijeklo joj je Italija. Brali smo je i prerađivali oko 20. listopada.

– Kakav je odnos zelenih i zrelih, crnih maslina?
– Više je zelenih nego crnih, što je važno jer zelene masline daju aromu, pikantnost ulju. Kod nas berba traje od 1. listopada do 10. studenoga.

– Au, morat ću sve to reći mom puncu, kad najesen budemo brali masline da krenemo malo ranije – izvukao je novinar pouku.

DRAŽEN DUILO

Nagrađeni

Prvi u kategoriji esktra djevičanskih ulja je Kalcina Mikele iz Grožnjana. Viceprvak je Dragutin Pjelik iz Biograda, treći je Mario Crnobori iz Medulina, četvrti je OPG Lupić iz Bala, peti je Mate Dušević iz Ražanca, šesti je Mario Vošten iz Sv. Lovreča, sedmi je Ivica Vlatković iz Novigrada, osmi je, opet, Mate Dušević, deveti je opet OPG Lupić, a deseti Anđelko Kuzmanić iz Lokve Rogoznice.

Zlatne medalje za ekstradjevičansko ulje još su dobili Slavomir Kadić iz Dugog Rata, Marinella Kliba iz Vodnjana, Željko Grgorinić iz Pule, Marino Kraljević-Reale iz Brtonigle, Irena Demarin iz Medulina, Uljara Nonno Bruno iz Medulina, Uljara Nadin, OPG Buntić iz Vodica, Josip Kalajdžić iz Splita, Jadranka i Mario Černjul iz Medulina, Mladen Prtenjača iz Zadra, OPG Buntić iz Vodica, Ivica Vlatković iz Novigrada, Neven Kovačić iz Omiša, Mario Buterin iz Benkovca, Nino Činić iz Krasice, Joško Veža iz Brista, Valter Šarić iz Vodnjana, Srećko Grubišić iz Šibenika, Željko Burčul iz Supetra, Nada Eremut iz Žeževice, Silvano Pregara iz Krasice, Osnovna škola Kraljice Jelene iz Solina, Ivan Prpić iz Zagreba, Lukša Bratim iz Splita, Jozo Eremut iz Žeževice, Stanko i Dinko Sikirić iz Bibinja, Milan Popović iz Zadvarja, Borislav Pedić iz Zadra, Ivan Rebić iz Vinjana Donjih, Nedjeljko Fistonić iz Piska, Drago Laća iz Skradina, te Suzana Kalajžić iz Splita.

Srebrnim medaljama za ekstradjevičanska ulja okitili su se Arsen Krnić iz Prgometa, OPG Radešić-Punta iz Krasice, OPG Silvano Pregara iz Krasice, Ante Bogdanović iz Seoca, Silvano Bartolić iz Poreča, Josip Pavlica iz Zadra, Ivan Nejašmić iz Dugog Rata, OPG Cossetto iz Krasice, Josip Kovačić Aga iz Omiša, Ivan Strižić iz Blata na Cetini, Željko Lolić iz Žrnovnice, Toma Pavičić iz Gata, Silvano Tanger iz Medulina, Miroslav Tuljak iz Grožnjana, Miro Škrobica iz Slatine, Dalibor Jerić iz Gata, Frane Čikeš iz Žeževice, Teo Ćendo iz Splita, Obrt Benvegnu iz Krasice, Davor Bogdanović iz Seoca, Željko Karaman iz Podstrane, Moris Popović iz Buzeta, Juraj Čikeš iz Splita, Ivo Vojvodić iz Blata na Korčuli, Petar Fanni iz Starog Grada, Vladimir Lelas iz Omiša, Krešimir Gligić iz Omiša, Ivan Martić iz Sovića, Željko Katušić iz Zvečanja, Darko Dujela iz Zadra, Božidar Darko Šošić iz Brela, Josip Vuknić iz Imotskoga, te Ivica Ivandić iz Solina.

Brončani su: Ivan Kuzmanić iz Lokve Rogoznice, Stanko i Dinko Sikirić iz Bibinja, Marinko Galić iz Lokve Rogoznice, Tomislav Slišković iz Vinjana Donjih, Ratko Erlić iz Banjole, te Hrvoje Domljanović iz Splita.

Moramo napomenuti da je bilo pojedinaca koji su u istoj kategoriji osvojili dvije ili više medalja, no nismo ih navodili svaki put ponovno.

Osim toga, dodijeljeno je šest diploma za ekstradjevičansko ulje, 23 diplome za djevičansko ulje i pet zahvalnica za sudjelovanje na natjecanju.

Radio Centar