Grad Poreč-Parenzo prijavio je projekt obnove Gornjeg vrtića (Radost II) na Javni poziv za sufinanciranje energetske obnove zgrada sa svojstvom kulturnog dobra Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Naime, prijavom na Javni poziv za financiranje izrade projektne dokumentacije za projekte povećanja energetske učinkovitosti javnih zgrada koja su klasificirana kao kulturna dobra, koji je 2018. objavila IRENA (Istarska Regionalna Energetska Agencija), Grad Poreč-Parenzo je za predmetni objekt ostvario pravo na stopostotno financiranje te je do danas dovršio izradu projektne dokumentacije povećanja energetske učinkovitosti, te konzervatorske podloge. Kao takav, projekt je bio spreman aplicirati na natječaj Fonda.

Prijavljeni projekt podrazumijeva radove konstrukcijsko energetske sanacije krovne potkonstrukcije, termoizolaciju kosog stropa, te poda prema negrijanom tavanu, radove sanacije krovišta i krovnog pokrova, radove zamjene kompletne stolarije, te radove kompletne sanacije sustava elektroinstalacija i zamjenu rasvjetnih tijela, kao i uslugu stručnog nadzora nad izvođenjem predmetnih radova. Kako iz razloga konzervatorskih ograničenja po pitanju energetskih svojstava obnova fasade nije bila prihvatljiv trošak u sklopu ovog natječaja, Grad Poreč-Parenzo bi financirao obnovu fasade paralelno s prijavljenim radovima, te će i za taj dio radova tražiti dodatne izvore sufinanciranja.

Očekivano sufinanciranje je 40%, do maksimalnog iznosa od milijun kuna po objektu, dok je ukupna vrijednost projekta 2,9 milijuna kuna + PDV. Ukoliko sredstva budu bila odobrena, predstoji postupak javne nabave i početak radova.

–  Prvi smo grad koji je ozbiljno pristupio sagledavanju problematike obnove zgrada koje spadaju pod kulturna dobra. Radi se o skupom, dugotrajnom i složenom projektu, jer se za takve projekte treba dobiti suglasnost konzervatora. Konzervatorska suglasnost za ovaj vrtić je dobivena, projektno-tehnička dokumentacija spremna, a sve je to bio uvjet kako bi se uopće moglo prijaviti na natječaj., kaže Gordana Lalić iz gradskog poduzeća Parentium.

– Danas objekt zapošljava 18 ljudi, te pruža jasličku i vrtićku skrb za 105 djece, u pet vrtićkih i jednoj jasličkoj. Pia, odnosno kako je mi u Poreču zovemo i Gornji vrtić, sigurno je jedan od traženijih vrtića jer je omiljen među generacijama djece i roditelja. Tako da bi obnova puno bi značila ne samo za vrtić i njegove polaznike, već i za cijeli grad zbog njegove pozicije u centru grada, te svojeg kulturno-povijesnog značaja. Dodatno, ovime nastavljamo našu politiku ulaganja u naše najmlađe. Gradimo treći vrtić i jaslice u tri godine, nakon što smo već izgradili dvije nove osnovne škole. Mi ćemo se i dalje pripremati i prijavljivati na natječaje i javne pozive, kako bismo rasteretili gradski proračun ali i realizirali projekte., rekao je porečki gradonačelnik Loris Peršurić.

 

Povijest Gornjeg vrtića U Poreču je u rujnu 1910. godine otvoren prvi starački dom u Istri – prva socijalno-zdravstvena ustanova (Casa di ricovero).[1] Inicijativa takve vrste pokazuje da je Poreč rano pokazao interes prema osjetljivoj društvenoj skupini i zarana je promicao politiku socijalne skrbi.  Zgrada je sagrađena kao kapitalna investicija općine Poreč, a i plemićka obitelj Polesini izdvojila je značajna sredstva. Provedbu gradnje pratio je gradonačelnik Angelo Danelon koji je ujedno naručio gradnju današnje Gradske palače.[2] Kao arhitekti navode se Napoleone Sandri[3] i Galli.[4] Zgrada se sastoji od središnjeg volumena s dva bočna aneksa koja su istaknuta u odnosu na glavno pročelje. Pročelje je urešeno pristupnim stubištem i ulaznim trijemom. Proporcije zgrade su harmonizirane. Stilski spada u širi pojam historicizma s umjerenim elementima secesije. Arhitekti su se inspirirali toskanskom ladanjskom arhitekturom. Dom je smješten na području srednjovjekovnog porečkog groblja gdje se nalazila i crkva Sv. Stjepana. Zgrada je položena na najvišem porečkom brežuljku čime su štićenici dobili predivan pogled na uvalu Peškera i od svog nastanka predstavlja svojevrsni zaštitni znak grada. Od njenog utemeljenja neprestano prati razvoj i potrebe lokalne zajednice. Nakon Drugog svjetskog rata zgrada se prenamijenjuje u đački dom, a sedamdesetih godina prošlog stoljeća postaje Dječji vrtić. Zgrada ima svojevrsni kulturno povijesni značaj i uvelike doprinosi urbanitetu grada. Upravo zbog toga svaka građevinska intervencija mora poštivati izvornu arhitekturu, bez narušavanja estetskih elemenata koji karakteriziraju zgradu.

[1] Marin, Centenario del Teatro comunale „G. Verdi“ e problemi della Parenzo di un secolo fa, In Strada Granda, N. 30, dicembre 1987 , 40
[2] Parenzo, La citta’ e le sue ville, str. 151
[3] Riječ je o građevinaru pod imenom Napoleone Sandri.
[4] L.G., Parenzo nella cronaca, In Strada Granda, N. 19, agosto 1982, 6