Već je 39 godina Porečanka, premda rodom Njemica, udana za domaćeg čovjeka, sa stalnim boravkom, ali ne i hrvatskim državljanstvom – riječ je o Heidemarie, poznatijoj kao Heidi Uljančić, sada umirovljenici s hrvatskim radnim stažem. Već su to dovoljno zanimljive činjenice da se s njemačkom Porečankom napravi novinarski portret, ali ovoga puta povod je drugačiji i neugodan.

Došla nam je u dopisništvo ispričati kako je kao strana državljanka sa stalnim boravkom u Poreču 2002. godine dobila osobnu iskaznicu na kojoj, čitamo, piše da vrijedi do 13. studenog 2007. godine. »Muž mi je proljetos rekao da bih možda trebala promijeniti osobnu iskaznicu, jer je nešto o tome načuo, pa sam u svibnju otišla u policiju. Ne da su me neugodno iznenadili: premda na mojoj iskaznici piše da vrijedi još više od godinu dana, rekli su da sam je odavno trebala zamijeniti, a kada sam pitala gdje to piše, rekli su mi da je bilo objavljeno u ´Narodnim novinama´ i da ću u proceduri izdavanja nove iskaznice dobiti poziv prekršajnog suda. Nisam mogla vjerovati, sve dok mi neki dan nije došlo rješenje porečkog prekršajnog suda da im moram platiti 300 kuna kazne i 200 kuna troškova postupka jer nisam na vrijeme zamijenila dokument. Ali, kako bih ja mogla znati da trebam zamijeniti dokument na kojem piše da još vrijedi, a obavijesti o tome nije bilo niti u jednom mediju, nego samo u ´Narodnom novinama´. Pa ja sam u mirovini, a umirovljenici ne čitaju ´Narodne novine´«, povrijeđeno nam je ispričala Uljančić.

Zna da pred zakonom neznanje nije argument vrijedan pažnje, ali kaže da se svejedno osjeća diskriminiranom u odnosu na ostale građane Hrvatske, koje su mediji naprosto bombardirali informacijama o zamjeni dokumenata.

– Nikada nisam dolazila u sukob sa zakonom i ovo mi je strašno. Ne mogu razumjeti da se država ovako ponaša. Neki dan nam je u kuću došao čak i policajac, provjeriti živim li stvarno na toj adresi. Možete li me razumjeti kako sam se osjećala, kao kriminalka. A što da sam tada bila negdje na putu? Jasno mi je da sam u prekršaju, ali nije mi jasno zašto se nitko nije potrudio spriječiti takav prekršaj. Znam još jednu Njemicu koja je udana u Istri, kojoj se dogodilo isto što i meni, koja je morala platiti 700 kuna. Učinila je to bez pogovora, ali ja ću obavijestiti moju ambasadu o ovome, jer se nikada u životu nisam ovako osjećala, povjerila nam je naša čitateljica.

Prema izmijenjenom zakonu, njezina je osobna iskaznica, bez obzira što na njoj piše da je valjana još gotovo do kraja sljedeće godine, vrijedila samo godinu dana, odnosno do 31. prosinca 2004. Dakle, ova je žena već godinu i pol dana bez valjanog osobnog dokumenta, on nije poništen i njime se svakodnevno služi, a da bi dobila novi, mora platiti kaznu. Da se nije javila proljetos, kazna bi sljedeće godine možda bila veća, ali u državnoj upravi to nitko ne kontrolira. Tek kad od državne uprave nešto trebate, onda vas zaskoče naplatom duga ili kazne. Nije li država u ovom slučaju utjerivačica novčanih kazni, umjesto ono što bi trebala biti – servis građana?

S. Matejčić, Glas Istre