za index.hr komentira Hrvoje Marjanović 

TREBAMO prestati o krizi pričati u tolikoj mjeri. Za početak, čak i ako spadate u skupinu onih koji su bezbrižni i za koje je život ostao ista ona krizom nepogođena rutina kao i prije, priče o krizi izlazit će vam na uši jer ne samo da preživljavamo krizu već je i dišemo, o njoj pričamo, s njom liježemo i budimo se u zagrljaju galopirajuće recesije koja poput obrnutog Djeda Mraza obilazi baš sve domove, uzima darove i donosi nesreću. Vladajuća stranka donosi antirecesijske mjere, a u isto vrijeme oporbenjaci dolaze s uobičajenim napadom "da, ali…". I bilo bi stvarno genijalno kada bi se iza "ali…" našla neka smislena rečenica ili barem sitna naznaka plana i programa, ali…

To je stara priča i na nju ne treba trošiti previše riječi. No, ono što posebno smeta jest činjenica da je "običan građanin" bombardiran svim tim informacijama koje bi skupljene na jednu hrpu ispisale rečenicu "u kurcu smo – utuvite si to u glavu".

I što prosječan čitatelj može učiniti nakon što pročita tu vijest? Spremiti novac u čarapu i stvarati zalihe hrane? Prodati auto i kupiti koturaljke? Prodati retrivera i kupiti nesilicu? Poslati maloljetnike da privređuju? Od kakve je koristi uporno i manijakalno forsiranje takvih informacija? Nitko ne kaže da neke od tih informacija nisu bitne i da ljudi ne bi trebali znati da vremena nisu najsjajnija, ali isto tako, ako zbog ničeg drugog, onda barem zbog psihičkog stanja nacije, bilo bi sasvim u redu kada prvih 10 udarnih vijesti ne bi bile "u kurcu smo" jer budimo iskreni, što će se promijeniti nakon što vam deset ekonomista kaže da su antirecesijske mjere neizbježne i najbolje moguće s obzirom na okolnosti, a deset drugih da su iste te mjere totalno sranje?

"Nije dobro, a bit će i gore"

Ako niste ekonomist, svi vam ti članci govore samo jedno: "Nije dobro, a bit će i gore". I ljudi se u jednom trenutku pretvaraju u nešto nalik hipohondrima. Paničare raspolažući laičkim znanjem jer pojam recesije velikoj je većini potpuna apstrakcija. Znaju samo da nije riječ o nečem dobrom jer u suprotnom bi se zvalo "medo", "jagodica" ili "Kraš Ekspres". No, odjednom se svi pretvaraju u apsolutne poznavatelje ekonomskih prilika i kritičare političke stvarnosti.

Na kraju krajeva, čak i ako ste upoznati s temom ne možete se javno osvrnuti na nesposobnjakoviće i neradnike koji su do nedavno uvjeravali naciju da je sve "ajnc A" jer Luka Bebić će se, po dobrom starom običaju, zatalasati i u naletu snebivanja obrecnuti na te zločeste novinare koji samo šire laži o njemu i njegovim kolegama. Ne isplati se ni otvoreno progovarati protiv lopovluka jer tad ćete uvrijediti lako zapaljivog Andriju Hebranga koji je zahvaljujući nezadovoljnim masama u nemilosti unuka i prvog susjeda. A čak i ako svoje nezadovoljstvo i sumnju u vladajuću garnituru poželite artikulirati u neki blog, stanite na loptu jer mogli bi završiti u zatvoru.

I ne tvrdim da se ljudi ne bi trebali informirati o vlastitoj egzistenciji, daleko od toga, ali u ovom trenutku izgleda kao da nitko ne zna što nam je činiti, a najmanje oni koji bi to trebali znati. I baš su takve informacije ekvivalent novinskim naslovima s upitnikom na kraju. Ako ne znate, zašto o tome pisati?

Oni željni konstruktivne analize ekonomske zbilje neće listati "Recesiju"

I da, naivna su to i utopistička nadanja, ali činjenica je da su "recesija" i "kriza" prečesto u mainstream medijima, a informacije su najvećem broju čitatelja najčešće potpuno beznačajne i ako izuzmemo činjenicu da je riječ o već izrečenom, možemo slobodno konstatirati da se ovdje radi o bolesnoj mantri čiji je cilj stvaranje osjećaja straha i panike predimenzioniranim i šokantnim naslovima koji, nažalost, prodaju vijesti.

Stvara se osjećaj kao da takve velike, uskom krugu potpuno jasne i generalno deprimirajuće teme zaslužuju podlistak u novinama. Nešto kao "Moj vrt", "Ljubimci" ili "Nekretnine". Dakle, dio novina koji je namijenjen specifičnoj skupini čitatelja. Poznavateljima problematike i mazohistima koji dan vole započeti porcijom loših ekonomskih predviđanja jer svi znamo da su crne prognoze kamen temeljac svakog Hrvatskog doručka. Ako već ne može kao podlistak, onda barem kao posebna rubrika. Nešto kao "Crna kronika". Dio novina koji će optimisti među nama s užitkom preskočiti jer ne osjećamo svi isti "ushit" nakon što pročitamo da je ludi muž supruzi sjekirom otfikario glavu.

I baš kao što nezaposleni neće zaviriti u podlistak "Nekretnine", tako ni oni željni konstruktivne analize ekonomske zbilje neće listati "Recesiju".