1. ŠTO ZA OBITELJ ZNAČI POLAZAK DJETETA U JASLICE/VRTIĆ?

Roditelji koji nemaju “baka servis” po povratku na posao odlučuju se za dadilju ili neke od jaslica u svom mjestu. U oba slučaja potrebna je prilagodba, no ona na jaslice ipak je malo teža za dijete pa izaziva i veću zabrinutost kod roditelja. Polazak djeteta u jaslice vrlo je velika, a može biti i iznimno stresna promjena kako za dijete, tako i za cijelu obitelj. Za većinu djece to je prvo odvajanje od roditelja. Svoj dom, koji mu predstavlja sigurnu i poznatu sredinu, dijete napušta i odlazi u novi prostor, suočava se s novim ljudima i nepoznatim situacijama. Budući da je roditelj primarno ishodište ljubavi svakog djeteta, a emocionalna veza djeteta s roditeljima u ranoj dobi vrlo jaka, realno je očekivati da će i djetetova reakcija na odvajanje biti vrlo emotivna. Te promjene kod djece izazivaju strah od odvajanja i strah pred nepoznatim osobama i situacijom. S druge strane, odvajanje je dio procesa odrastanja djeteta i neophodno za osamostaljivanje i razvoj djetetove ličnosti. Potrebno je određeno vrijeme kako bi se dijete prilagodilo novoj okolini.

No, isto tako, i roditelji prolaze kroz proces prilagodbe na odvajanje od djeteta i prepuštanje dnevne brige novim osobama u djetetovu životu. Mnogi se suočavaju sa strahovima i tugom, često uz istovremeno uzbuđenje ili nelagodu ako se nakon dužeg izbivanja vraćaju na radno mjesto.

Zajedničko nam je jedno – svi bismo voljeli da to razdoblje prođe što brže i bezbolnije, da djeca i roditelji što prije prihvate nove osobe i promjene.

2. ŠTO PODRAZUMIJEVA RAZDOBLJE PRILAGODBE NA JASLICE/VRTIĆ?

Prilagodba je proces tijekom kojeg se dijete privikava na novo okruženje i uvjete života u jaslicama/vrtiću. Vrijeme je to u kojem se dijete, roditelji, često i čitava obitelj, ali i odgajateljice usklađuju s novim okolnostima. Dijete dolazi iz svoje obitelji u kojoj se osjeća sigurno i zaštićeno, u kojoj je centar pažnje i vrlo važno svim ukućanima te ne može u potpunosti shvatiti zašto je došlo do promjene i sigurnost doma mora zamijeniti novim, nepoznatim okruženjem. Prilagođavanje je djetetu svakako najteže jer se susreće s nizom novih zahtjeva na koje mu je teško u potpunosti odgovoriti a premaleno je da bi moglo kontrolirati svoja emocionalna stanja. 

3. NA ŠTO SE SVE DIJETE MORA PRILAGODITI?

Na :

• odvojenost od roditelja (na dulje vrijeme),
• Višesatni boravak među većim brojem djece,
• Odgajateljice (koje predstavljaju zamjenu za roditelje ukoliko je dijete vrlo malo),
• Novi prostor, namještaj, krevetić, igračke i predmete koji ga okružuju,
• Djelomično različit dnevni ritam ustajanja, spavanja, njege i hranjenja (npr.djeca u obitelji mogu birati hranu, kao i vrijeme i mjesto hranjenja, a dolaskom u jaslice/vrtić dijete je u situaciji da to ne može u potpunosti birati),
• Pravila ponašanja u odgojnoj grupi (npr. kako se rješavaju sukobi, gdje se spremaju igračke, kako se valja ponašati prilikom jela, kada se peru ručice).

 

U razdoblju prilagodbe važno je omogućiti i olakšati djetetu stvaranje toplog odnosa s odgajateljicama, ublažiti i skratiti duljinu trajanja dječjih strahova i nesigurnosti te preduhitriti neke složenije reakcije. Odgajateljice postaju važne osobe u životu djeteta i ono će biti smirenije i sigurnije ukoliko vidi da njegovi roditelji imaju povjerenja u njih.

4. KOLIKO MOŽE TRAJATI RAZDOBLJE PRILAGODBE?

Svako dijete prolazi kroz razdoblje prilagodbe, pri čemu ima djece koja se brže i lakše prilagođavaju te one kojima je za to potrebno neko dulje vrijeme. Kod djece koja se LAKŠE prilagođavaju, promjene u ponašanju predstavljaju uobičajenu reakciju na promjenu sredine i normaliziraju se tijekom 10 do 15 dana boravka u jaslicama ili vrtiću, kada djeca uspješno uspostave vezu s odgajateljicama u jaslicama i s djecom u vrtiću,

Djeca koja se srednje teško prilagođavaju, njihove promjene u ponašanju traju malo dulje i stabiliziraju se u roku od mjesec dana boravka u jaslicama ili vrtiću.

Ukoliko je dijete bolesno, a često odmah na početku pokupi neku virozu dok se imunitet ne ojača boraveći u skupini djece, onda se razdoblje prilagodbe produžava.

Teža prilagodba se odnosi kad su promjene u ponašanju dugotrajnije i napornije te prilagodba može trajati od 2 do 6 mjeseci.

Veće poteškoće se javljaju kod djece u čijem je odrastanju bilo prisutno više nepovoljnih faktora (npr.bolest, hospitalizacija, nepovoljni obiteljski uvjeti, prijašnja negativna iskustva tijekom odvajanja od roditelja, itd.).

Možemo reći da se dijete prilagodilo kada vidimo da se uključuje u aktivnosti vrtića (počinje jesti, spavati, obavljati nuždu), otvoreno komunicirati s ostalom djecom i odgajateljicama, prihvaća pravila, pokazuje interes za igračke i igru, kada se počne radovati odlasku u vrtić i veseli svojoj grupici u vrtiću.

5. O ČEMU SVE OVISI PROCES PRILAGODBE?

Proces prilagodbe je specifičan za svako dijete, a ovisi o :

• -starosti djeteta-lakše se prilagođavaju starija djeca, mlađa djeca imaju veću potrebu za blizinom roditelja,
• -temperamentu djeteta, stupnju psihofizičkog razvoja i zdravstvenom stanju-teže se prilagođava dijete koje je boravilo u bolnici, fizički je osjetljivo ili kronično lošijeg zdravlja,
• -kontaktima s većim brojem djece i odraslima-lakše će biti djetetu koje ima braću ili sestre te onome koje je imalo priliku stvarati kontakte i pozitivna iskustva s odraslima i djecom izvan užeg obiteljskog kruga, koje je boravilo kod bake, s roditeljima išlo u posjetu prijateljima i djeci i sl.,
• -iskustvima koja ima u odvajanju s roditeljima-postupno odvajanje od roditelja doprinosi lakšoj prilagodbi,
• -pripremama za polazak u jaslice/vrtić-je li i na koji način dijete pripremano,
• -redovitost dolaženja u jaslice i vrtić tijekom prilagodbe-izostanci produbljuju vrijeme prilagodbe,
• – odnosu roditelja i djeteta-dijete koje osjeća nesigurnost i nepovjerenje roditelja, i samo je nesigurno i nepovjerljivo,
• -stavovima roditelja prema djelatnicima jaslica/vrtića-pozitivan odnos roditelja prema jaslicama i vrtiću uvelike doprinosi bezbrižnijem polasku djeteta.

 

6. ŠTO MOŽEMO OČEKIVATI, KAKVA PONAŠANJA DJECA ZNAJU IMATI PRILIKOM POLASKA U JASLICE I U VRTIĆ?

Moguće reakcije prilikom polaska u jaslice:

• Jednogodišnjaci svoj strah i osjećaj bespomoćnosti izražavaju tako da neutješno plaču i da su pasivni i odbijaju kontakt s odgajateljicom. Ne ispuštaju dudu, dekicu, medu-prijelazni objekt, odbijaju hranu, kratko i nemirno spavaju,
• Neka djeca reagiraju regresijom u ponašanju- ako su prohodali do jaslica, vraćaju se na puzanje, ukoliko su naučili kakati i piškiti , vraćaju se na način da počnu kakati i piškiti u gaćice, ako su naučili pričati, da počnu tepati, uglavnom vraćaju se na raniji stupanj razvoja. To su normalne obrambene reakcije malog djeteta.
• Malo stariji jasličari-od 18 do 24 mjeseca se znaju jako ljutiti, otvoreno negoduju, posebice burno kod odvajanja od roditelja, plaču i odbijaju komunikaciju.

 

Moguće reakcije prilikom polaska u vrtić:

Djeca od 3 do 5 godina donekle mogu kontrolirati svoje emocije. Jedan dio djece će poslušno ući u sobu, ali će veći dio dana šutjeti, stajati pokraj vratiju, odbijati komunikaciju s odgajateljicama ili drugom djecom, a neka djeca prvih dana ulaze u sobu bez otpora i zainteresirana su za nove igračke, a otpor se pojavljuje tek trećega dana ili narednoga tjedna kada shvate da je odlazak u vrtić svakodnevan, a još su nesigurni u novom okruženju te određeni broj djece može reagirati burnije i posve neočekivano u odnosu s drugom djecom, roditeljima ili odgajateljicama na način da udaraju drugu djecu, protestiraju, glasno plaču.

7. ŠTO RODITELJI MOGU UČINITI DA PRILAGODBA NA JASLICE/VRTIĆ BUDE ŠTO LAKŠA?

Dijete će osjetiti što i kako se roditelji u svezi prilagodbe osjećaju, jesu li i sami spremni na taj korak i kako se s njime nose.

Prije polaska u jaslice/vrtić, djetetu pričati o jaslicama s veseljem, kao o zanimljivom i zabavnom mjestu gdje ima puno igračaka i djece i gdje mogu puno novih stvari naučiti, zajedno otići u šetnju u blizini jaslica u vrijeme kad se djeca ondje igraju, iskazati nježnost i brigu prema djetetu ali i ponos jer je već veliko da može samo boraviti u jaslicama, pokušati prilagoditi ritam spavanja, ustajanja i hranjenja ritmu u jaslicama, dogovoriti koju će igračku ponijeti u jaslice, obaviti zajedničku kupovinu papučica, pidžame, ruksaka za jaslice i uzeti nekoliko dana godišnjeg odmora u periodu prilagodbe (10 dana) kako bi se djetetu omogućilo postepeno produljivanje boravka u jaslicama.

Što NE RADITI KAO RODITELJ U PROCESU PRILAGODBE?

• Ne odvikavati dijete od pelena, flašice, dojenja, dude, zajedničkog spavanja tijekom procesa prilagodbe
• Neuvjeravati dijete da je sve super nego ga svakodnevno slušati što govori, prihvatiti njegove osjećaje i pratiti njegovu prilagodbu
• Ne čekati iza vrata kad ga puštate ili viriti da vas on vidi ili vraćati se jer plače
• Ne plašiti dijete s vrtićem, npr. Vidjet ćeš ti kako će ti biti kad dođeš u vrtić! Tamo ćeš morati sve pojesti!
• Ne puštati ga odmah cijeli dan-svaki dan malo duže zbog toga je važno uzeti 10 dana godišnjeg odmora
• Ne juriti u posljednji tren u jaslice da ne osjeća pritisak
• Ne bježati od djeteta nego mu jasno i glasno reći da ćete doći po njega nakon ručka ili nakon spavanja

 

8. KOJE SU PREDNOSTI POHAĐANJA JASLICA I VRTIĆA?

Boravak djeteta je pažljivo isplaniran i osmišljen: od jutarnjeg okupljanja, doručka, vođenih aktivnosti, spontane igre, boravka i šetnje na zraku, dnevnog odmora pa sve do polaska kući kako bi svako dijete nešto naučilo te postiglo pomake u svom psihofizičkom razvoju. Djecu se uči postepeno da budu samostalna u jelu, oblačenju, održavanju osobne higijene, izražavanju potreba, mišljenja i donošenju odluka. Ona u vrtiću imaju mogućnost steći prijatelje, naučiti dijeliti, planirati igru i dogovarati se, usvajati znanja o sebi i drugim ljudima, poštivanju ljudskih prava i svakog živog bića te o potrebi pridržavanja pravila. Mogu otkriti svoje talente i sposobnosti te pozitivne osobine ličnosti kao što su samopouzdanje, emocionalna stabilnost, kreativnost, empatiju. Djeca koja su pohađala jaslice su društvenija i vještija u socijalnim odnosima, imaju razvijenije vještine rješavanja problema te veću ustrajnost prilikom rješavanja zadataka.

 

ZDRAVI GRAD POREČ:

MARIJANA RAJČEVIĆ KAZALAC, PSIHOLOGINJA I PSIHOTERAPEUTKINJA