Nekadašnji porečki gradonačelnik i sadašnji vijećnk Gradskog vijeća Grada Poreča poslao nam je “ispravak netočne informacije” vezane na članak u Glasu Istre kojeg smo objavili i na našem portalu 14.6.2016.

Priopćenje prenosimo u cjelosti:

U članku objavljenom u Glasu Istre 14.06.2016. godine koji potpisuje Mateo Sardelin,  gotovo jedini istinit navod je da sam bivši porečki gradonačelnik. Čak niti moju „potpuno suprotnu priču“ autor članka nije istinito i potpuno iznio iako sam ga prije davanja izjave izričito upitao, da li će napisati ono što ću mu izjaviti. Nakon potvrdnog odgovora, iznio sam mu činjenice koje se u najkraćem i najbitnijem svode na to, da moji susjedi Zagoranski od 2007. godine, od kada živim u naselju Magrini, sa mnom i članovima moje obitelji nisu imali posebnih poteškoća, no zato i mi i većina sumještana naselja Magrini, imamo problema sa njima. Prava istina je, da među nama nema nikavog sukoba oko korištenja zajedničkih stepenica, nakon što je utvrđena služnost susjeda na stepenicama, jer moja obitelj, kada susjedi Zagoranski sa mnogoljudnom obitelji borave u Magrinima, za pristup u našu kuću koristi poseban prilaz, koji smo morali izgraditi upravo radi izbjegavanja sukoba sa susjedima Zagoranski za vrijeme njihovog povremenog boravka u Magrinima i zadržavanja kakve takve intime. Na taj smo način bili izloženi nepotrebnim financijskim izdacima.

No, zato većina naših sumještana naselja Magrini, uključujući i moju obitelj sa njima kontinuirano ima probleme (zbog pokušaja rezanja i uklanjanja asfalta na putu, zbog svojatanja parkirnog mjesta na putu koji koriste svi sumještani, zbog parkiranja automobila na tom putu i onemogućavanja mještanima da automobilima i poljoprivrednim strojevima dođu do svojih kuća i kampanja, zbog nezakonite dogradnje njihove kuće iznad javnog puta itd.). Osim spomenutog moja obitelj je izložena čestim provokacijama Jože Zagoranskog (uvredljivi izrazi, pokazivanje srednjeg prsta, napadno zurenje u nas i naše prijatelje, uklanjanje našeg cvijeća  i aktivnosti na ispušnoj cijevi plinskog grijanja…).

Sumještani Magrina ozlojeđeni su postupcima supružnika Zagoronski i svi već godinama trpimo takvo njihovo ponašanje očekujući, da će shvatiti, da su došli u jedno mirno i pitomo istarsko selo, gdje su ljudi naučili živjeti u suživotu, bez obzira na to odakle je tko došao, ali uz uvjet da se poštuje druge i ono što je tuđe.

Od lažnih optužbi supružnika Zagoronski ne želim se braniti pred ljudima, ne samo Poreštine, koji me poznaju, jer neskromno mogu istaknuti svoju tolerantost, smirenost i mirnu narav koju sam dokazao i u delikatnijm situacijama od ove. No, zbog onih koji me ne poznaju to ću i dokazati na sudu, jer ništa od onog što je u članku navedeno kao izjava Zagoranski Jožeta nije istina.

Prošle subote zazvao sam Zagoranski Jožeta sa zajedničkih stepenica i kada je izašao na svoju terasu mirnim tonom sam ga zamolio da prestane s tim provokacijama stalno izmještajući naše vaze sa cvijećem na našem dvorištu. Zagoranski Jože je na moju zamolbu reagirao krajnje neprimjereno pokazujući mi srednji prst  i nazivajući me pogrdnim riječima. U ruci je držao telefon, ispružio ga je prema meni pa sam shvatio da me želi snimati i to mi nije izgledalo nimalo dobronamjerno. Cijelim svojim postupkom susjed Zagoranski me grubo uvrijedio i ponizio pa sam, u nastojanju da se zaštitim od eventualnog snimanja, ispružio ruku prema njegovom telefonu. Nikakve namjere za fizičkim sukobom nisam imao, a niti je do fizičkog kontakta uopće moglo doći jer smo bili toliko udaljeni i razdvojeni željeznom ogradom njegove terase, tako da to ne bi bilo ni moguće. Zagoranski Jože je na moju kretnju rukom ustuknuo prema sredini svoje terase, tako da je čista izmišljotina, da bi od moje ruke bio raskrvavljen.

            Informacija da je intervenirala policija za mene je nepoznanica, jer sam se odmah nakon opisanog događaja povukao u svoj stan i ostatak većeri, kao i cijeli nedjeljni dan, proveo sam u kući i oko kuće, a da me nitko od strane policije nije ni zvao, ni intervjuirao.

U ponedjeljak (13.06.) osobno sam u prostorijama PP Poreč podnio prijavu protiv susjeda Zagoranskog sa zahtjevom, da me policija zaštiti od njegovih provokacija i uvreda. Kada bi bila istina, to što piše autor članka da policija nakon mog navodnog fizičkog nasrtanja na susjeda nije sa mnom uspjela razgovarati, onda mi nije jasno, zašto to nije učinila kad sam došao u policijsku postaju. Upravo suprotno, tek 15.06. telefonom sam pozvan da dođem u policiju 18.06. radi ispunjavanja službenog dokumenta za prijavu protiv Zagoranski Jožeta.

 U cilju zaštite moje obitelji i mene zbog susjedovog vrijeđanja, ponižavanja, a sada i klevetanja putem medija, zatražio sam pravnu zaštitu od nadležnih institucija, kako bih nas zaštitio od ovako agresivnog ponašaja Zagoranski Jožeta, te ga upozorio, da se ne smije tako ponašati ni prema nama, ni prema ostalim sumještanima mirnog naselja Magrini.

            U odnosu na način izvještavanja Glasa Istre, ukazujem na očiglednu neobjektivnost, na veliku razliku u prostoru koji je dat prikazivanju događaja od strane Zagoranski Jožeta u odnosu na moju izjavu, čime sam stavljen u neravnopravan položaj jer čitateljima nije omogućeno cjelovito i objektivno sagledavanje ovog slučaja.

            Nezadovoljan neobjektivnošću izvještavanja obratio sam se autoru teksta koji je na moju zamolbu da mi dostavi na uvid tekst koji je odaslao glavnom uredniku Glasa Istre rekao, da on taj tekst nema nakon slanja uredništvu i da ne zna koji urednik je preuzeo tekst i proslijedio ga u tisak.

 

Rodoljub Kosić