Natječaj za dodjelu javne površine za postavljanje štandova je proveden, a u ponedjeljak je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za dodjelu javne površine za prodaju s klupa. Grad nudi više od 50 mjesta za štandove i klupe, a početna cijena lokalnog poreza je između 4.000 i 19.000 kuna godišnje, ovisno o tome postavlja li se štand ili prodaje s klupe, odnosno o tome na kojoj je poziciji mjesto za prodaju. Grad od ovog poreza može zaraditi najmanje pola milijuna kuna, a interes potencijalnih prodavača nije velik, nego ogroman. Posljednjih godina najčešće »izvise« Porečani i ljudi iz okolice koji nude rukotvorine i suvenire domaće izrade, uglavnom zato što se ne mogu natjecati s prodavačima švercane robe koji imaju štandove po čitavoj obali.

Za tu cijenu Grad prodavačima osigurava samo mjesto, ne struju ili vodu. Ove godine dodatni je zahtjev da prodavači s klupa sami nabave štand. Uz natječajnu dokumentaciju potencijalni zakupci dobiju i skicu izgleda štanda, a neki i uputu gdje se on može kupiti. Naznačena je adresa u Rijeci, a mi smo se, primjera radi, u telefonskom razgovoru raspitivali za model »Poreč«, tip 2900, i za višenamjenski rasklopivi štand, tip 2008. Prvi štand košta 2.900 eura, bez PDV-a, transport košta dodatnih tisuću kuna, a rasklopivi je 900 eura u inoks verziji, odnosno 800 u čeličnoj, također bez PDV-a. Za oba modela rok isporuke je dva mjeseca. U toj tvrtki kažu da su prije desetak godina za Grad napravili štandove pa su u dogovoru s gradskim komunalnim odjelom dizajnirali suvremeni model »Poreč«.

Iskusni porečki prodavači kažu da je nevjerojatno da Grad od njih traži da kupe štandove jer ih je ranije nabavljao Grad, a pogotovo inzistirati na spomenutim štandovima kada ne mogu biti isporučeni na vrijeme. Uz to kažu da su toliko lagani da će s prvim neverinom letjeti u more. Osim toga, da bi dobili mjesto za štand, trebaju imati otvoren obrt. Na štandu se radi tri mjeseca, obrt se može otvoriti najmanje na šest mjeseci, a za uskrsne blagdane niti jedan domaći štander nije, navodno, radio. Većina onih koji su ispunili rivu uz Viale došli su iz Zagreba i unutrašnjosti i prodavali na crno – s istog štanda palačinke i narukvice, i nitko ih nije dirao.

Prošlogodišnji inspekcijski nadzor u Poreču, za kojeg su zatvoreni mnogi štandovi i oduzeta roba nepoznatog porijekla koja se na njima prodavala, očito nije ponukao gradske službenike da razmisle i pomognu spriječiti prodaju švercane robe. Zarada je velika pa se lako zatvore oči. Hoće li pri tome biti zakinut neki domaći čovjek, odnosno turisti kojima se neće nuditi domaći proizvod, nego jednaka roba kao bilo gdje drugdje na svijetu – također nitko ne vodi računa. Istodobno masno plaćeni master planovi koji upućuju i na stvaranje drugačijeg imidža turističkog Poreča skupljaju prašinu na policama.

S. Matejčić