Ali ni Benčić ne ostaje na dosadašnjem radnom mjestu, nego će voditi deponij, što je u hijerarhiji niže od njegova dosadašnjeg posla.

Ovi kadrovski potezi podsjećaju na one šahovske: figure se pomiču određenom logikom, svaka drugačijom, pri čemu se neke mogu žrtvovati zbog konačnog cilja. Ova su pravila uvriježena u kadrovskim igrama lokalnog IDS-a, oprobana su i djelotvorna. Nakon što prođe probni rok, Poropat će dobiti stalni posao na mjestu voditeljice cvjetnih gredica, a unaprjeđenje na mjestu šefice radne jedinice hortikulture može proći nezapaženo, bez oglasa, pomicanjem unutar tvrtke.

Takvim načinom kadroviralo se i u gradskoj upravi. Sjajan je primjer Goranke Krota, koja je najprije radila honorarno u komunalnom gradskom odjelu, potom je primljena u stalni radni odnos, a nakon toga promovirana privremeno na mjesto šefice odsjeka za komunalni sustav. Sve je to pratilo objavljivanje pa poništavanje natječaja, o čemu smo pisali prije dvije godine. A koliko je ljudi zaposleno bez natječaja, nakon poništenih natječaja ili onih koji su jedva zadovoljavali formu, u posljednjih petnaestak godina teško je pobrojati.

Nailazeći na nova imena u dnevnom novinarskom poslu svjedočimo o tome da broj zaposlenih raste. A koliko je lako netransparentno zaposliti nekog referenta ili službenika nižeg reda najbolje govori podatak o zapošljavanju direktora gradskih poduzeća koja od osnutka do danas jedva da su zaradila koju kunu, a javni novac troše neštedimice. Poznat je primjer Parentiuma s Ivicom Fabrisom, ili Adriaplusa s Ugom Musizzom i Edom Jugovcem. Zanimljiv je bio i medijski eksponiran slučaj zapošljavanja IDS-ovca Milana Uljančića na mjesto direktora gradske marine, sa stručnom spremom – kuhara. Odabran je, doduše, temeljem natječaja. Nadia Štifanić primljena je ove godine u stalni radni odnos u Zavičajnom muzeju Poreštine, a Sandra Čakić Kuhar dobila je posao u gradskom poduzeću Dom, koje će zapravo početi funkcionirati tek kada Dom umirovljenika bude izgrađen. Teško je povjerovati u slučajnu podudarnost u primjeru posljednje dvije mlade, obrazovane stručnjakinje – obje su članice IDS-a i bile su na izbornoj stranačkoj listi za posljednje lokalne izbore. Nakon toga dobile su posao.

S druge strane, Boris Benčić, agronom s početka ove priče, primljen je u stalni radni odnos u Usluzi prije nekoliko godina, kad zbog ozlijede u prometnoj nesreći nije više mogao voditi privatni posao. Benčić je jedan od osnivača porečkog IDS-a, nekadašnji gradski vijećnik, ali njegov je grijeh nemoguće okajati – bio je među onima koji su tražili izglasavanje povjerenja Ivanu Ninu Jakovčiću prije nekoliko godina, dakle na drugoj strani u odnosu na pobjedničku skupinu IDS-ovaca na čelu s Edom Kosom, kojeg bije glas porečkog »gradonačelnika iz sjene«. Zato je u posljednjoj kadrovskoj križaljci lokalnog IDS-a Benčića bilo lako žrtvovati, kao pješaka u šahu, u korist potpredsjednice stranke, koju u ovom trenutku tretiraju kao kraljicu, jednu od ključnih šahovskih figura.

S. Matejčić, Glas Istre