Radni dan, srijeda, deset sati ujutro, Decumanus, glavna ulica starog grada je prazna. Pogled prema Maraforu – nikoga, pogled prema Trgu slobode – ista slika. Tako je to svake zime i svake godine pišemo priču o zatvorenim poslovnim prostorima u povijesnoj jezgri Poreča. Više od trideset dućana i ugostiteljskih objekata zatvoreni su, odolijevaju ovoj epidemiji tek dugogodišnji urar i optičar. Na nekima piše da su “na godišnjem do 6. 1.” koji je odavno prošao, na nekima “zatvoreno”, a neke je pak zapečatila inspekcija i pečati još uvijek stoje. Dok tako gledam, s jedne strane dolaze dvojica Talijana, razgledavaju i pitaju se kojim putem krenuti i kada vide jedinu osobu u ulici s fotoaparatom pitaju: “Gdje je centar? ”

Decumanus po zimi ne liči baš na centar starog grada, jednog od najvećih u Istri, prije na pustu ulicu u predgrađu. Nema trgovina, nema ponude koja bi nekoga domamila u ovaj dio grada – suvenirnice, zlatarnice, slastičarnice, trikotaže koje su ovdje nalaze nisu namijenjene lokalnom stanovništvu već turistima. Jedini objekt koji radi je Gradska knjižnica na Maraforu, a i za nju se neki žale da je predaleko i da ih je gotovo strah kad padne mrak svratiti tamo po knjigu. Na pustoš u starogradskoj jezgri upozoravaju i neki gradski vijećnici, uspoređujući situaciju s onom od prije trideset i više godina i govore da bi se to trebalo promijeniti, no nije baš jasno kako. Da trgovine i rade u ovom dijelu grada, bi li imali prometa? Nekoliko koraka dalje, radi nekoliko butika i prijateljica mi se žalila da je nedavno išla proviriti u neke od njih, jer siječanj je, vrijeme sniženja, i očekivala je da bi mogla naći kakvu krpicu po povoljnoj cijeni.

– Sve je jako skupo. Imaju popuste od 20 ili 30 posto, ali i sa tim sniženjima roba je izuzetno skupa, teško da ćeš naći cipele ispod 700 kuna. Prodaju kao robu iz super firmato butika, a zapravo se ista takva puno povoljnije i u puno većem izboru može naći u Kopru ili Trstu, kaže mi prijateljica. Lani je uspjela kupiti neku robu tek kad je bilo sniženo treći put. Još lani dok sam pisala temu o zatvorenim buticima jedna mi je trgovkinja rekla da nije ni njima lako – treba platiti najam, režije, djelatnika i zato mora staviti višu cijenu.

Što se tiče dvojice Talijana koji su jučer lutali starogradskom jezgrom, na odgovor da je ovo gdje se upravo nalaze centar staroga grada i da je uvijek zimi malo pust, zaključili su da je ista situacija i kod njih u nekim malim turističkim mjestima na obali, gdje sve vrvi životom u ljeti, a zimi nema ni mačke. Problem zvuči poznato i nije to smo gradski reporter iz Poreča, nego i puno šire od toga.

Vedrana Habereiter, Glas Istre