Bez obzira kakav bio naš stav pozitivan ili negativan oko maškara i spaljivanja pusta, to je svakako nešto što zaslužuje našu pozornost. Okrenimo se onome što zapravo spaljivanje pusta u našim krajevima predstavlja. A to je jedna stoljetna tradicija. Onakva tradicija koja je u određenim dijelovima zemlje i održala nacionalnu svijest živom.
Premda su same maškarane povorke, pa i spaljivanje krivca tzv. poganski običaji, a danas i pomalo vulgaran način zabave, takve su manifestacije ljude još više vezivale uz svoj kraj. Kao što su npr. krštenje vina u kontinentalnim dijelovima Hrvatske, alkarske trke u Dalmaciji, pucanje iz kubura u Zagorju, pa sve do borbi bikova u Hercegovini.
Međutim, iako se svi ti događaji, u najgrubljoj riječi mogu opisati kao "seljački", činjenica jest da su upravo ti događaji karakteristične tadicionalne manifesatcije koje se, prenoseći s pokoljenja na pokoljenje, ukorijenjuju duboko u svijesti naroda kao nešto originalno, domaće.
Ne samo kod nas, već i kod mnogih drugih naroda postoje takvi događaji koji se, u grubom smislu mogu smatrati "seljački", ali su postali jedan od najupečatljivijih znakova prepoznatljivosti određenog naroda.
To su primjerice borbe s bikovima u španjolskim koridama (koji u konačnici završavaju krvavo), slavljenje tkz. "noći vještica" u Americi, tradicionalni lov na lisice u Velikoj Britaniji, pa sve do velikih maskiranih manifestacija u Veneciji i Brazilu. U početku su to zasigunro bili sporadični oblici slavlja u određenim manjim mjestima, da bi kasnije takve manifestacije postale naconalni hit.
Naravno, teško je mjeriti lokalne maskirane zabave u Novoj Vasi sa takvim velikim svjetskim priredbama, ali je činjenica da jedno naše obližnje mjesto godinama gaji tradiciju u koju ugrađuje svu svoju energiju. Čak i u ovo krizno vrijeme, stanovnici toga mjesta nisu zapostavili taj običaj. Paljenje pusta svakako je manje bolno od ubijanja bikova u Španjolskoj ili lisica u Velikoj Britaniji, čime se Španjolci i Britanci ponose kao nečime tradicionalno njihovim. Može se zaključiti da je to potencijal koji u kulturnom, sociološkom i turističkom smislu nije u potpunosti iskorišten.
Ove je godine izostala i tradicionalna povorka maškara iz Nove Vasi ulicama našega grada. Je li tome uzrok pomnjkanje interesa, novca ili nečega drugog, teško je reći, ali se može jednako tako zaključiti da bi takvu manifestacju trebalo njegovati i podizati na višu razinu. A da interes za maskiranim povorkama u našem gradu postoji, pokazuje i odaziv na festivale poput Giostre, kao nešto domaće, naše, gdje se sudionici također maskiraju u cilju razonode i promocije domaćih sadržaja. Premda su maškare možda same po sebi manje atraktivne od ostalih maskiranih povorki, to je ipak dio godine za koji se ljudi spremaju cijele godine, i to zaslužuje poseban tretman.
Maškare iz Nove Vasi ne "padaju" u jeku turističke sezone, ali one mogu biti jedan proizvod koji može označiti početak nove sezone koja će obilovati događajima. Ako već same maske i sam pust nisu zanimljivi, zanimljiv je entuzijazam ljudi i energija, pa u konačnici i novac koji je uložen u stvaranje maškaranog ugođaja.
Taj jedan dan, cijeli bi grad mogao živnuti zahvaljujući maškaranoj povorci iz Nove Vasi, kao što živne za trajanja drugih festivala, pogotovo u kontekstu dosade na koju se svi žalimo u zimskim mjesecima. Fotografianje, foto natječaji, javni izbor najbolje maske, defile maškara, retpospektive prošlih maškara, sve su to jednostavni načini na koji se nešto originalno, domaće, može iskoristiti i podići na jednu višu razinu. Ako u Poreču sve gledamo kroz "turistički proizvod", iako bi mašakre trebale biti ono što jesu u drugim gradovima i mjestima – zabava !

zzlevak