Naime, vijećnika je zanimalo je li mandat direktoru TZ-a istekao i zašto nije raspisan natječaj. Nakon višednevnih pokušaja uspjeli smo doznati da je Brajkoviću mandat istekao navodno u prosincu 2006. godine, možda i ranije, a tamošnje Turističko vijeće na čelu s Frankom Matukinom nije na vrijeme raspisalo natječaj za izbor direktora.

Matukina se tada pravdao drugim važnim poslovima pripremom nove turističke sezone i slično, ali je na izričito pitanje naše novinarke iz Ministarstva turizma stigao odgovor da se natječaj za to radno mjesto treba provesti i direktor imenovati prije isteka mandata. Osnovano je tročlano povjerenstvo, raspisan natječaj na koji je stiglo pet ponuda, ali novi direktor nije izabran, već je odlučeno dosadašnjeg imenovati v.d.-om na šest mjeseci. Matukina kaže da v.d.-ovski staž istječe krajem godine, a da će novi natječaj biti raspisan na vrijeme. I ništa više od toga nismo uspjeli saznati, a Brajković o svom statusu nije uopće htio govoriti za javnost. On se nije javio na natječaj – bilo je jasno da ne može udovoljiti pravilniku ministarstva o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavati zaposleni u uredu TZ-a, a to je »završen sveučilišni ili drugi stručni studij društvenog ili humanističkog smjera«. I što sada?

Kada krajem godine bude raspisan novi natječaj Brajković se na njega može javiti, ali teško može proći u konkurenciji mlađih koji imaju fakultetsku diplomu. Može se dogoditi i da mu na još šest mjeseci produže staž kao v.d.-u, ali resorno Ministarstvo to je u slučaju savudrijskog TZ-a već okarakteriziralo neprihvatljivim odgađanjem odluke. Brajković ima još dvije-tri godine do mirovine, nema visoku stručnu spremu, kao ni dobar dio dosadašnjih direktora općinskih i nekih gradskih TZ-a, koji su nerijetko bili osnivači i dugogodišnje »Katice za sve« u turističkim uredima.

Sada turističke tvrtke ili jedinice lokalne samouprave koriste snagu pravilnika da se riješe »pionira« i na njihovo mjesto postave mlade, obrazovanije, možda i poslušn(ij)e ljude. Ali, ima ih i koji to rade drugačije – pa dugogodišnje direktore s kojima su dobro surađivali ostavljaju još koju godinu do mirovine na mjestima savjetnika u turističkim uredima, kao u Novigradu.

Je li Brajković zaslužio bolji tretman od ovoga koji sada ima? Sudeći po poslu koji je obavio ured TZ-a u kojem je uglavnom u 15 godina bio jedini zaposlen, bez trzavica s lokalnom samoupravom i turističkim tvrtkama, sigurno jest. I ne treba puno ljudske, a ni političke hrabrosti  to reći javno i izdržati moguće – drugačije stavove.

A u TZ-u Vrsara zanimljiv je i odnos snaga – naime, niti u vijeću ni u skupštini nijedna članica nema prevagujući broj glasova.

A ni jedan od tih glalsova nije do sada kritizirao Brajkovićev rad.

S. MATEJČIĆ, Glas Istre