POREČ – Uz cestu prema Pazinu reklamne ploče oglašavaju prodaju apartmana u »rezidencijalnom naselju Astarea« u Baderni, koje je upravo u gradnji. Investitor je pazinski Promet Trans, čiji je predsjednik Uprave Rus Nikolai Gurenko, a koje je pravo gradnje kupilo od porečke tvrtke Amicus čiji je osnivač Austrijanac Maurer Kunz.

Ova dva stranca uz pomoć domaćih ljudi u upravama svojih poduzeća najprije su kupili 12 građevinskih parcela, pa za jednu po jednu tražili lokacijske, potom i građevinske dozvole, dobili prvih pet i na njima su objekti već skoro pod krovom.

U čemu je problem ako imaju građevne dozvole?

Baderna je selo s odavno formiranom jezgrom u kojoj je šezdesetak kućnih brojeva, odnosno prema posljednjem popisu iz 2002. godine 219 stanovnika. Ovom gradnjom naselje se udvostručuje, jer će na svakoj od 12 parcela biti izgrađeno jednako toliko zgrada s po pet apartmana, a da lokalne vlasti, kao ni porečka Ispostava Službe za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, koja je izdala lokacijske i građevinske dozvole, nije postavila pitanje što će to značiti za postojeće naselje u smislu pritiska na postojeću infrastrukturu. Da ne spominjemo socijalne promjene, odnosno utjecaj na dosadašnji način života građana Baderne.

Što o ovom projektu kažu u gradskom Odjelu za prostorno uređenje?

»Za područje Baderne vrijedi Prostorni plan, definirano je građevinsko područje naselja i nužno je ishođenje najprije lokacijske, a onda i građevne dozvole. Ni urbanistički ni detaljni plan uređenja nisu obavezni. Koliko znam, Grad nije konsultiran u procesu izdavanja lokacijskih dozvola, a problemi postoje vezani uz infrastrukturu, ali i zaštitni koridor državne ceste, jer građevina mora biti udaljena 35 metara od sredine ceste«, rekao nam je resorni gradski pročelnik Damir Hrvatin.

Zanimalo nas je zašto Grad ne insistira na obavezi izrade planova nižeg reda za sva postojeća naselja na Poreštini, a Hrvatin je rekao da bi to znatno usporilo građevinsku aktivnost, odnosno da su građani mahom bili zainteresirani za proširivanje građevinskog područja prilikom donošenja Prostornog plana, jer žele zaraditi prodajom građevinskih parcela.

 Badernu će zasjeniti naselje novih apartmanskih zgrada A sad im se događa ono što nisu željeli ili mogli predvidjeti: Baderna, kao i mnoga naselja u Istri, preko noći dostiže Dalmaciju u devastiranju prostora, a do jučer su Istrani bili ponosni da to ne čine. Jesu li stanovnici Baderne bili među onima koji su tražili proširenje građevinskog područja, ili se jednostavno nisu dovoljno aktivno uključili u donošenje Prostornog plana, sada je nevažno. Kada su uvidjeli da će im u susjedstvu niknuti novo naselje vode su se uzburkale, krenulo je potpisivanje peticije kojoj je cilj svesti gradnju na tom području na razumnu mjeru.

Građevinski strojevi i kamioni ulaze na ovo gradilište neposredno s državne ceste, jer je put kroz naselje preuzak, koridor mu je tri metra, odnosno kapacitiran je na promet postojećeg naselja.

A pristupni put koji je investitor u »Astareu« obavezan izgraditi, širok je osam metara.

Ovo apartmansko naselje, u kojem će, kada bude dovršeno biti 60 novih stambenih jedinica, a na okućnici je planiran i bazen, graniči sa seoskim gospodarstvima, stajama, gnojištima.

Neće li se sutra novi povremeni stanovnici Baderne pobuniti protiv zvukova i mirisa sela? Ne mijenja se ovom gradnjom samo arhitektonski izgled Baderne, nego puno više.

Politika koja je na mala vrata pripustila domaći i strani kapital s miješalicama i bagerima uništava nepovratno način života istarskog sela. I to sve dok su na vlasti ljudi koji se kunu da neće dozvoliti betonizaciju i apartmanizaciju. Istra danas nije onakva kakva je bila jučer, a sutra je oni od jučer više neće moći prepoznati.

Badernu će zasjeniti naselje novih apartmanskih zgrada, kao što je učinjeno u Mikatovićima i mnogim drugim mjestima na Poreštini i u Istri, područje Svetog Lovreča i Vižinade već je bremenito kićerskim inačicama tobožnje istarske ruralne arhitekture koja nastaje u blokovima »seoskih vila« ili apartmanskih kuća, uglavnom za strano tržište.

Neki su se s Lovreštine već bunili zbog smrada boškarina iz susjednih staja. Do kada će u ovim uvjetima opstati autohtono istarsko govedo, ili koza koja je zaštitni znak županije? I kako je sve to uopće moguće? Netko je svjesno izigrao zakon kupujući jednu po jednu parcelu Jedan stanovnik Baderne zainatio se u ovom slučaju, jer je prvi susjed novom naselju. Nije bio uključen u postupak izdavanja lokacijskih i građevinskih dozvola.

Slučajno je saznao što mu se sprema u susjedstvu. »Reklamiraju stanove od 51 do 72 četvorna metra površine, koje će prodavati po 1.300 eura za kvadrat, a prvih dvadesetak stanova bit će useljivi već ove jeseni. Odlučio sam živjeti na selu, da se moja djeca mogu igrati u dvorištu i izvan njega, da znaju kako izgleda krava i da ih ne smeta miris sela, a ovo će sada sve promijeniti.

Netko je svjesno izigrao zakon kupujući jednu po jednu parcelu i tražeći dozvole za svaku parcelu posebno, a zapravo planiraju izgraditi čitavo apartmansko naselje.

Ignorirali su me u postupku izdavanja dozvole kao prvog susjeda, žalio sam se u svibnju prošle godine i do danas nisam dobio nikakav odgovor iz porečke Ispostave. U ožujku ove godine počeli su graditi, pa sam poslao žalbe Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja, koje je porečkoj Ispostavi naložilo hitno odgovoriti na moju žalbu i objasniti zašto to nisu učinili u 11 mjeseci. Još nema odgovora. Normalan čovjek mora posumnjati u institucije i namjere investitora koji se nije obratio građanima, upoznao nas sa svojim planovima. Jasno mi je da sada ne možemo vratiti priču na početak, ali možemo tražiti obnovu postupka izdavanja dozvola, kako bi se to učinilo transparentno i da bude sasvim jasno što to naselje znači za postojeću infrastrukturu i način života u Baderni«, rekao nam je naš sugovornik. On smatra da je naselje »Astarea« u Baderni fatalna pogreška. »Budući da su se u porečkoj Ispostavi prema mojoj žalbi odnosili kao da je nema, dozvolili su pravomoćnost dozvole. Što ja o tome mogu misliti nego da idu na ruku investitoru«, kaže sugovornik. Uostalom, napominje da je u posljednjim mjerama za zaštitu prostora Gradsko vijeće predvidjelo za Badernu obavezu izrade Prostornog plana uređenja.

Pročelnik Hrvatin, pak, kaže da te obaveze nema. A voditeljica porečke Ispostave državnog ureda Vlasta Veselinović kaže da je dozvole za ovu gradnju u Baderni rješavala njena prethodnica, a da je niz žalbi za svaku parcelu, koju je dobila proslijedila u Ministarstvo, ne rješavajući ih.

Uostalom, kaže Veselinović, vlasnik objekta kojega s novogradnjom dijeli cesta ne može biti stranka u postupku. Naš sugovornik, pak, tumači da je dokazao da je stranka u postupku jer je upravo zbog te ceste dobio sudski spor s investitorom, koji mu je ušao u posjed.

Gradnja u Istri nastavlja se žestinom kao pred sudnji dan

To su detalji, ali neki od njih mogao bi možda pokrenuti kotač unatrag, do procesa izdavanja lokacijske dozvole, kada to ne može temeljni problem ove priče – gradnja čitavog novog naselja uz već postojeće povijesno, čije implikacije nitko nije propitao.

U međuvremenu gradnja u Istri nastavlja se žestinom kao pred sudnji dan, kao da sutra više neće nitko moći graditi. Ali grade na zemljištu koje su morali kupiti, koje im je, dakle, netko morao prodati. Većina ljudi koja ima zemljište u građevinskim područjima prodajom želi zaraditi. Ne razmišljaju što će na tom zemljištu biti izgrađeno, niti što će ta gradnja značiti njihovim susjedima ili njihovoj vlastitoj djeci i unucima. A i zašto bi? Pa opća je klima takva da se prodajom zemlje osigurava preživljavanje ili veći standard. Nisu li za takvu opću klimu krive lokalne vlasti koje prednjače u prodaji gradskih i općinskih parcela, a javni povici protiv toga trenda zamiru u mračnom koridoru tranzicijske ekonomije kojom gospodari najokrutniji oblik kapitalizma oslobođen moralnih i socijalnih normi? Prošlog je tjedna porečko Poglavarstvo bez ikakve dvojbe odlučilo prodati sedam parcela ukupne površine gotovo 8.000 četvornih metara na rubu sela Blagdanići. Ni u ovom slučaju nema obaveze izrade detaljnog niti urbanističkog plana uređenja i nikome nije palo na pamet pitati što će nove zgrade značiti postojećem naselju.

Oni koji vode gradove i općine često to čine kao nojevi s glavama u pijesku – donijeli su svoje »razvojne planove«, a da bi ih ostvarili i dobili ponovno povjerenje birača na izborima, treba im novca, makar i od prodaje zemljišta, što god to u konačnici značilo za njihova mjesta ili Istru u cjelini. Nacionalna politika odlučila je da bespravne kuće na Viru ne mogu ostati. Hoće li se regionalna politika konačno probuditi i vidjeti do kuda je dovela Istru legalnom i bespravnom apartmanizacijom?