(Luka JELAVIĆ, Glas Istre) Sezona je bila slabija od prošle kada je vila u pitanju. Zapravo, slabija je jer je bilo manje gostiju za koje je građena. Ipak, u zadnje dvije godine su nas otkrili i kao mjesto za svadbe pa smo imali nekoliko svadbi. Kad se uzme u obzir sve to i apartmani u Poreču, onda smo u cjelini zadovoljni. Ali, nije to to, nismo mi gradili vilu za svadbe i svatove, kaže Macura

Danas stancije predstavljaju jedan od najkvalitetnijih segmenata turističke ponude Istre. Vile u njima su u tradicionalnom stilu obnovljene i uz potrebnu dozu luksuza opremljene, čime privlače goste pa je njihova popunjenost svake godine sve bolja. Jedna od takvih je i Villa Poropati koju je u tri godine iz ruševina u jedinstven turistički kompleks pretvorio Rajko Macura iz Poreča. Pet ruševina koje su prazne stajale 40-ak godina, uređene su u autohtonom stilu i sada nude vrhunski smještaj apartmanskog tipa. Svuda samo mir, priroda, pravo mjesto za odmor. Rajko s obitelji nije žalio sredstava, želio je sve vrhunski opremiti, sve je obnavljano u dogovoru s konzervatorima, spojeno je moderno i tradicionalno. Nijednom objektu nisu mijenjani gabariti, nijedan otvor, na nekima su još škrilje.

Obiteljski biznis

Villa Poropati, u istoimenom naselju na cesti od Grožnjana prema Šterni, ima mjesta za 14 osoba, a tu je sve što im treba, od bazena koji je dijelom pregrađen za djecu i za odrasle, do suvremene tehnologije, bogato opremljene kuhinje. Vrhunska ponuda, a pet zvjezdica to potvrđuju.

Kako je sve počelo? O tome, dok obilazimo objekte čija vanjština ne odaje suvremenu i vrhunsku unutarnju opremu, Rajko Macura, glava obitelji, rado će i spremno reći da je to obiteljsko djelo, kao potvrda njihove pripadnosti Istri, stalne poduzetničke inicijative i želje da se oživi Gornja Bujština. Poropati nisu baš slučajno odabrani. Rajkova supruga Neda je iz obližnjeg sela Barići, iz obitelji Štokovac. Upoznali su se prije 40 godina u Poreču, kada se Rajko odlučio iz Osijeka, više iz radoznalosti, zaposliti u turizmu. Prolazile su godine, napravili su kuću u Poreču, a Rajka je znanje engleskog jezika vodilo sve dublje u turističke vode, dobio je posao u Londonu, a zatim je radio u nekad velikom Yugotoursu, kao predstavnik za Istru. U London se k njemu cijela obitelj odselila 1993., a u Poreču su kuću iznajmljivali. Istra je naročito privlačila najstarijeg sina Dragana, od njega je i krenula ideja o obnovi starih kuća u maminom zavičaju i nakon 17 godina boravka, školovanja i rada u Londonu vratili su se u Poreč. U Poropatima su neke objekte kupili od privatnika, nešto od Općine i početkom 2009. godine počelo je objedinjavanje kompleksa i realizacija ideje.

Ovogodišnja sezona je uglavnom završena, kako za kompleks u Poropatima, tako će uskoro i za njihove klasične apartmane u Poreču.

– Sezona je bila slabija od prošle kada je vila u pitanju. Zapravo, slabija je jer je bilo manje gostiju za kojih je građena. Ipak, u zadnje dvije godine su nas otkrili i kao mjesto za svadbe pa smo imali nekoliko svadbi. Kad se uzme u obzir sve to i apartmani u Poreču, onda smo u cjelini zadovoljni. Ali, nije to to, nismo mi gradili vilu za svadbe i svatove, iako ima mjesta i prostora i za to. Građena je kao vila za goste veće platežne moći, tako smo je i opremali, uloženo je zaista mnogo. Ali, tih gostiju visoke platežne moći, možda s izuzetkom jedne obitelji, nisam vidio, govori Rajko Macura koji ima iza sebe brojne godine u turizmu.

Što u ostatku godine?

Kako privući goste, to je pitanje koje muči sve u turizmu pa i privatne iznajmljivače, naročito vlasnike vila kakva je Rajkova.

– Došlo je do određene zasićenosti u ponudi i ovakvih vila. Kada smo otvorili ovaj kompleks takvih je objekata u Istri bilo tri ili četiri. Danas je oko pedeset većih i dobro opremljenih vila, a rezultat toga je sve teža popunjenost gostima kojima je namijenjena. Sve je više gostiju koji se na brzinu odluče za odmor i traže mjesto, smještaj u zadnji tren. To nisu gosti za naše vile. Govorim sa stanovišta vlasnika većih vila. Naše se rezervacije ostvaruju godinu unaprijed. S druge strane, vidimo da gosti sve više gledaju cijenu, manje na luksuz i opremljenost vile. Te priče o luksuzu pamtim još dok sam radio u Londonu, da ćemo Hrvatsku pretvoriti u destinaciju visokog turizma, ali to će ići teško. Možemo biti najbolji na svijetu, ali zbog čega bi gost došao ovdje kod mene izvan kupališne sezone. Kupanje u bazenima traje kratko, jutra su već svježa, dakle, čime popuniti ostale mjesece. Naša je vila opremljena za 12 mjeseci poslovanja, od grijanja do svega ostalog, a radi kratko vrijeme. Preko zime nisam imao goste. Treba tražiti načine popune i u ostalim mjesecima, govori Macura.

Razmišlja o nekom tipu kongresnog turizma za veće tvrtke te privlačenju golfera. Za njih je izgradio mali golf teren, a ako žele igrati veću utakmicu blizu je Crveni Vrh i Kempinski. O strukturi gostiju i njihovom zadovoljstvu, Rajko Macura kaže:

– U vili i oko nje nudimo gotovo sve što se može, što mnogi nemaju, vrhunski smještaj, bazen, veliko sunčalište, dječje igralište, puno prostora, velik parking, vrhunsku opremu u sobama i kuhinji. Sve se odvija preko interneta i portala koji prodaju naše usluge i to je jedini način dolaska do gostiju. Zaboravite da ćete svojom stranicom naći gosta. Sve ide preko tih velikih agencija, svi imaju proviziju koja nije mala, naši uzimaju i više. Uglavnom su nam gosti iz Njemačke, Austrije i nešto iz Skandinavije. Svi su oduševljeni, ali više što tu imaju mir, tišinu i puno prostora, daleko od automobila. Tu ih ujutro bude ptice, to je za čovjeka iz velegrada velika stvar, zato i dolaze.

Gdje su otišli imućniji gosti koje toliko priželjkujemo, za koje su građene visokokvalitetne vile i slični objekti? Nisu tu ni bili, reći će Macura, otišli su u Francusku, Španjolsku, Portugal, sve više u Tursku, Grčku…

I Rusi su dobri gosti

– U Istri ih nema, a ako nisu u Istri, gdje bi kod nas mogli i biti. Istra je, to mogu reći nakon godina i godina u turizmu, daleko od svih ostalih hrvatskih regija po svemu. Ima pojedinačnih kvalitetnih kapaciteta, ali Istra ipak u cjelini prednjači. A, tu ih kod nas ne vidim. Ne znam koji bi to bili gosti? Jahtaši ili neki drugi? Takvim gostima treba pripremiti i druge sadržaje. Moji gosti u vili nisu imali zamjerki jer su došli ciljano u mir, na pravi odmor u prirodi. Ali, gosti u apartmanima u Poreču znaju reći da nema pravih sadržaja. Lani smo imali više Rusa koje smatramo gostima veće platežne moći. I jesu. Sada ih ima vrlo malo, trebaju im vize. Pa ako su dobri i pravi gosti, treba im omogućiti da lakše dođu, ne da im se dolazak otežava. Dobri su gosti i Englezi, ali oni su gosti avio-destinacija kao što je Dubrovnik. U Istru se uglavnom dolazi automobilom, a Englezi putuju avionom. Njima je glavna Španjolska pa Turska, Hrvatska i Grčka. Moramo ih nečim više privlačiti, jer je uvijek bilo da se prvo popunjavala Španjolska pa onda ostale zemlje. Sad je Turska u turističkom usponu, a prema pisanju engleskih portala koje pratim, Turska bi iduće godine mogla biti hit, što znači da bi kod nas moglo biti i teškoća, zaključuje Rajko Macura.

Prevelika ponuda smanjila cijene

Potičemo i temu širenja privatnog smještaja. Mnogi su stare ruševne kuće pretvorili u ugodan ambijent, mnogi su se i zadužili s nadom da će im turizam donijeti ljepšu budućnost.

– Ne ide to baš lako. Mnogi su kroz te objekte upali u turističke vode, bez imalo iskustva i znanja koja gosti traže i osjećaju, za razliku od ljudi koji su godinama u turizmu. Takvi su krenuli u zahvate nakon dosta iskustva i dugoročno su u prednosti. Mnogi su radili kvalitetno, ali moja je procjena da gosti sada prvo gledaju cijenu, upravo zbog prevelike ponude. Ljudi su ušli u kredite i važno im je da imaju gosta, po bilo kojoj cijeni. Nisam siguran da će to donijeti kvalitetu, kaže Rajko.

Sve se svodi na tri-četiri mjeseca

Naš sugovornik ističe da se u turizmu mijenjaju mnoge stvari. Nedostaje gostiju koji dolaze čarter letovima, za njih treba posebna suradnja hotelijera i turoperatora. Sve je manje posla i za turističke agencije, sve se rješava internetom. Sve je to posljedica suvremenih kretanja u svijetu, ali sve se uglavnom događa u ljetnim mjesecima.

– Sve se svodi na tri-četiri mjeseca, tada se organiziraju razne manifestacije, koncerti i sve ostalo. Sada u svim našim gradovima sezona završava, nakon toga mogu biti neka sportska događanja, neki kongres i gotovo. Sve što se događa je ljeti, u sezoni. To vide i vanjski operatori, ali znaju da svatko gleda svoju računicu. Nije lako naći prave sadržaje. Drugo, gosti zapažaju da u hotelima ima sve manje pravih konobara, uglavnom su zaduženi da pokupe tanjure i urede stol. Takva je organizacija posla. A, lijepo je kad je uz gosta pravi konobar koji sve vidi, sve prati. I to je važno za gosta, razmišlja Macura koji napominje da smo još uvijek daleko od visokog turizma o kojemu govorimo.

(Luka JELAVIĆ, Glas Istre)