Sve mi se čini da su u Poreču na vlasti fakiri. Oni indijski asketi koji podnose bol, pa u karikaturama spavaju na posteljama od čavala. Ne znam, naime, kako drugačije objasniti ponovno pretvaranje dna uvale gradskog kupališta u bolno boduću površinu.
Neki dan, s očitim ciljem uređenja zapuštenog, već muljevitog dna najstarijeg porečkog kupališta (ne računajući Otok) nasuli su nekoliko kamiona tucanika. Nedajbože šljunka ili pijeska, kakav je nekoć bio, nego najobičnijeg drobljenca koji bode li bode. Valjda će sada gradonačelnik i njegova bratija zadužena za komunalne poslove onud gacati bosim nogama i gradanima pokazivati kako su na bol otporni.
Tragikomično je da je otprilike ista vladajuća garnitura podjednaku glupost napravila i unatrag nešto godina i potom narod uvjeravala da će more zaobliti oštre kamenčiće što se, naravno, nikad nije dogodilo. Tragikomično je da je većina zahvata koji su napravljeni na tom kupalištu u posljednjih dvadesetak ljeta, a bilo ih je i prilično skupih, bila kontraproduktivna, osobito kad je morski dio u pitanju, i da je nekoć najljepše i najotmjenije porečko kupalište izgubilo temeljnu funkciju – da se u tom djeliću mora ljudi, posebno djeca, mogu ugodno kupati.

Goran PRODAN, Glas Istre