Optimizam je opet nakon tri godine zavladao u turističkim redovima i svi s entuzijazmom čekaju turističku 2011. sezonu. A je li takav entuzijazam uistinu opravdan, čemu se stvarno možemo nadati, je li kriza iza nas te što je zapravo obilježilo proteklo turističko razdoblje u Istri i Hrvatskoj, ali i na svjetskoj sceni, te što nas očekuje u narednih nekoliko godine razgovaramo sa Selimirom Ognjenovićem, doajenom turizma, potpredsjednikom Adriatica.net grupe i suvlasnikom agencije ID Riva Tours iz Münchena, posredstvom koje je, uz klasičnu ponudu sunca i mora u Istri, među prvima počeo nuditi njemačkim gostima istarski seoski turizam i biciklističke rute. Ognjenović je u Istru i ovog svibnja, uz svoje redovne turističke grupe, doveo dvije značajne grupe njemačkih gostiju, posredstvom dva velika njemačka medija – Bavarske Radiotelevizije te medijske grupacije Zeitungsgruppe Türingen.
– Koliko su se turistička tržišta i branše promijenile otkad ste ušli u taj posao?
– Počeo sam raditi s 18 godina što znači da sam 42 godine u turizmu. Već trideset godina radim vani, prvo u Nizozemskoj, pa u Njemačkoj. U to vrijeme, kojem svjedočim, turizam je doživio velike promjene. Mogu to nazvati "nekoliko stoljeća hrvatskog turizma koje sam proživio". Aludiram na promjene koje sam doživio dolaskom novih tehnologija i svega ostalog. Ljudi moraju biti svjesni tih promjena, da potrošači mijenjaju svoje navike, da se mi kao ponudači trebamo prilagoditi i da moramo razmišljati što će se dogoditi sutra. Ne možemo očekivati da će se gosti promijeniti i da će odluku o putovanju donijeti na osnovu kvalitete hotela. Danas se u svim zemljama podrazumijevaju ti standardi kvalitete. Imidž destinacije te brend imaju danas ogroman smisao jer se u doba novih tehnologija sve više traži nešto što čovjek poznaje. Važnije je nego ikad prije da, primjerice, Poreč ili Istra imaju svoje ime. Destinacije i njihov imidž najbitniji su pri odluci da se negdje putuje. Zbog toga je važan destinacijski menadžment kojeg bi trebale voditi kvalitetne turističke agencije, jer one nisu više samo mjesto za posredovanje smještaja, nego kreatori destinacija.
– Kako se danas u mnoštvu turističkih destinacija izdvojiti i prije svega zadržati sve mobilnije turiste?
– Svi traže velika rješenja, a ustvari nude se tisuće malih rješenja koja u pravilu daju dugoročan rezultat. Svijetli primjer jednog takvog malog rješenja je ljubav prema onome što se radi. Razveselilo me što sam za sadašnjeg boravka u Istri sa svojim grupama vidio nekolicinu ljudi koji se na taj način odnose prema svom poslu i koji osjećaju kada su napravili dobar posao. A kada od vas odlazi zadovoljan gost, to znači da ste ga najkvalitetnijim ljepilom zalijepili za destinaciju.

Najkvalitetnije ljepilo za gosta – Koliko smo zapravo gostoljubivi domaćini?
– Gostoljubiviji smo nego što mislimo. Po reakcijama mojih gostiju, jedna smo od tri do pet najgostoljubivijih destinacija. Moje najsvježije iskustvo iz Istre kaže da Istra služi na čast čitavom hrvatskom turizmu i da je turistima dala jasnu poruku. Oni se slobodno mogu vratiti u Njemačku i reći – bili smo prvi, probali smo, ljubazni su, čisto je, možete doći. Često čitam u našim novinama komentare o tome da nismo gostoljubivi, to mi vrlo teško pada, pogotovo kada je predsezona. Mediji naprosto traže da se pojavi neki morski pas ili da se desi neka situacija koja će nas pokazati u lošem svjetlu, umjesto da se "bilda" pozitivna klima prema turizmu.

– Kako danas doći do njemačkih gostiju?
– Svi mi tražimo taj odgovor kada dolazimo na neko tržište. I sada padam u klopku da ne ostavim dojam da mislim da će nam samo grupe koje dolaze preko Bavarske televizije ili nekih novina riješiti sezonu. To mi ne pada na pamet. Ovo je samo jedan kamenčić u mozaiku. Uvjeren sam da je potrebno stotinu različitih stvari da bi se složio mozaik neke destinacije i da bi se stvorila uspješna sezona. Nismo još iskoristili sve svoje prednosti.

– Što smo zapostavili?
– Zapostavljamo činjenicu da je Istra jedan od najčišćih turističkih regija Europe. To svi primjećuju. I to u trenutku kada industrijski centar Njemačke, pokrajina Baden-Württemberg, nakon 40 godina dominacije kršćanskih demokrata dobiva zelenog Ministarpraesidenta. Treba li išta više reći da se zaključi da je Nijemac sada više nego ikad okrenut prirodi i očuvanju okoliša, a da mi to imamo u ruci.

Neka Hrvatska košta više, ali s porukom zašto
– Nedavno je direktor Novasola izjavio da su istarske kuće za odmor  preskupe u odnosu na konkurenciju na što su iznajmljivači digli glas. Mislite li Vi da smo preskupi?
– Nama u agencijama nikad nije nešto dovoljno jeftino jer nam je uvijek lakše prodati nešto što je jeftinije. Međutim, moram priznati da kolega iz Novasola ima u velikom dijelu pravo. Jeftiniji smo od Italije i Francuske, ali smo skuplji primjerice od Skandinavije. Po meni je to opravdano ako su gosti spremni platiti. Za to sam da Hrvatska košta više, ali s porukom zašto.
Last minute je poput prodaje jaja
– Novije vrijeme u turizmu obilježava i last minute koji je omiljen među putnicima. Međutim, bilo je i slučajeva da je netko u last minute dobio bolju cijenu nego u first  inuteu čime zapravo agencije gube na kredibilitetu.
– Last minute je stvar lošeg planiranja. To je poput prodaje jaja za koja znate da će se sutra pokvariti. Taj je trend sada manje izražen jer su se potrošači razočarali. Turoperatori su napravili zaokret prije dvije godine jer su shvatili da su prekapacitirali smještaj. U međuvremenu su smanjili kapacitete i zadržali cijene. Počeli su se honorirati oni gosti koji su među prvima bukirali.

Da Istra za Nijemce postane vikend-destinacija
– Kako vidite budućnost istarskog turizma na njemačkom tržištu?
– Od centra Münchena do sela Salambati u Istri, gdje imam kuću za odmor, treba mi šest sati automobilom. To govori da smo Nijemcima dovoljno blizu, ali kada im na ulici kažete "Istra", oni će vam reći "godišnji odmor". Želio bih da Istra postane za Nijemce vikend-destinacija u vrijeme pred i posezone kao što im je to jezero Garda koje je od Münchena udaljeno 420 kilometara, što je sat vremena manje nego do nas.

– Iako su nam Nijemci najbrojniji gosti, jesmo li im dovoljno poznati?
– Sjećam se jedne diskusije u Berlinu kada je jedan TUI-jev predstavnik rekao da bi Hrvatska trebala poraditi na svojoj prepoznatljivosti. Ljudi iz turističke zajednice su se pobunili jer su mislili da ih se kritizira. Nisam to tako razumio. Njemačko tržište vidim kao jedno veliko more, ali ne more gdje ti ribe same uskaču u čamac, nego more čije zakonitosti moraš poznavati, gdje i kakvu vrstu gostiju tražiti. To je naše najpotencijalnije tržište i sigurno je da naše želje moraju biti veće od onoga što imamo. Nismo ušli svakom Nijemcu u kuću. Iskreno mislim da Nijemcima možemo biti poznatiji. Pogotovo na sjeveru.

Geto-turizam mi se ne sviđa

– Koliko zapravo imamo njemačkih gostiju koji k nama dolaze prvi put?
– U Njemačkoj mi je najteže naći gosta koji će prvi put doći u Hrvatsku. Tu je najveća konkurencija i takvi gosti trebaju puno više informacija, ulaganja, rada, obradivanja. Uz to, za takve goste mi smo destinacija koja ostavlja puno otvorenih pitanja.

– Na koja im pitanja nismo odgovorili?
– Pitaju se zašto si mi Hrvati umišljamo da možemo imati veće cijene nego što su u Turskoj. Kada od nekog tražite više novca, onda mu morate dati odgovor zašto to tražite. Moj odgovor na to pitanje je da tražimo veću cijenu jer smo se odmakli od masovnog turizma. Gostoljubiva smo destinacija, gdje ćete se u hotelu ili na cesti osjećati kao u nekoj od zapadnoeuropskih zemalja. Dokaz gostoprimstva je naš privatni smještaj. Ni u jednoj europskoj zemlji Nijemci ne borave više u kućama domaćina, nego što borave u Hrvatskoj. A hoćete li ići u privatnu kuću u nekoj zemlji gdje osjećate kulturne razlike? Biste li se usudili u Tunisu otići u privatnu kuću?

– Imaju li ipak Nijemci predrasude prema Hrvatskoj kao turističkoj zemlji?
– Njihove predrasude prema nama jedna su od najvećih barijera koje ih priječe da u još većem broju dodu na naše more. Umjesto da se ljutimo na njih, naš je posao da ih polako i temeljito razuvjeravamo i dokazujemo da su u zabludi. Još uvijek nas Nijemci doživljavaju kao zemlju koja je nekad bila dio istočnog bloka iako smo bili drugačiji. Ponekad smatraju da smo preko granice zapada i civiliziranog svijeta. Toga, nažalost, moramo biti svjesni.

– Kako to da onda nemaju predrasude prema Turcima koji su uspjeli u zadnjih dvadesetak godina privući tri puta veći broj njemačkih turista nego Hrvatska?
– Imaju predrasude i prema Turcima. Međutim, protiv predrasuda svatko se bori na svoj način. Turci su za Nijemce našli odgovor. Pogledajte tursku ponudu. Većinom se radi o all inclusive hotelima, što nazivam geto-turizmom jer mi se ne sviđa. Turci su znali gdje postoje predrasude Nijemaca prema njima i odvojili su turiste od domaćeg stanovništva.

Turizam ne eksploatira senzaciju

– Treba li nama all inclusive turizam a la Turska?
– Ne. Da Turci imaju prednosti koje mi imamo, odnosno kontakt turizam i naš način života, sigurno bi to iskoristili i ne bi radili all inclusive. Isto mislim i o Tunisu i sličnim zemljama. Ne kažem da one nemaju što ponuditi, ali sigurno ne pružaju gostu osjećaj da boravi u jednoj europskoj zemlji. I ja sam imao predrasude prema Turcima, ali me danas Turska fascinira, jer sam shvatio da se u njihovom razvoju ne radi ni o kakvoj slučajnosti ili improvizaciji. Impresioniraju me svojom sistematičnošću u pristupu njemačkom tržištu, a jerujem da tako nastupaju i prema drugima. Turci će ove godine iz Njemačke povući od šest do sedam milijuna putnika zrakom. Do 2020. godine, kako su najavili na berlinskom turističkom sajmu, očekuju da će imati više od 10 milijuna njemačkih putnika i duplo veći rast turističkog prometa nego sada, na što su se neki nasmijali. Međutim, mnogi su se smijali i kada su predstavili svoje planove na tom istom mjestu prije deset godina, a oni su u međuvremenu i premašeni. Mi smo lani imali 1,6 milijuna njemačkih gostiju, ali oni se ne drže u košari. Imate ih jednu godinu i onda opet iz početka. Ne mislim da ih trebamo kopirati, ali moramo shvatiti kakvu konkurenciju imamo na tržištu. Mi ili podcjenjujemo ili precjenjujemo konkurenciju i tražimo brza rješenja. Očekujemo da nam se nakon jedne dobre televizijske emisije dogodi dobra sezona. A za to nam treba stotine  pozitivnih televizijskih emisija. Turizam ne eksploatira senzaciju, samo kada se ide prema dolje. Lako je doći sa 100 na nulu, ali doći s nule na sto trebaju godine. A sa stotine doći do 110 ogroman je i mukotrpan put. Hrvatska treba stalno naglašavati svoje prednosti koje drugi nemaju. To je njen odgovor na Tursku.
– Koliko je internet uspio dosad "slomiti" organizirani turistički promet?
– Nova tehnologija poslužila je kao model za distribuciju roba koje ne trebaju skladište. Za to je turizam idealan proizvod. Internet je donio svima koji su se time počeli baviti, velike početne uspjehe i tada se strahovalo da će internet preuzeti posao turoperatorima. To je normalno dok se tržište ne izbalansira. Na početku je internet imao velike poraste, ali sada se smanjuju. Na kraju je došlo samo do preraspodjele, a ne većeg broja putnika u destinaciji. Drago mi je da se razbila još jedna iluzija vezana za individualni promet. Jedan dio turizma još je uvijek nezamisliv bez organiziranog dijela i u budućnosti neće svi bukirati svoje aranžmane preko interneta.
– Nedavno je jedno istraživanje Instituta za turizam pokazalo da je porastao broj "pasivnih" turista. Nije li to loše s obzirom na to da ulažemo u proizvode kojima želimo gostima konačno ponuditi nešto više od plaže?
– Ne bih se složio s tim istraživanjem. Aktivni turizam u Istri je značajan, posebno izvan glavne sezone i to posebno biciklizam. Istra je postala destinacija za bicikliste, međutim nismo se puno pomakli od početaka. Tom proizvodu treba fino brušenje. Potrebne su nam veze s biciklističkim udrugama diljem Europe, recimo s ADFC-om, njemačkom biciklističkom udrugom. Njezin je utjecaj na one koji voze bicikl na godišnjem odmoru gotovo jednak onome koji poznati njemački automobilistički klub ADAC ima na svoje članove. A u Njemačkoj ima više od 70 milijuna bicikala! Da njihovi inspektori proglase Istru destinacijom koja je fahrradfreudlich, ušli bismo u jedan klub više.

Krivo investiran novac u turizmu smrdi
– Bili ste među prvima koji su počeli u kataloge stavljati istarski seoski turizam. Koliko smo se u međuvremenu maknuli od tih početaka?
– Rastom proizvoda nastaje konkurencija i dugoročno će ti domaćini, jednako kao i hotelijeri, morati pratiti što njihovi gosti traže i prilagođavati svoju ponudu tome. Nekad je bilo dovoljno da se kuća u Istri najskromnije namjesti. Već to da tako nešto postoji i došli su prvi gosti koji su istraživali. Danas je u Istri prevelika ponuda da bi dolazili samo oni koji su došli istraživati. To je proizvod koji treba puno širu publiku. Iako me boli što se neke stvari toliko komercijaliziraju i što se zaboravlja ono što je bilo sveto, a to je zaštita istarskog identiteta. Vidio sam neka nova istarska sela. Što mislim o njima vidljivo je po tome što nisu uvršteni u naš katalog.
– A kakve nove investicije trebaju istarskom turizmu?
– Problem je u tome da kada se u Hrvatskoj govori o investitorima, ne upotrebljavamo izraz kvalitetan investitor. U turizmu novac investiran na krivom mjestu bode u oči i strašno smrdi. Nije pitanje samo dobiti novac i betonirati neke objekte, nego u tome imati dušu. Jedan mi je britanski investitor rekao da mi ipak imamo priliku sačuvati našu obalu, prije svega jer brzo ulazimo u Europsku uniju. Treba nam samo dovoljno pameti.

– Očekujete li i Vi s entuzijazmom predstojeću turističku sezonu?
– Ova bi sezona trebala biti bolja sedam do deset posto od lanjske. Svi naši rezultati pokazuju da su špica sezone i posezona jako dobro bukirani.

 

Barbara Ban, Glas Istre