Problem nepostojanja javnog – gradskog bazena u Istri nije od jučer, on postoji već desetljećima, kako to komentirate sada kada ste po treći put izabrani za Predsjednika županijskog plivačkog saveza, jer sve podsjeća na priču o Sizifu koji radi uzaludni posao ?

U Plivačkom savezu smo svjesni činjenice da gradovi u Istarskoj županiji nešto rade na rješavanju problema bazena, konkretno Poreč, Pula i Rovinj definirali su napokon lokacije za gradnju bazena i mislim da Pula ima gotov idejni projekt. Cijela priča, međutim, ide presporo i bez obzira na dugogodišnja upozorenja od strane plivačkih klubova, nije učinjeno dovoljno da se preduhitri sadašnja situacija koja prijeti katastrofom za plivački sport u Županiji. U Županiji imamo, već desetljećima, samo jedan javni gradski bazen, a to je 50-metarski otvoreni bazen u Rovinju, koji nema mogućnost grijanja i koristi se 2 – 3 mjeseca godišnje, ovisno o vremenskim uvjetima. Desetljećima su klubovi radili u bazenima koji su uglavnom bili u vlasništvu hotelskih kuća. Privatizacijom tih kuća promijenili su se i uvjeti rada za klubove u tim bazenima. Primjerice jedan od prvih poteza novog vlasnika ARENATURISTA u Puli bio je ´´protjerivanje´´ sportskih klubova iz hotela HISTRIA . U Poreču je vlasnik odlučio bazen u hotelu DIAMANT preurediti u wellness centar i u sklopu preuređenja pravokutna školjka bazena pretvorena je u oblik sličan bubregu, tako da je sportsko plivanje u tom bazenu nemoguće. Isti vlasnik zatvorio je i bazen hotela PICAL iz sigurnosnih razloga i pitanje je kada će biti rekonstruiran i neće li doživjeti slične preinake kao i prethodno spomenuti. Na koncu u Rovinju je vlasnik odlučio srušiti hotel MONTAURO, a time i bazen u kojemu trenutno treniraju svi rovinjski i porečki klubovi (plivanje, vaterpolo, triatlon). Kako su klubovi ostajali bez bazena, tako se istovremeno i reducirala njihova aktivnost, a broj plivača – sportaša u Županiji u zadnjih 3-4 godine prepolovljen je (s otprilike 600 plivača spali smo na možda 300 ). Bilo kakvo daljnje reduciranje rada vodi ka gašenju klubova.

Što govore podaci o rezultatima tih reduciranih takmičarskih selekcija plivačkih klubova u Istri ?

To je puno svjetlija strana plivačke priče. Unazad 5 godina svi klubovi koji djeluju u Županiji imali su državne prvake i osvajače medalja na državnim prvenstvima. Imali smo i reprezentativaca s nastupima na Europskim i Svjetskim prvenstvima u bazenu ili daljinskom plivanju (Sara Ambruš, Anja Trišić, Matea Milovan) . Za reprezentaciju su još nastupali Omer Gerzić, Matea Peteh i Tamara Beber. Imamo i aktualnih državnih rekordera, tako je Massimo Božić krajem 2005. oborio kadetski državni rekord na 50 m leđno, kojeg je do tada držao Duje Draganja, a i ženska štafeta PK ARENA oborila je mlađejuniorski državni rekord u disciplini 4 x 100 m mješovito. U daljinskom plivanju su istarski klubovi stalno u samom državnom vrhu, tako je ove godine Klub za daljinsko plivanje i sportsku rekreaciju POREČ osvojio CRO-CUP u ekipnoj konkurenciji. Na koncu s ponosom moramo spomenuti da je Sara Ambruš izabrana za najbolju sportašicu Istarske županije za 2005. godinu. Sve ovo govori da je plivački sport, bez obzira na sve poteškoće koje ga prate, uspio rezultatima steći vrhunski status unutar Županije i Republike Hrvatske. Ovakvim rezultatima ne mogu se pohvaliti mnogi klubovi koji imaju daleko bolje uvjete za rad.

S čime sada ( danas ) mogu računati plivački klubovi u Istri ?

Kako sada stvari stoje po pitanju objekata, ne možemo računati gotovo ni sa čim. Preostali su nam otvoreni bazen u Rovinju, zatvoreni 25 – metarski bazen u Valbandonu i povremeno (kada hotel radi ) 25 – metarski bazen u hotelu MAESTRAL u Novigradu. Bazen u Valbandonu je posebna priča. Dimenzije su mu 25 x cca 7 m i ima 4 pruge široke 1,80 m (propis je 2,00 m) u kojima trenira 7 pulskih klubova. Postoji još i bazen u hotelu CROATIA u Dugoj Uvali, koji se koristi uglavnom za pripreme (sportaši su smješteni u hotelu) dok se za treninge koristi samo u krajnjoj nuždi zbog udaljenosti. Hotel je inače u najmu i sadašnji najmoprimci su vrlo blagonakloni prema plivačima, što važi i za vlasnike hotela u Novigradu.

Znači stanje sa bazenima je oduvijek ( od osnivanja plivačkih klubova ) problematično, jer se do sada koristilo hotelske bazene, a ne JAVNE – gradske bazene. Predstavnici klubova kažu da su spremni putovati i naredne dvije godine, ukoliko „ sada „ otpočne gradnja jednog bazena u Istri, no što je sa mogućim Ad hoc, privremenim rješenjima i koliko su ona teška financijski ?

Kako se zbog situacije s bazenima smanjuje broj članova plivačkih klubova, moglo bi se za godinu dvije ´´riješiti´´ problem plivačkih klubova, tako što će nestati. Time bi nestala i potreba za gradnjom bazena, a nestala bi i potreba za financiranjem njihove djelatnosti, čime bi drugim sportovima ostajalo više novca. Jednim udarcem dvije muhe !! No šalu na stranu, mislim da bi se u priču, uz gradove, trebala uključiti i županijska vlast.

Spomenuli ste putovanja do bazena. Pitam se kamo da putujemo, kad bazena u Županiji nema ?

Nama je hitno, već ove godine, potreban barem jedan bazen u Županiji u kojem bismo mogli preživjeti do konačne izgradnje bazena u pojedinim sredinama. Mišljenja sam da bi se natkrivanjem balonom nekog od postojećih otvorenih hotelskih bazena, koji imaju mogućnost grijanja vode, problem mogao relativno jeftino privremeno riješiti. Problem je da nadležni dogovore s vlasnicima tehničke i financijske uvjete za takav zahvat. Balon za bazen dimenzija 25 x 33 m košta cca 100.000 EUR. Druga opcija je natkrivanje balonom javnog gradskog bazena u Rovinju, gdje bi se moralo investirati i u postrojenje za grijanje vode. Nemam podatke koliko bi to koštalo, ali ću stupiti u kontakt s našim poznatim vaterpolistom Milivojem Bebićem, koji je nedavno, dobivši od grada bazen u koncesiju, takav zahvat učinio u Sinju. Taj bazen od kraja 2006. godine već radi. Zašto predlažem ovakva ad hoc rješenja? Iz jednostavnog razloga, što je za realizaciju izgradnje bazena u bilo kojem gradu u Županiji potrebno 3-4 godine. Klubovi jednostavno ne mogu čekati toliko dugo, jer će se u tom periodu već ugasiti. Kakva bi to bila šteta, samo u financijskom smislu ilustrirat ću na primjeru PK ´´POREČ´´ u čije je djelovanje za 10 godina postojanja utrošeno najmanje 7 – 8 milijuna kuna, što javnog što privatnog (članarine) novca. O razočaranju ambicioznih, skromnih i radišnih mladih ljudi, koji godinama ( s plivanjem se kreće vrlo rano, tako da 15-godišnjaci imaju iza sebe i po desetak godina karijere) uz velika odricanja ipak ostaju vjerni ovom sportu da ne govorimo. Moram reći da i nas, sportske djelatnike, ovakav razvoj događaja pogađa možda i najteže. Mi smo ti koji smo djecu uvukli i održavali u ovom sportu, često im, na temelju tuđih obećanja, obećavajući bolju sutrašnjicu u ovom sportu. Mislim da nitko od nas ne bi želio da toj djeci sutra mora reći da si potraže drugi sport.

Kako premostiti „ vakum" izmedju sadašnjeg vremena plivačkog sporta bez bazena i sutra ?

Trenutačno na to pitanje nemamo odgovor, no novi saziv Izvršnog odbora Istarskog Plivačkog saveza je konstituiran 17.siječnja 2007.godine i uputio je Otvoreno pismo javnosti. Možda dobijemo konstruktivne prijedloge ili možda investitora, strateškog partnera za djelatnost od općeg dobra, a to je plivanje, bazni sport, olimpijski sport i zakonska obveza Osnovnih škola ( obuka neplivača ). Možda nekoga ponukamo da tuži Ministarstvo školstva i sporta što se ne može sprovoditi ta zakonska obveza za javne potrebe poreznih obveznika, gradjana Hrvatske.

Milan Žužić:

– rođen 26.12.1957. u Puli

– diplomirao na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu (dipl ing kemije)

– apsolvent na Višoj trenerskoj školi – smjer plivanje u Zagrebu pri Kineziološkom fakultetu – zaposlen u PK´´POREČ´´ kao sportski direktor kluba

– predsjednik PSIŽ u zadnja tri mandata

– član Izvršnog odbora Hrvatskog plivačkog saveza

Za Poreštinu.info razgovarao: Ratko Vlado Aleksić