Kao uvodno razmišljanje predstavljena je poučna priča o dvojici putnika u pustinji, a kao poanta istaknuto je da ´´dobra dijela treba zapisivati u kamen, a loša u pijesak´´. Zatim je u nekoliko prigodnih biblijskih tekstova o pustinji (putovanje izraelskog naroda u Obećanu zemlju Kanaan) , prikazana pustinja kao mjesto mnogobrojnih kušnji, ali i kao mjesto brige Boga za čovjeka. Uočljiv je poticaj na odgovorno ponašanje prema okolišu, u vidu čovjekove brige za svijet koji mu je Bog predao na čuvanje i korištenje. U novozavjetnom tekstu iz evanđelja po Mateju ( Mt 4, 1-11) , pod naslovom ´´Kušnja u pustinji´´ , govori se o pustinji zavodljivih kušnji upućenih Isusu Kristu. On ne podlegne Napasniku, te đavao ode. Kroz ovaj osvrt vidljivo je značenje ´´pustinje´´ u kojoj je svaki čovjek sam, odvojen i izoliran, no izložen zlim ponudama života, a potrebno je suprotstaviti im se. U kasnijem izlaganju o biološkom značenju pustinje današnjice, iznesena je potreba očuvanja pustinjskih staništa, uz istovremeno poboljšanje čovjekova odnosa prema cijelom svijetu i iskorištavanju prirodnih bogatstva. Nerazumno iskorištavanje prirode dovodi do globalnih poremećaja, a jedna od posljedica je i širenje svjetskih pustinja.

I na kraju bi zaključio, da suvremeni čovjek iskorištava prirodu na raznolike načine. Često su ti načini donijeli više štete nego koristi, zbog čega je potrebno da svatko učini jedan korak prema ostvarenju boljeg svijeta.

Toni Brečević

III. poljoprivredne