Na povratku do redakcija sa pressice u Zavičajnom muzeju Poreštine, skrenuli smo u popularnu "Čokolodu" i dok sam upućivao klimoglav k stolu u kantunu, gdje su zasjeli gradonačelnica Buja, gospođa Limoncin-Tot i Istarski župan porečan Jakovčić osjetio sam po licu kapljice. Na ulazu me je pošpricao aerosol, posprejao dezodorans – osvježivač zraka, na otvorenome. Pošto sam bio u društvu, sjeo sam i naručio dugu kavu, kad svakih 60 sekundi iz sustava automatskog zaljevanja gostiju, koji je montiran na aluminijsku konstrukciju ograde ( visine cca 2 metra ) sprejanje gostiju i njihovih napitaka funkcionira – ponavlja se. Gledam u krošnje drvoreda uz niz ugostiteljskih terasa na obali Maršala Tita i ne vjerujem oblacima "nedefiniranog" mirisa. Netko je prije par dana izjavio: " i onda smo goste ( neko ocjenjivačko povjerenstvo ) odveli u elitni kafić ".
Zaprašivanje elite, kao da su mušati – egzotika nema što ? Sprejanje prirode iz nepoznatih razloga, možda konobarima smrdi elitna klijentela ? Svi dobiju isti miris, a gdje je osobnost ? Kasnije me kolege izvješćuju da je premijerno zaprašivanje izvedeno u jednom od porečkih kafića prije gotov mjesec dana. Atmosfera nam se zagrijava, kontinuirano, počinjemo živjeti u sauni, a onda nas dodatno, bez pitanja smoče … Sprej, znoj i suze – radosnice ?
Na kraju ove bilješke o iznenađenju "Ljeta 2008." predlažem neku od kozmetičkih nagrada dodjeliti : Dezodorans caffeima .

R.V.Aleksić