U petak 11. lipnja u Istarskoj sabornici održalo se predstavljanje monografije o Istarskom goniču.

 

Drevne su to mudrosti Rimljana koje se i danas pokazuju istinite.

 

Vođeni tim maksimama i članovi kluba “Istarski gonič” koji okuplja na nacijonalnoj razini sve ljubitelje i vlasnike Istarskih kratkodlakih i oštrodlakih goniča, na inicijativu predsjednika kluba gospodina Milana Uljančića, odlučili su ukoričiti-ovjekoviječiti dosadašnji rad kluba u monografiji Istarski gonić kako bi sačuvali spomen na sve one napore, strepnje, izazove i uspjehe u dva desetljeća djelovanja udruge.

“Uvaženi članovi Kluba „Istarski gonič” i svi ostali kinolozi, uzgojitelji i ljubitelji ove naše lijepe, pametne i radišne pasmine pasa koja je dobila ime po istarskom poluotoku gdje je i sjedište našega kluba. Povod pisanja i izdavanja ove Monografije je 20. godišnjica osnivanja i plodnog rada Kluba „Istarski gonič“ koji djeluje u okviru Kinološkog saveza Hrvatske i pokriva područje čitave Lijepe Naše. Cijenili smo da je potrebno napisati i zabilježiti koje je sve aktivnosti Klub u 20 godina pokretao i realizirao kako se to ne bi zaboravilo i kako bi ti sadržaji bili poticaj za naredni rad. Pored toga, u ovoj Monografiji dat je kraći osvrt na povijest ove pasmine pasa čiji prvi zapisi o istoj potječu još iz XV. stoljeća. U daljnjem prikazu, čitatelj i ljubitelj pasmine naići će i na kratku kronologiju o naporima koji su učinjeni na priznavanju istarskog goniča kao autohtone istar- ske pasmine jer kako vam je poznato, na tom putu nakon raspada Jugoslavije, nailazili smo na izuzetne teškoće i probleme, ali na kraju i sa zadovoljstvom možemo reći kako smo uspjeli u tom čitavom postupku.

Potrebno je naglasiti da je bilo perioda u razvoju hrvatske i istarske kinologije u kojoj je ova pasmina bila potiskivana i nedovoljno promovirana kao izrazito radna i lijepa. Ona ima dugačku povijest i čini istaknutu hrvatsku kinološku baštinu.

Istarski gonič mora u okviru Istre i Hrvatske imati isti položaj i priznanje kao što ga imaju i neke druge životinjske vrste, kao što je istarsko govedo, istarska koza, istarska ovca pa i neke druge.

Radi toga će Klub inzistirati da se za istarskog goniča sačini uzgojni program pri čemu će se i sa znanstvene strane potvrditi njegova autohtonost.

Istarski je gonič zasigurno jedna od najpoznatijih autohtonih pasmina pasa u europskim i svjetskim razmjerima. On je izlagan na svim najznačajnijim europskim i svjetskim smotrama radnog i izložbenog karaktera pri čemu je dobivao vrhunska priznanja. Posjedujemo informacije da su na razini nekih europskih zemalja organizirani klubovi istarskog goniča.

Izdavanjem ove Monografije želimo potaknuti sve uzgajivače i ljubitelje ove pasmine na daljnji rad. Također želimo uspostaviti još bolje i korisne veze s nadležnim institucijama, posebno na razini Istarske županije i njenih izvršnih organa.

Na kraju, želim se zahvaliti i prethodnim predsjednicima koji su od 1998. godine do sada bili na čelu Kluba. Posebno zahvaljujem Odjelu za poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo i lovstvo Istarske županije na pomoći koju nam pruža od samog osnivanja Kluba.

Hvala i svim donatorima koji su nam financijski pripomogli na izdavanju ove Monografije, kao i svim autorima tekstova i uređivačkom kolegiju pri pisanju i tiskanju ove knjige.”

 

“Istarski goniči, kako kratke tako i oštre dlake, izrazito su dobro- ćudni psi, puni energije i vrlo snažnog lovačkog instinkta. Neza- htjevni, poslušni, kooperativni, vrlo prilagodljivi i uz to izvrsni, uporni i neumorni lovci, osobito pogodni za lov na sitniju div- ljač pri čemu im i najteži kraški tereni ne predstavljaju poteškoće. Zbog svoje dobre, otvorene i nekonfliktne naravi, izrazite sklono- sti ljudskom društvu, istarski goniči su sve cjenjeniji i kao uvijek dobro raspoloženi kućni ljubimci te psi za pratnju i rekreativne sposobnosti.”

 

Knjiga je tiskana u 500 primjeraka.