U stavci »Očuvanje tradicijskih vrijednosti« županijskog programa javnih potreba u kulturi za ovu godinu svoje je mjesto pronašla i Umjetnička organizacija »Uradi nešto«. Za projekt naslovljen »Antonio Smareglia – zagonetka zle sreće« Županija je iz proračuna izdvojila, doduše ne baš reprezentativnih, 10 tisuća kuna. Riječ je o dokumentarnom filmu o životu i djelu jednog od najvećih skladatelja kojeg je Istra ikada dala, a za čiju je realizaciju »dirigentsku palicu« (režija, produkcija, suradnja na scenariju) preuzela pulska redateljica i slobodna umjetnica Ines Pletikos, ujedno ravnateljica Umjetničke organizacije »Uradi nešto«. Razgovor s njom započeli smo pitanjem o nastanku ideje za ovakav rad.

– Umjetnička organizacija »Uradi nešto« prihvatila se rada na projektu na inicijativu mr. Bruna Dobrića i Sveučilišne knjižnice u Puli. Nakon opsežnog istraživanja i izrade sinopsisa u suradnji s dr. sc. Đulijanom Ličinić van Walstijn, muzikologinjom koja je doktorirala upravo na radu o kasnoj fazi Smareglinog stvaralaštva, krenuli smo u realizaciju filma. Od Istarske županije dobili smo dragocjena sredstva za početak tog opsežnog projekta i u svibnju protekle godine započeli s prvim snimanjima. Cjelokupnu realizaciju, postprodukciju i distribuciju filma prebacili smo i na ovu godinu, a usput smo se dali u potragu za neophodnim izvorima financiranja za dovršenje projekta. Film se zapravo radi za potrebe projekta Spomen sobe Antonija Smareglie, a bit će doniran i Etnografskom muzeju Istre kako bi postao dijelom stalnog muzejskog postava.

Bijeg u Vodnjan, očev rodni grad

Zanimljivo je spomenuti da maestro u svojoj oporuci iz 18. siječnja 1923. godine, a u kojoj rezimira svoju umjetničku i ljudsku viziju, svoj Weltanschauung, između ostalog poručuje: »Glas savjesti ponavlja mi i uvjerava me da djela koja sam ostavio imaju umjetničku vrijednost koja je, u najmanju ruku, usporediva s djelima mojih suvremenika i koja će po snazi svoje naravi prije ili kasnije biti prepoznata«. Djelo Smareglie je zbog spleta, po njega nesretnih povijesnih, mahom političkih, okolnosti bilo nepravedno zanemarivano i obezvređivano. Njegova pripadnost trima kulturama nije se tijekom njegova života, a ni za vrijeme života nekolicine državnih uređenja na ovim prostorima, ukazala prednošću. Dapače.

Nadajmo se da je sazrelo vrijeme da stvaralaštvo maestra bude valorizirano s aspekta njegove iskonske umjetničke vrijednosti te na taj način postane mostom između slavenske, latinske i germanske kulturne baštine. Ono je po svojoj prirodi upravo to.

– Što će to gledatelji moći vidjeti? Kakav je sadržajni koncept filma?

– Film je koncipiran kao triptih. Prvi dio obuhvaća djetinjstvo i sazrijevanje Antonija Smareglie, upoznaje gledatelja s njegovim porijeklom, obitelji, prati edukacijski proces. Drugi dio donosi njegov boravak u Italiji, zrelo doba stvaralaštva. Slijedi turbulentno razdoblje profesionalnog djelovanja, sukobi, usponi i poglavito padovi, borba za egzistenciju. Zatim su tu bjegovi, a jedan je od njih i onaj u Vodnjan, očev rodni grad, gdje nastaje opera »Istarska svadba«. Treći dio prati njegovo stradanje, siromaštvo i sljepoću te glazbeno najzreliju fazu, neovagnerijanski ciklus.

– U kojoj je trenutno fazi triptih?

– Veći je dio filma snimljen, onaj redateljski zahtjevniji i vizualno zanimljiviji, a okvirno je i montažno strukturiran. To je dio vezan za Vodnjan i za u nas najizvođeniju Smareglinu operu »Istarska svadba«. Maestrova je, naime, obitelj s očeve strane porijeklom iz Vodnjana, pa su Vodnjanci i danas vezani za njegovu ostavštinu. Posebice su ponosni na činjenicu da je to djelo napisao upravo tijekom boravka u njihovom gradu i među njima, a dio opisanog sižea u to se vrijeme u Vodnjanu doista i zbio. Libretist »Istarske svadbe« Luigi Illica u toj je operi nametnuo Smaregli postulate scenskog lirizma, baš njemu koji uporno, u vrijeme fin de sieclea, odvažno korača protiv verističke struje.

Suradnici Puležani, Fažanci, Vodnjanci i Medulinci

– Tko će u filmu podijeliti saznanja vezana za glavnog protagonista dokumentarca?

– Sudjelovat će brojni stručnjaci koji su proučavali Smareglin opus, a tu su i članovi njegove obitelji, unuka Adua Smareglia Rigotti i praunuka Mariarosa Rigotti Longo, novinarka iz Udina. One su ujedno i vlasnice najvećeg dijela ostavštine pokojnog maestra.

– Izuzev Đulijane Ličinić van Walstijn, tko su ostali vaši suradnici?

– Realizaciju filma »Antonio Smareglia – Il mistero della sfortuna« (Antonio Smareglia – zagonetka zle sreće) povjerila sam Puležanima, Fažancima, Vodnjancima i Medulincima. Branko Crnogorčić zadužen je za sinkronizaciju zvuka, Mladen Medić za montažu, a Zoran Mikletić sa svojom ekipom za snimateljski dio posla. Tužno je što vrijedni i sjajni snimatelji, majstori rasvjete i tona, montažeri i ostali radnici u vizualnim medijima tako teško dolaze do projekata i često rade s neznalicama, u lošim i amaterskim uvjetima. Bila bih presretna kad bih s tako sjajnim profesionalcima mogla puno više raditi.

– Kada ćemo moći pogledati konačan proizvod?

– Film namjeravamo za početak prikazati u programu filmskog festivala Alpe Adria Trst i na zagrebačkom DOX-u, nakon čega bismo ga ponudili nekolicini televizijskih kuća za TV prikazivanje. S obzirom da je film općenito skup proizvod smatrali smo besmislenim ulagati ogroman trud i sredstva u nešto što će vidjeti nekolicina stručnjaka i muzejska publika. Naprosto je razumno iskoristiti ga i učiniti da komunicira na više razina. Potrebno je zaista dosta truda i kontakata da se oko projekta zavrti priča, da ga prihvati neka od televizijskih ili distributerskih kuća, da dobije drugi život i time brojniju publiku.