Kao što smo već izvješćivali javnost za Projektni dan 19. studenog 2004. god. II. ekonomista je bio uključen u jednu hvale vrijednu aktivnost »Pošalji pismo za pomoć». To je ujedno jedna njihova vježba, gdje su učili kako pisati pismo za pomoć. Svatko je imao zadatak da napiše pismo za traženje pomoći (kakve pomoći sami su odlučili). Bilo je raznih ideja: od traženja pomoći da se dodatno opremi kabinet informatike, popuni kolekcija koševa za smeće u parku kao i zelenilo i sadnice za park i unutarnje prostore škole, te pomogne nemoćnim i bolesnim osobama i sl. Pisma su učenice Andrea Pančur, Mihaela Prekalj, Nina Paljuh, Iva Knapić, Renata Kovačević i Paola Bakran raznijele po raznim firmama i institucijama očekujući podršku. Kažu: «Raznošenje pisama je bilo popraćeno i nekim neugodnostima, većina kod kojih smo došli boje se primiti pismo, kažu dajte šefu». Jako lijepo su bile primljene u Hypo Alpe-Adria bank i Turističkoj zajednici. To je prvi puta da učenici znanje stečeno iz daktilografije i dopisivanja pokušaju ovako djelotvorno okušati. «Naučili smo pisati pismo za pomoć, ali još malo treba vježbati» kažu učenice.

Najprije je učenike razveselio rasadnik Ures sa svojom prvom donacijom lončanica kojima su učenici ukrasili svoj razred i prostore škole. Na Zamolbu učenika za pomoć odazvali su se i grad Novigrad, Vagabundo Umag, Istarski domovi zdravlja, Ciss d.o.o., «Klaudeta» – trgovački obrt u vidu novčanih sredstava. Od dijela pristiglih sredstva učenici su kupili razne prehrambene proizvode i kućne potrepštine i složili 7 poklona za osobe starije dobi koje žive same. Svaki poklon je sadržavao kekse, kavu, šećer, ulje, brašno, voćni sirup, vegetu, paštu, limune i narandže, te krpe za suđe, šampon za kosu, sapun, prašak za pranje suđa i rublja u vrijednosti oko 200 kn. Ostatak novčanih sredstava dodijelit će se učenicima naše škole koji su lošijih materijalnih mogućnosti.

U suradnji sa Centrom za socijalnu skrb gore navedene učenice , Dovorka Dellapicca, predmetni nastavnik i Mirko Gortan, socijalni radnik posjetili su osobe starije dobi koje žive same: Anu Roša iz Rošini, Ivana Pribetića iz Kosinožići, Ivana Banko iz Banki, Mirka Ćuš iz Ćuši, Marina Katarinčić iz Labinci, Albina Breškić iz Ferenci i tetu Zoru iz Majkusi.

Učenice su se vratile kući obogaćene jednom novom spoznajom da i u našoj sredini žive ljudi sami bez ikakve pomoći i brige, u neadekvatnim, starim i hladnim prostorima bez grijanja, a jedan gospodin u Ćušima čak nema ni vode. Mihaela kaže: «Kad sam vidjela kako je njima, shvatila sam da je nama dobro».

Učenicima se dojmila gospođa Zora koja je svijetli primjer kako se i u starosti može živjeti samački život dostojan čovjeka.

Da završim rečenicom jedne učenice: «…lijepo je pomagati drugima» i hvala svima koji su pomogli da u ove predblagdanske dane razveselimo one kojima je najpotrebnije.