Planinari amateri Zlatko Lovreković i Dorijano Kocijančić udružili su se sa Sebastijanom Diklićem iz Gorske službe spašavanja Istarske županije i krenuli 14. kolovoza u avanturu osvajanja 4.810 metara visokog vrha Mont Blanc.
– Bili smo dobro pripremljeni, a datum smo odabrali prema ozbiljnim vojnim prognozama, koje su jamčile idealno vrijeme, rekao nam je Lovreković, koji je uz priču donio i fotografije s ljetne avanture u snijegu i ledu.
Gondolom i planinskim vlakom trojica planinara stigla su do 2.316 metara visine, a pratila ih je lagana mećava. Prvi dan su noćili u domu Tete Rousse na 3.167 metara, a Lovreković kaže da su odlučili ići po etapama i polako da bi se pripremili na visinsku razliku koja nerijetko stvara mučnine kod nepripremljenih penjača. Drugi dan su stigli do Refuge du Gouter na 3.863 metra, a u tri ujutro trećeg dana otputili su se prema Mont Blancu.
– Vremenske prilike su obećavale, kao što smo i očekivali, ali nakon tri sata uspinjanja kroz blještavi bijeli snijeg i tvrde stijene digla se snažna oluja. Prošli smo utočište Vallot na 4.362 metra. U oštroj snježnoj mećavi temperatura se počela spuštati i ubrzo je bila niža od 25 stupnjeva ispod nule, a vidljivost nikakva. Popeli smo se do 4.550 metara kada smo donijeli odluku da dalje nema smisla riskirati. Nije se vidio ni prst pred nosom, a bilo je nevjerojatno hladno. Krenuli smo natrag da bismo shvatili da baš ne napredujemo u pravom smjeru. Počeli smo kopati rupe u snijegu, svatko svoju, u koje smo se kanili uvući da se ne smrznemo, pripovijeda Lovreković. Srećom, naišlo je dvoje Amerikanaca koji su imali kompas i kartu, pa su odredili pravac natrag do Goutera. Hodali su 13 i pol sati toga dana i sretno stigli u utočište, ali su ostali prikraćeni za doživljaj uspona na sam vrh Mont Blanca.
– Žao nam je, naravno, jer smo zato krenuli. Jedva smo čekali stići gore, pogotovo nakon što smo, dok je još bilo sunčano, ostajali bez daha od nevjerojatnog pogleda s planinskih vrhunaca. Ali pokušat ćemo ponovno sljedeće godine, uvjeren je Lovreković.

S.Matejčić, Glas Istre