Održao se danas dugo najavljivani prosvjed. A građani „najskupljeg grada u državi“, jedva da su se udostojili promoliti na nakratko na tržnicu i izraziti svoje nezadovoljstvo. Nama je, čini se, dobro. Dok nam divljaju cijene, raste košarica i stagniraju ugovori o radu, mi šutimo. Pa da, reklo bi se po tome, nije nama toliko loše. Skupilo se tu konačno 200-300 ljudi, ali svejedno premalo. Očekivano, uglavnom penzići. Neki ciljano, neki onako usput, prije ili poslije odlaska na tržnicu. No, sve to nekako sramežljivo. Tiho. Zbilja, kao da živimo u blagostanju! Gdje su jutros bili oni glasni studenti koji su se donedavno bunili protiv loših uvjeta studiranja? Gdje su danas bili slabo plaćeni radnici? Šljakeri na crno, honorarci, sezonci..?!?! Po svemu sudeći, ni ne zaslužujemo boje. Pa nije ni čudo da se ta pasivnost i nezainteresiranost za vlastita prava, „nagrađuje“ masovnim poskupljenjima! Dobro je rekao „sindikalist“ Bruno Bulić, odraz je to „svijesti ovoga grada“.

(P.A. Regional)