Ostat ćemo na razini scenskih i glazbenih manifestacija na razini grada. Gledajući po broju programa – 7 dana Zlatne sopele, 12 programa Jazza u Lapidariju, 14 programa Koncertne sezone u Eufrazijani, 10 koncerata i 5 matineja Terra magica glazbenog festivala, 7 dana Street arta, 8 dana Poreč Summer, 2 dana Poreč 24, 2 dana Giostre. Ukupno 67 programskih dana – mogli bismo biti zadovoljni, barem u odnosu na proteklu godinu kad smo ostvarili ukupno 62 programska dana. Pođimo po redu događanja.

Mediteranski folklorni susreti Zlatna sopela međunarodni je festival folklora, zavrjeđuje sve pohvale. Festival sigurno korača u folklorni događaj po kojem Poreč postaje prepoznatljiv. Tisuću izvođača iz različitih krajeva svijeta, uglavnom s mediteranskih otoka, plijenilo je pažnju tisućama posjetilaca svih 7 festivalskih dana. Manifestacija je programski i organizacijski u usponu i već je sada najjača manifestacija te vrste na ovim prostorima. Kao i svakom početku i ovdje nedostaje jača medijska i sponzorska prisutnost te uključenost lokalnog gospodarstva. Od svih manifestacija jedina je i financijski transparentna: izvješće o Festivalu, uključujući i financijsko, objavljeno je na internetu. Prema najavi u prospektu, Sopela je službeni mediteranski festival CIOFF, svjetske asocijacije folklornih festivala dakle, folklorno središte Mediterana u to vrijeme. Da li smo tu činjenicu adekvatno iskoristili?

Jazz u Lapidariju uspio se nakon niza godina pokrenuti iz samog lapidarija, manifestacija se konačno počinje osjećati u Gradu. Programska orijentacija ne robuje nekom ustaljenom programu – „šarena" je, od bluesa do suvremenog jazza. Manifestacija nastoji slijediti kvalitetu što se posebno očituje u odabiru izvađača kako solista tako i ansambala. Novi trendovi nalaze svoje opravdanje. U nizu sličnih manifestacija u Istri ova manifestacija ima svoje mjesto i svoju publiku.

Neke posebne pohvale na račun Koncertne sezone u Eufrazijani, jedne od najstarijih glazbenih manifestacija na Jadranu, ne mogu se reći. Ostao je to niz koncerata, uglavnom osrednje kvalitete s po kojim uzletom, bez programskog koncepta. Izlaz iz osrednjosti pokušao se pronaći u jednotjednom ciklusu posvećenom Domenicu Scarlattiju što se pokazalo promašajem, što se moglo i očekivati. Naime, ciklusi posvećeni jednom autoru jedva prolaze u redovnim sezonama u velikim glazbenim centrima, u turističkim pak središtima, gdje koncertna ponuda ima sasvim drugi karakter, nikako. Sporan je i sam autor. Talijanski čembalist D. Scarlatti (1685.-1757.) suvremenik je Bacha i Händla ali ni izdaleka njihove stvaralačke snage. Živio je na madridskom dvoru podučavajući kraljevsku djecu tajnama čembala. U tu svrhu stvorio je niz vrijednih instruktivnih i dražesnih malih formi nazivajući ih Vježbama (Esercizi), kasnije Sonatama, kojima je cilj savladavanje tehnike instrumenta, a koja su i danas nezaobilazna u glazbenom školovanju. Na koncertnom se programu pojavljuju tek tu i tamo po 1-2 sonate trajanja od 4-5 minuta. Pojavljuje se i cjelovečernji program ali u okviru posebnih baroknih festivala. Posvetiti, međutim, cijeli tjedan s čak jednim okruglim stolom ovom autoru u okviru jednog ljetnog festivala, u špici turističke sezone u turističkom središtu, potpuni je promašaj. O tome je najbolji sud dala publika: na jednom smo koncertu izbrojali jednoznamenkasti broj posjetilaca, njih 9, a predavanje o Scarlattiju na Okruglom stolu slušalo je 16 slušatelja – isključivo 12 studenata i 4 sveučilišna profesora glasovira iz SAD, Rusije, Slovenije i Hrvatske, od kojih 2 specijalisti upravo za Scarlattija, svi polaznici Terra magica glazbenog festivala koji se istovremeno održavao u Poreču, a koji je trebao nestati zahvaljujući upravo Scarlattijevom tjednu (???). Blamaža je bila tim veća što je i ilustracija predavanja bila ispod svake razine. Da je program osmišljavan u Poreču ne bi se dogodilo da se dio Varaždinskih baroknih večeri (specijalizirani festival) od prije nekoliko godina nekritički transplantira u ljetni Poreč, grubo upadajući pri tom u već osmišljeni i objavljeni program drugog glazbenog festivala (Terra magica). Ne može se reći da osobe koje su osmišljavale program nisu znale o čemu je riječ. Problem je tko je prihvatio program. Stvari su jednostavnije: u nepoznavanju problematike nekritički se uzima i program koji nije drugo do prodavanje roga pod svijeću, ako ide i dokle ide. Kao da je riječ o zagorskoj priči o penezima i kramarima. Da li je organizator iz ovog izvukao potrebne poruke? (Kad ćemo shvatiti da dobar dio tzv. istarskih glazbenih turneja osmišljenih izvan Istre, bez obzira tko je organizator, nije drugo do dobro plaćena tzv. tezga s usputnim kupanjem.)

Terra magica glazbeni festival programski se u potpunosti profilirao: Ljetna glazbena akademija i Koncerti Poreč Classics. Po prirodi stvari Ljetna glazbena akademija ne može biti u većoj mjeri prisutna u javnosti – prisutna je tamo gdje izravno djeluje a to je hotel Diamant. No zato je prisutna koncertna djelatnost Ljetne akademije u nizu koncerata pod nazivom Poreč Classics. Budući su ovi koncerti produkcija Terra magice, ne može biti programskih promašaja dok je umjetnička razina koncerata iznimno visoka. Svjesni upad u već osmišljeni program Terra magice i njegovo ignoriranje od strane porečkog POU, unijeli su u prvom trenutku pomutnju, što je prijetilo obustavom obaju programa. No, budući je riječ o vlastitoj produkciji, uz razumijevanje potencijalnih izvođača i crkvenih vlasti, Terra magica je reprogramirala redoslijed koncerata zbijajući ih u jedan skoro neprekinuti niz tako da se do kraja mogla osjetiti festivalska atmosfera. Uz koncerte, održan je niz matineja. Bilo bi vrijeme da POU i odgovorni faktori u Gradu konačno shvate značenje Terra magica glazbenog festivala koji nije nikakva ni konkurencija ni negacija Koncertne sezone u Eufrazijani, već specifičan program izrastao iz djelovanja Ljetne glazbene akademije i nadopuna glazbene ponude.

Praksa matineja u atriju pokazala se vrlo korisnom i u suradnji s crkvenim vlastima i Turističkom zajednicom trebalo bi izraditi sadržajniji program ovih manifestacija ne samo u vrijeme održavanja Terra magica festivala već za cijelo ljeto. Ljetošnja koncertna sezona (uz sve, nazovimo, nespretnosti POU) pokazala je da Poreč ni izdaleka ne nudi dovoljno klasičnih glazbenih programa. Druga je stvar da li su programi adekvatni i adekvatno prisutni u ukupnoj turističkoj ponudi iz ovih ili onih razloga. Umjesto podmetanja i ignoriranja suradnjom dvaju festivala rezultat bi svakako bio veći!

Poreč Summer manifestacija je za koju do danas nismo uspjeli saznati što se pod njom krije. Glazbena, glazbeno-scenska, zabavna, kakva li? Koje joj je programsko opredjeljenje? Po koja klapa, kakav folklorni program, osim Lada, uglavnom sumnjive kvalitete i sa sintesajzerom umjesto tambura. Ni programa, ni plakata, ni najave. Sramežljivo stisnuti u uglu stepeništa crkve Gospe od anđela na Trgu slobode kao da im je nelagodno što su tu. A ne bi trebalo biti. Jer klape je uglavnom ugodno čuti. Kažu da manifestacija košta oko 250.000 kuna.

Street art ni u sedmoj godini postojanja nije odgovorio što je to. Niz programa najrazličitijeg sadržaja, orijentacije, žanrova ili kako kaže prospekt, svi vidovi umjetničkog izraza od glazbeno-scenskih nastupa, likovno umjetničkih projekata do raznih tipova uličnih akrobacija i performansi. Dakle, sve ili, bolje reći, svašta – od ozbiljnih performancea do jeftinih numera još jeftinijih cirkusa. Da li bi organizator mogao suvislo objasniti što je to što povezuje riječku klapu Cinquina, tasmansku braću Pitts, koji su bogtepitaj kako doletjeli do Poreča, i njihov akrobatski show, Betty Brawn, ženu za koju organizator kaže da je najsnažnija žena na svijetu koja s tipičnim ženskim šarmom savija željeznu šipku i lomi tvrde predmete svojom glavom i prepolovljava knjigu od 500 stranica, i djecu porečkog DND ili Porečke delfine? Pa ako su uvozni programi sastavni dio programski zaokružene produkcije jedne zagrebačke kazališne kuće, u redu, ali kakve to veze ima s Porečom i njegovim ljetnim kulturnim životom. Ili možda nismo čitali dobro. U prospektu, naime, piše da sudionici Street arta mogu biti svi. I opet se ponavlja isto: opet netko tko s Porečom ne korespondira najbolje i najsretnije vrši odabir. No za razliku od nepoznatog nam izbornika Koncerata u Eufrazijani, bar ima snage reći taj sam: izbornik je Edvin Leverić, glumac Zagrebačkog kazališta mladih i povremeni redatelj. No nešto se ipak mora priznati. Bez obzira na kvalitetu programa, uspjeli su oživjeti pojedine lokacije u Gradu.

Poreč 24 lokalna je manifestacija koja pokušava biti velika, ali samo po cijeni koštanja i

tzv. glamuru o kojem govori glavni organizator Sergio Pavat, stavljajući usput i sebe u krug velikih. Kaže (vidi Glas Istre od 27. kolovoza 2007): ako ne dovedete najbolje na hrvatskoj estradi poput Olivera, Gibonnija, Tonyja, Colonije, Prljavog kazališta ili Gustafe Poreč neće biti zadovoljan. Da li je Poreč bio zadovoljan ne znamo jer od svih nabrojanih pojavila se tek Colonija. Već daaaavno ocvali Los Locosi dovedeni su zbog stranih gostiju. Koješta jer ti su gosti iz generacije koja skoro ni ne zna za Locose. Bili su popularni u vrijeme Pavatove mladosti (zaboravio čovjek da mu godine idu). Prisutne su i go-go plesačice. (Jedan oglas na internetu: Go-go plesačice, striptizete; tražim ženske koje nemaju predrasuda za Italiju i Sloveniju nudim stan i dobru plaču za više info… ili … održano natjecanje za laskavi naslov najbolje Go-Go plesačice … Djevojke su žarile i palile pozornicom, ali ni publika nije ostala mirna, gotovo svi su se priključili "vrućem" plesu… Za malo više o svemu upišite u Google tek „go-go plesačice". Dobit ćete interesantne odgovore. Nije čudno da nam se obala od Kazališta do Neptuna pretvorila u veliki night club s erotskim javnim programima, doduše, na video ekranu, do sada isključivo rezerviranim za eksluzivnost lokala ove vrste.)

Uvrštene su ovdje i zbiljske dame istarske i hrvatske estrade, Lidija Percan i Radojka Šverko.

Ali i famozni Pavat. Kriterij? Vjerojatno vidi i sebe u istoj razini? Koješta. Što je u svemu bilo veliko a što glamurozno? Veliko – cijena. Ogromna. Glamurozno – ništa. Što uopće može biti glamurozno u krkljancu na porečkoj rivi? Ne valjda go-go. Lijep je uzor Novigrad ili Pula: i sadržaj i dostojanstvo i imena Gustafa i sličnih, a mali novci, ili se to po Pavatu ne da uspoređivati jer …u vodećem istarskom turističkom središtu, ne »prolaze« izvođači koji su odlično prihvaćeni na manjim feštama, kako kaže Pavat. I bez stida primjećuje: primjerice ni Radojka Šverko s pratećim sastavom akademski obrazovanih glazbenika nikamo neće doći za badava. Dakako da neće, a i zašto bi.

Po čemu je Radojka Šverko slabija od ostalih? Dapače: još će mnogo vode proteći ispod Ponte Portona dok se pojavi prava konkurencija toplini njenog sonornog glasa. Postavit ćemo jedno pitanje: zna li možda vrli organizator Poreča 24 da među svim onim glazbenicima koji su ljetos prodefilirali Eufrazijanom, bilo u okviru Koncerata bilo Terra magice, nema priučenih ili polupismenih, već su svi odreda akademski obrazovani, mnogi sa specijalizacijama, magisterijima i doktoratima sa svjetskih glazbenih učilišta, od kojih je većina stalno prisutna na koncertnim podijima Zagreba, Ljubljane, Beča, Pariza, Praga, Salzburga, Berlina, Londona, Moskve, New Yorka i da ne nabrajamo, i da sva ta 24 koncerta (dakle 24 programa, dana) ne koštaju ni polovinu iznosa utrošenog u dvodnevni Poreč 24 i njegov kvazi glamur. O značenju i dometima manifestacija za Poreč i njegovu kulturnu i turističku promociju nije potrebno raspravljati. Ovdje nije riječ o penezima i kramarima, ovdje je riječ o pijanim barunima, koji, međutim, sebe ne zaboravljaju.

Giostra, na prvi pogled dobra manifestacija (tko ju je krstio nije previše inventivan, giostra označava srednjevjekovnu vitešku igru), namijenjena prvenstveno domaćem svijetu i Porečanima. Pompozna i bez „velikih" imena, bar za sada. Možda organizatori Poreč 24 nešto nauče. Kostimirani Porečani, jedino im nije jasno koje bi razdoblje izabrali, srednjevjekovnih gubavaca, napudranog baroka ili belle èpoque. Kostimirali se možda i zato da bar na tren zaborave tko su ili misle da bi trebali biti. Jedan je, međutim, problem: odijelo, ma kakvo bilo, treba znati nositi! O perikama da i ne govorimo. Manifestacija nije upitna, no upitna je njena cijena, kohezija njezinog sadržaja i skoro jednogodišnja natječajna farsa gradske Turističke zajednice oko njezinog izbora. Pa ljudi, govorite, konačno, otvoreno. Manifestacija bi trebala biti onaj sadržaj koji će Poreč učiniti prepoznatljivim u svijetu spektakla. Tako je bar označena u natječaju. Sadržaj i karakter manifestacije, ma koliko da je teško na početku suditi, ne govore u prilog tome. Mogla bi to biti dobra, relativno sadržajna manifestacija (da li će se opredijeliti za 14. stoljeće i vitešku igru kako i naslov govori, ili će to biti parada lijepo obučenih dama s kraja 17. stoljeća, jer će jedno i drugo teško stati u isti koš), u biti ne skupa kao današnja, no prilično ograničenih dometa. Bilo bi nam drago da smo se prevarili. Uostalom tek jedno izdanje nedovoljno je da bi se točno prosudilo.

Da zaključimo

Šarenilo i nekonzistentnost programske ponude govori o odsutnosti osmišljene zajedničke politike u kulturi ljeta na razini Grada. Neko tijelo koje bi koordiniralo program kulturnog ljeta ne postoji, jer da postoji ne bi se moglo desiti da dvije dvodnevne manifestacije, koje su daleko od činjenice da su najvrjednije ni programom ni brojnošću ansambala, uzmu 1/3 svih sredstava namijenjenih ljetnim kulturnim zbivanjima (1.200.000 kn!!! Prema podacima na internetu Sopela za 7 dana s 1000 izvođača i 30 grupa košta 662.000 kn!). A ta sredstva nisu mala bez obzira idu li izravno iz gradskog proračuna ili onog TZ Grada. Uvijek su to sredstva Poreča. Procjene govore, jer podataka osim Sopele nemamo, da cijeli ljetni program košta preko 3.500.000 kn. Vrlo mnogo za rezultat koji smo dobili. Ili smo opet u priči o penezima i kramarima ili možda o pijanim barunima, ili i jedno i drugo. (Ovom prilikom rezultat odnosa Grad-Turistička zajednica je 1:1 = Poreč 24 – 750.000, Giostra – 450.000. Manifestacije koje zajednički financiraju Grad i TZ znatno su jeftinije a neusporedivo vrjednije ali zato kubure sa sredstvima.)

Možemo samo zamisliti kako bi izgledao program kad bi se kulturnjaci mogli dovesti za jedan stol sa zadatkom osmišljavanja jedinstvenog programa sa sredstvima koja se izdvajaju. Ali bez farsi i fige u džepu, bez filozofije o penezima i kramarima i bez barunskog ponašanja. Ali i bez vanjskih izbornika.

No, ako nemamo konzistentne i prepoznatljive ljetne kulturne politike imamo ljetnu kulturnu – sramotu: latinoamerički ansambl već nekoliko godina svakodnevno u 11 prije podne zauzima „svoje" mjesto pred crkvom Gospe od anđela. Sviraju dobro, ali kakve to veze ima s Porečom, Istrom, Hrvatskom ili Mediteranom. Tko su te osobe ili institucije koje izdaju dozvole za takvo nešto?

Živimo li u gradu bez trunke, ne nacionalnog, već ljudskog ponosa? Ili je nešto drugo po srijedi?

(Za porestina.info i.v. )