Krenimo od samoga početka, a na početku još jednom bješe riječ.
Velika, crvenim slovima ispisana riječ na početku ovog magazina. Riječ bješe – FJONDA.

Ali sada dolazimo do onog pravog pitanja, a to je:  što je zapravo fjonda? Ako pitamo slučajnog prolaznika na ulici, vjerojatno će reći da je fjonda isto što i praćka. Rječnik, recimo, kaže da je fjonda “jednostavna vrsta ručnog, hladnog oružja, koje djeluje bacanjem streljiva na neprijatelja, kao streijivo koristi tupe predmete (najčešće kamen), a danas ju najviše koriste sportaši.” Gledajući ovu definiciju može se zaključiti da rječnik možda i zna svašta o riječima, ali o ovoj našoj Fjondi zna zaista jako malo. Naša Fjonda ipak gađa malo drugačije. Za početak, ona nije oružje, već je samo medij, ništa strašno. Ne razbacuje se kamenjem, ali zato vrlo precizno puca informacije baš tamo gdje (ne) treba. Ali kao što znamo, postoje dvije vrste informacija. Uostalom, netko je već rekao da ljudima treba reći “pravu istinu”, a ne ono kako se zaista desilo. Jesu li pruge na luđačkoj košulji uspravne, to ovisi o položaju koji zauzima luđak. Iz tupog ugla i kocka je okrugla.
Fjonda pokušava svoje informacije lansirati iz nekog sasvim drugog ugla. Već smo spomenuli da je u središtu naše priče čovjek. I to onaj običan čovjek koji živi na ovome svijetu, želi saznati gdje u ovom gradu može nešto pojesti, popiti, oprati auto, kupiti voljenoj osobi nešto za što nije ni znao da se prodaje baš u njegovom susjedstvu, a osim toga želi pročitati i poneki tekst koji su za Fjondu napisali jednaki ljudi kao što je i on sam. Ovdje ga nitko ne pita je li on “naš” ili je “njihov”. Svi smo mi ovdje naši i razmjenjujemo informacije kojima raspolažemo. Uostalom, ne kaže se uzalud da je informacija moć, a ipak se neki njome igraju kao šibicari. Pravila šibicarenja su vrlo jednostavna: pogodi pravu kutiju i pronađeš informaciju; pokaži pogrešnu kutiju, a ispod je samo magla. Pa ti onda stani tu i satima gledaj u kutijice da bi odabrano neku. A da se ne lažemo, nema toga tko je uspio pronaći pravu kutijicu u trenutku kada tako sam šibicar nije dopustio. Na djelić sekunde skreneš pogled i prava kutijica je već negdje pod stolom ili u šibicarevom rukavu. Pa ti onda biraj do mile volje …

Uredništvo Fjonde

Želite oglasiti u Fjondi ? Javite se na [email protected]

>> iz Fjonde br. 1 :  O gradu Antuntuna ili kako je Poreč izgubio samog sebe