NEWS

NENAD BAKIĆ za Novi List: Epidemija pada svuda u Europi. Rasplet ove krize mogao bi doći prije nego što se mnogi nadaju

2021-02-07_09h54_56
07.02.2021. 09:58; ; Početna / Lifestyle / Zanimljivosti / NENAD BAKIĆ za Novi List: Epidemija pada svuda u Europi. Rasplet ove krize mogao bi doći prije nego što se mnogi nadaju

Ovo će proljeće, vjerujem, već biti jako dobro, a ljeto će biti kao prošlo. Budući da će cjepivo u drugom tromjesečju doći u velikim količinama, mislim da ćemo se nakon toga u velikoj mjeri procijepiti i puno sigurniji dočekati jesen. Mislim da će se pandemijom moći najesen puno bolje upravljati i da smo općenito prošli njezin vrh.
autor: Branko PODGORNIK, Novi List

Vrhunac epidemije u Hrvatskoj prošao je potkraj prošle godine i sada se bliži kraju, procjenjuje Nenad Bakić, poduzetnik i matematičar, koji već mjesecima radi u tandemu s Gordanom Laucom, sveučilišnim profesorom i znanstvenikom.
​Zajedno su pokrenuli internetsku stranicu Pandemijski realizam, na kojoj objavljuju svoje procjene razvoja događaja u vezi sa širenjem koronavirusa. Kažu da ne potcjenjuju opasnost od pandemije, već da se zauzimaju za razuman pristup. Protive se krajnostima, onima koji traže najstrože mjere protiv korone, kao i onima koji smatraju da protiv nje nisu potrebne nikakve mjere. Kao manjina, Lauc i Bakić suprotstavili su se apelu 26 hrvatskih stručnjaka koji su 6. prosinca od Vlade tražili primjenu najoštrijih mjera protiv širenja pandemije. Bakić kaže da je dobro što Vlada nije poslušala potpisnike apela, nego je uvela srazmjerne mjere, otprilike u skladu s pandemijskim realizmom koji zagovaraju i njih dvojica. Svoje analize Bakić objavljuje i na Facebooku.

Četiri faktora​

Početkom tjedna u Hrvatskoj je zabilježeno najmanje zaraženih još od rujna. Zašto taj broj pada?

– U trenutku dok razgovaramo, broj zaraženih pao je na desetak posto od najviših razina. Možemo reći da je epidemija sada kolabirala i to se događa već neko vrijeme. Broj novih hospitaliziranih, kao i broj pacijenata na respiratorima, pao je na trećinu od najviših razina. To su važni brojevi jer određuju daljnji tijek epidemije. Broj umrlih pao je ispod 20 dnevno. I dalje je velik, a to je varijabla koja posljednja pada. S obzirom na takav razvoj događaja, vjerujem da ćemo uskoro imati i značajniji pad umrlih.

O čemu ovisi obuzdavanje epidemije? Smiruje li se ona zbog mjera za socijalno distanciranje?

– Naravno, ali to nije jedini razlog. Smirivanje svake epidemije ovisi o nekoliko faktora. Prvi je faktor takozvana prokuženost, odnosno koliki je dio stanovništva bio zaražen i stoga postao imun. Svi naši znanstvenici još su u proljeće govorili da je to najvažnija varijabla.
Nakon toga imamo utjecaj epidemioloških mjera. Sve te mjere imaju cilj smanjivanje društvenih kontakata, tako da se stavljaju maske, smanjuje koncentracija ljudi u prometu, trgovinama, zatvaraju se škole i slično. Smanjivanjem kontakata smanjuje se i širenje virusa, kao i njegov reprodukcijski faktor.
Treća važna stvar u smirivanju epidemije, koja je nekim ljudima još kontroverzna, jest sezonalnost. Respiratorne bolesti općenito, zimi se šire jače, a ljeti oslabe i imaju blaže posljedice. Četvrti faktor koji će u budućnosti imati najveću ulogu, svakako je procijepljenost. Ona djeluje na dva načina. Naprije, veća procijepljenost imunizira ljude i sprječava širenje epidemije, ali i izravno štiti ranjive. Najranjivija je starija generacija jer je oko 80 posto umrlih od bolesti COVID-19 zabilježeno među osobama s više od 70 godina. To znači, kada bismo cijepili sve starije ljude i tako ih zaštitili, riješili bismo glavne epidemiološke probleme.

1. Vrlo brzo širenje epidemije je temeljni problem
Temeljni problem ove pandemije je visoka zaraznost, s inicijalnim reprodukcijskim faktorom R0 oko 2,5 (prema većini procjena), s time da su i tu prisutne sezonalne oscilacije. R0 od 2,5 znači da u ‘nevinoj’ populaciji jedna osoba u prosjeku zarazi 2,5 druge. Serijski interval – prosječno vrijeme zaraze druge osobe – je oko 5 dana, slično kao i prosječno vrijeme razvijanje simptoma nakon zaraze (inkubacije). Zaraznost je značajno veća od gripe te zajedno s duljim vremenom inkubacije znači da se epidemija značajno brže širi, a epidemiološke mjere su manje efektivne. Zbog navedenog, čak i države za koje se smatralo da skoro savršeno kontroliraju epidemiju programima testiranja i praćenja, su naknadnom analizom protutijela ustanovile desetak puta više zaraženih u prvom valu nego su našli testiranjem.


2. Kontrola epidemije
Ključ kontrole epidemije je – evidentno – smanjiti reprodukcijski faktor Rt ispod 1 (Rt ili samo R označava reprodukcijski faktor u nekom trenutku, za razliku od inicijalnog) i stabilno ga održavati ispod ili oko 1. Glavni utjecaji na R su: udio populacije koja je osjetljiva na virus (koji se smanjuje povećanjem broja imuniziranih osoba, ili zbog prijašnje infekcije ili zbog cijepljenja), ključne epidemiološke mjere i ponašanje ljudi, a sve treba gledati u kontekstu koji pospješuje ili guši širenje, prvenstveno sezonalnost. Transmisija je značajno veća zimi zbog raznih faktora, kao što su intenzivniji boravak u zatvorenim prostorima, smanjena vlažnost zraka (koja narušava prvu liniju imunološke obrane – mukoznu barijeru, ubrzava prelazak kapljica u aerosol i povećava stabilnost virusnih čestica), smanjena razina općeg imunitete i tako dalje. Stoga ako R i padne ispod 1, može u novim uvjetima porasti iznad 1. Također, veća prisutnost novog, eventualno zaraznijeg soja može podići R.


3. Utjecaj kumulativne zaraženosti
Elementarna je činjenica da visok postotak ljudi koji su stekli imunost prebolijevanjem (prokuženost) značajno smanjuje R. Prema najjednostavnijem modelu, njih npr. 35% smanjuje R za 35% odnosno s inicijalnih 2,5 na 1,625, čak i kad ne bi bilo ikakvih epidemioloških mjera. U stvarnosti efekt je i značajno veći, budući da niti jedan virus ne može zaraziti baš sve (nekih 20-30% populacije je možda prirodno otporno iz raznih razloga). Napredniji i realističniji modeli uzimaju u obzir i nehomogeno širenje u kojem je prag kolektivnog imuniteta manji od onog koji se dobiva elementarnom formulom HIT = 1-1/R0. Procjenjujemo da je u Hrvatskoj 30% do 40% ljudi već bilo izloženo virusu SARS-CoV-2.
Svi (ozbiljni) epidemiološki modeli tretiraju postotak oporavljenih kao jednu od glavnih varijabli i to se odnosi na ‘R’ u S(E)IR modelima kao što su IHME-ov, Imperial College i tako dalje.


4. Utjecaj i odabir mjera
Epidemiološke mjere ograničavanja kontakata među ljudima jedan su od temeljnih elemenata ograničavanja brzine epidemije. Ključ u odabiru mjera je odabrati najbolji skup mjera kojim se može kontrolirati epidemija. Mjere trebaju biti srazmjerne i treba izbjegavati one koje su društveno najskuplje, primjerice zatvaranje škola (odnosno prelazak na online nastavu). Srazmjernost mjera je jako važna i za suradnju građanstva. Neproporcionalne i ishitrene mjere rezultiraju otporom i prema razumnim i efektivnim mjerama.


5. Utjecaj cijepljenja
Cijepljenjem ćemo, nadamo se, globalno dosegnuti kolektivni imunitet. Neke države će brže procijepiti populaciju, primjerice Izrael, neke sporije. U ovom trenutku procjenjujemo da će u prvih 100 dana 2021., do sredine travnja, u Hrvatskoj biti cijepljeno oko 800.000 ljudi, odnosno oko 20% populacije, što znači da će do 1.5. toliko ljudi biti imuno zbog cijepljenja. S obzirom na imune od zaraze, to znači da će do 1.5. oko 50% ljudi biti imuno (dio ljudi u osjetljivim skupinama koji su asimptomatski preboljeli ne znaju da su imuni i bit će cijepljeni među prvima pa će tu biti određenog preklapanja). S obzirom na manje širenje ljeti (manji R zbog sezonalnosti), smatramo da ćemo tada biti u vrlo sigurnoj epidemijskoj zoni.


6. Odluke bazirane na činjenicama
Iako je COVID-19 nova bolest, standardna epidemiološka načela su primjenjiva i na nju. Epidemiologija se u 100 godina od španjolske gripe jako razvila, i temeljna načela su višestruko potvrđena. Reakcija lockdownom i zaustavljanjem društvenog života je nova, alternativna i radikalna metoda u bolestima ovog tipa koja nikada prije nije bila provjerena u praksi. Donekle je razumljivo njeno prihvaćanje u uvjetima panike krajem zime 2020., međutim vrlo je malo znanstvenih dokaza efektivnosti te metode koja kao da je postala sama sebi svrha.


7. Uvođenje mjera i vrh epidemije u Hrvatskoj
U drugom valu je Hrvatska uglavnom uvodila srazmjerne, realistične mjere i ostala pri samom dnu strogosti mjera u EU-u, a prema oxfordskom indeksu strogosti mjera i na samom dnu. Ta situacija se nastavlja, te se za sada epidemija urušila usprkos relativno slabim mjerama u odnosu na ostatak EU-a.
Budući da mjere donesene 29.11. nedvojbeno nisu bile presudne za značajan pad zaraženih, a štetne su u više aspekata, te kako je epidemiološka situacija sve bolja, čak i više od naših predviđanja, zagovornici smo popuštanja mjera kao što je zatvaranje škola, ugostiteljskih djelatnosti, fitnessa i sporta.


8. Škole i dječji sport
Zatvaranje škola, odnosno prelazak na online nastavu, jedna je od najkontroverznijih mjera u pandemiji. Smatramo, a više istraživanja to potvrđuje, da je to jedna od društveno najskupljih mjera. Prema nekim modelima, zatvaranje edukacijskih ustanova može značajno pridonijeti smanjenju širenja epidemija, ali oni uglavnom promatraju sve edukacijske ustanove zajedno, pa tako i osnovne škole i fakultete. Nije sporno da će kroz smanjenu mobilnost zatvaranje škola u određenoj mjeri pridonijeti usporavanju epidemije, no prokuženost već između 10 i 15% ima veći efekt na usporavanje epidemije od zatvaranja škola, tako da u zemljama sa značajnom prokuženosti zatvaranje škola naprosto nema opravdanja. Zabranu dječjeg sporta smatramo s više aspekata neproporcionalnom mjerom, s ogromnom društvenom štetom, koju treba ukinuti odmah.


9. Primjeri na koje želimo upozoriti
Primjeri na koje želimo ukazati javnosti su:
– Slovenija, s jednima od najstrožih mjera u EU-u, koja je imala daleko nepovoljniji epidemiološki razvoj od Hrvatske
– Njemačka, koja je još 28. listopada uvela i strože mjere nego je Hrvatska ikad imala u drugom valu, međutim, epidemija joj je eskalirala iako je prije nekoliko tjedana uvela naročito čvrsti lockdown; napominjemo da je zatvorila ugostiteljske objekte prije skoro tri mjeseca
– UK, koji je dugo vremena uglavnom imao jako stroge mjere, i epidemija je eskalirala – u prvom dijelu prosinca je malo oslabio mjere, ali su one cijelo vrijeme ‘drugog vala’ bile strože nego u Hrvatskoj
– Irska, koja je dugo vremena imala iznimno stroge mjera, malo ih popustila u prosincu (na razinu strogosti višu od sadašnje razine strogosti u Hrvatskoj), i poslije jako postrožila, trenutno ima najveći dnevni broj slučajeva u EU-u
– U BiH, koja ima vrlo slabe mjere, a posebno ugostiteljski objekti su otvoreni, epidemija je gotovo stala
– Indija, druga najmnogoljudnija zemlja na svijetu, ima vrlo malu smrtnost, i epidemija u njoj je opala nakon što su dosegli preko 40% zaraženosti populacije.


10. Buduće pandemije
SARS-CoV-2 je samo jedan od tisuća virusa koji napadaju čovjeka i uzrokuju razne bolesti. Pandemije su se događale i prije, a s gotovo osam milijardi ljudi na planetu nedvojbeno je da će se ponovo dogoditi. Ova pandemija je praktično zaustavila svijet, a radi se o virusu koji ubije manje od 0,5% onih koje zarazi. Na globalnoj razini to je puno, no vrlo se lako može dogoditi da sljedeći pandemijski virus ubije 5% onih koje zarazi, ili da, primjerice, napada prvenstveno djecu. Ako ne želimo da se tada dogodi potpuni kolaps civilizacije, iz ove pandemije moramo izvući pouke koje će nas pripremiti za sljedeću.
Opširnije na https://pandemijskirealizam.net/

 

 

Nenad Bakić / Foto Davor Kovačević

Nenad Bakić / Foto Davor Kovačević

Cijeli članak pročitajte na Novom Listu

Branko PODGORNIK
Snimio Davor KOVAČEVIĆ