Turističko-ugostiteljska škola Antona Štifanića bila je domaćin prvog (do sada je bilo samo državno) županijskog natjecanja učenika turističko-ugostiteljskih škola, koje je održano u hotelu Parentium. Tom je prigodom održan i okrugli stol o stanju u strukovnom obrazovanju na kojem su se okupili ravnatelji svih sedam škola čiji su učenici u to vrijeme pripremali svoje natjecateljske programe te Sonja Ogresta, voditeljica ljudskih resursa u Riviera holdingu, Mirjana Krizmanić, zadužena za isti posao u Plavoj laguni, i kao gost Roberto Fatorić iz porečke ispostave Ureda za školstvo.

Ravnateljica porečke škole Vesna Baranašić naglasila je da je većina objekata u kojima bi se moglo održati županijsko natjecanje zatvorena, da uvjeti i okolnosti rada u ugostiteljskim školama nisu zadovoljavajući, a nedostaje i bolja komunikacija s potencijalnim partnerima, što se pokazalo i na primjeru, doduše opravdane, odsutnosti predsjednika županijske Obrtničke komore.

Porazno stanje u strukovnim školama

– Na čitavoj Poreštini imamo samo jedan licencirani restoran i tri hotelska restorana u kojima naši učenici mogu obaviti praktičnu nastavu, što dovoljno govori o tome kako školujemo kadrove, rekla je Baranašić.

Ravnatelj rovinjske strukovne škole Radenko Matijašić naglasio je da je stanje u strukovnim školama porazno.

– Turističke tvrtke ulažu u objekte da bi im podigli kategoriju na četiri zvjezdice, u županiji se govori o istarskom turizmi s četiri zvjezdice, a gdje su kadrovi koji će to ostvariti? Trebaju nam i konobari i kuhari s vještinama koje zahtijevaju četiri zvjezdice, a mi imamo svake godine manje upisanih učenika za zvanje konobara, zapravo profesija odumire. Naši učenici nemaju gdje obaviti praktičnu nastavu za četiri zvjezdice. Bilo bi logično dogovoriti da i tvrtke ulažu u opremu škola iz kojih će onda izaći kadrovi za nove standarde. U Istri bismo mogli stvoriti model koji će dati rezultate, napomenuo je Matijašić.

Osposobljavanje za »rad na traci«

Ravnateljica Ljiljana Radoš rekla je da u Puli nemaju problem s brojem licenciranih restorana za naukovanje, ali imaju s odredbom da se naukovanje mora platiti, pa restorani ne primaju na praktičnu nastavu učenike čiji roditelji ne potpišu suglasnost da će djeca raditi besplatno.

– Da je struku netko nešto pitao kada su mijenjani programi i planovi, ne bi sada bilo tako. Zapravo, ponekad su nas i pitali, ali su opet učinili po svome. Nama iz škole izlaze djeca koja se osposobljavaju za rad na »pokretnoj traci«, a ne u ugostiteljstvu s četiri zvjezdice, rekla je Radoš.

Milivoj Gospić, ravnatelj bujske Gospodarske škole, pokušao je relativizirati problem, hvaleći njemački i austrijski model u kojem se kuhari i konobari više obrazuju u praktičnoj nastavi, a manje u školi, upozoravajući da je u trogodišnjem programu nemoguće proizvesti kadar za rad u objektima s četiri ili pet zvjezdica.

– Nedostaje neformalnog obrazovanja kroz seminare i tečajeve, rekao je Gospić, a Radoš je upozorila da po novom programu djeca koja završe trogodišnje obrazovanje mogu ići dalje u školu samo ako polažu predmetne razlike do četverogodišnjeg programa.

Učenici u školi ne vide živog jastoga

– Program obrazovanja kuhara je jako skup, ali dobivamo jako malo novca, pa se pitam kako bi županijski i državni čelnici preživjeli sa 60 kuna godišnje koliko mi dobijemo po učeniku. Što se može skuhati za 60 kuna godišnje, a da djeca nešto nauče? Naši učenici u školi ne vide živog jastoga, imamo kućicu jastoga na kojoj nastavnici objašnjavaju kako ga čistiti, iznijela je Radoš.

Gospić je napomenuo da Istarska županija izdvaja najmanje za program kuharstva, zapravo samo onaj minimum od 60 kuna po učeniku godišnje, dok mnoge siromašnije županije daju i dvostruko više.

Sonja Ogresta rekla je da je Riviera holding jedina veća turistička tvrtka u Istri koja je uspjela dobiti licencu za praktičnu nastavu, za što je trebalo riješiti niz problema, da bi im na kraju rekli da će licence biti ukinute. Miljenka Krizmanić istaknula je da iz porečke škole dobivaju na praksu kvalitetne kadrove i da najbolje uključuju u stručne seminare, ali da bi to trebalo raditi sustavno, a ne na razini pojedinih tvrtki.

Matijašić je sugerirao da Plava laguna u stručne seminare uključi nastavnike iz škole, koji će onda znanje prenijeti na učenike jer drugih prilika za obrazovanje nema. Rečeno je također da školama treba informacija gospodarstvenika o tome kakve kadrove, odnosno s kakvim vještinama planiraju za budućnost, a da se, s druge strane, treba inzistirati da ljudi koji u Županiji odlučuju o standardu strukovnih škola za to u proračunu izbore više novca.

S. Matejčić, Glas Istre