Od svih primopredaja vlasti s najvećim zanimanjem pratilo se preuzimanje splitske Banovine u koju je uselio novi gradonačelnik Željko Kerum.
Pokazalo se da bi Kerum mogao biti u sukobu interesa jer svoje tvrtke još nije prebacio na pravne zastupnike. Priču podgrijava i šuplji Zakon o sprječavanju sukoba interesa jer ne predviđa sankcije za takve situacije. Zakon o sprječavanju sukoba interesa nije jedini nedorečeni propis kad je riječ o funkcioniranju izravno biranih čelnika.
I Zakon o lokalnoj samoupravi pun je nejasnoća i rupa. Nigdje se ne spominje kakav bi trebao biti kabinet neposredno izabranih čelnika. Zakon spominje samo pročelnike u upravi. Poznato je da su se s njima u paketu birali i njihovi zamjenici, no nigdje ne piše koliko savjetnika mogu imati. Broj nije limitiran, a nije jasno trebaju li biti profesionalci ili lokalni šefovi u svoje urede mogu natrpati prijatelja koliko stignu.

Savjetnici iz obiteljskog kruga
Zakon govori da gradovi iznad 10.000 stanovnika moraju imati profesionalne načelnike, dok zamjenici velikih gradova i županija mogu biti i volonteri, a svi mogući savjetnici mogu biti i vanjski suradnici plaćeni iz stavki "intelektualnih usluga". U medijima se već piše o tome tko će biti Kerumovi savjetnici, a kako lakonski Kerum govori o rješavanju problema (tipa – "nazvao me Jole da mu sredim vrtić"), može se očekivati da u njegovu kabinetu završe i članovi njegove obitelji ili prijatelji.
U nekim malim općinama već se pojavio problem jer bi i neki vijećnici bili savjetnici načelnika, što je kršenje trodiobe vlasti. Netko tko je član predstavničkog tijela ne može biti i u izvršnoj vlasti, no što ako se nađe krivina. Ako je taj vijećnik "samo" vanjski suradnik ili volonter? Na principijelnoj razini to je neprihvatljivo, no zakon ne brani takvu mogućnost.

Neprovedivi referendumi
Uz sve to, Zakon o lokalnoj samoupravi od izravno biranih načelnika čini nedodirljive i nesmjenjive šerife. Ako zamislimo hipotetički situaciju, baš s Kerumom u glavnoj ulozi možemo izmisliti sljedeću priču. Kerum ne prenese svoje tvrtke na druge osobe, jedino što mu se može dogoditi jest primjedba državnog Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa, koje ne funkcionira još od afere Index. Može ostati tri mjeseca bez dijela plaće, što je za njega smiješna kazna. Ako javnost zatraži njegovu smjenu, do nje može doći samo na referendumu i to da ga predloži trećina vijećnika, a prijedlog podrži iznadpolovična većina. Ako Kerum bude imao većinu, takva ideja u startu otpada. Referendum mogu pokrenuti i građani, ali potpisima 20 posto ukupno upisanih birača, no čak i tada se na referendum mora odazvati minimalno 50 posto građana kako bi se smatrao važećim. Većina njih naravno mora i podržati smjenu. Osim toga, takav se referendum ne može niti raspisati u prvih šest mjeseci mandata novog čelnika.

Izigravanje javnih natječaja
Zakon fleksibilno tumači i ovlasti općinskih i gradskih vijeća. Gradska i općinska vijeća moraju odlučivati o svim financijskim transakcijama koje su veće od 0,5 posto proračuna ili milijun kuna, a to znači da se moraju često sastajati. Vijeće može sazvati i sam načelnik, ali tek kad isteknu svi drugi zakonski rokovi. Što je posljedica toga? Vjerojatno da će takav načelnik, lomiti poslove i javne natječaje na iznose ispod milijun kuna kako bi izbjegao upletanje vijeća, pa sigurno neće biti rijetkost da se natječaji raspisuju na 999.999 kuna. A što je to nego izigravanje zakona?

Tihana TOMIČIĆ, Glas Slavonije

Načelnici i župani su izvršna tijela i donose odluke samostalno, a nije rečeno na koji način će javnost imati uvid i u krajnji izgled tih odluka i u način njihova donošenja. Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel odlučio se stoga na održavanje javnih sjednica kolegija, zagrebački Milan Bandić, kao i primorsko-goranski župan Zlatko Komadina, najavljuju da će jednom tjedno sazivati press-konferencije na kojima će samo izreferirati koje su odluke već donesene. Time će niz manje bitnih odluka promicati oku javnosti, pa se može zaključiti da rad novih lokalnih čelnika može biti manje transparentan nego dosad. Posebna priča su zamjenici. Premda se biraju u paketu s načelnikom, zakon ne daje važnost tim funkcijama. Nije definirano koje ovlasti imaju niti se u slučaju njihove ostavke ili – nedajbože – smrti, biraju novi. "Ako prestane mandat zamjeniku, neće se raspisivati prijevremeni izbori", kaže zakon, što znači da neki načelnik svom zamjeniku ne mora u četiri godine dati nikakav posao nego zamjenik mora samo pričekati da, ako ćemo se našaliti – načelnik umre ili bude nesposoban za obavljanje dužnosti, jer jedino tada može ispuniti neku svoju bitnu ulogu.