Derutna zgrada meteorološke stanice došla je na red za obnovu i to novcem iz gradskog proračuna, kao rezultat nagodbe u sudskom sporu između Instituta za poljoprivredu i turizam i Grada Poreča, koji su ugovorom niz godina održavali rad stanice, zajedno s Turističkom zajednicom. Popravak krovišta i unutarnje žbukanje povjereni su GIP-u iz Karojbe, a iz gradskog proračuna za to je izdvojeno 53.466 kuna.

Zgrada je vlasništvo Instituta, nekadašnja ostava za alat s pripadajućim dvorištem, koja je 1984. godine uređena za meteorološko promatranje.

– Postoji ugovor koji su potpisali Meteorološki zavod Hrvatske, Institut, Grad Poreč i Turistička zajednica Poreča, kojim su utvrđene pojedinačne obaveze za funkcioniranje glavne meteorološke stanice – što znači stanice u kojoj se osim očitavanja instrumenata pet puta dnevno prate vremenske prilike i šalju Zavodu, koji ih daje u svjetsku razmjenu podataka. Taj ugovor nije nikada raskinut, nego su se Grad i TZ jednostavno povukli u vrijeme gradonačelnika Rodoljuba Kosića, prije sedam-osam godina. Institut je tužio i Grad i TZ. S Gradom smo se sada nagodili, a vjerujemo da ćemo u ponovljenom postupku dobiti i spor s Turističkom zajednicom, rekao nam je direktor Instituta Đordano Peršurić.

Ugovorom koji spominje Peršurić TZ se obvezao financirati plaću jednog zaposlenog (oko 3.000 kuna neto mjesečno), osoba je bila zaposlena u Institutu, a iz gradskog proračuna Institutu je alimentirana naknada za godišnji odmor, topli obrok i putne troškove osobe zaposlene u meteorološkoj stanici. Odjednom su uplate prestale stizati, Institut je još neko vrijeme pokrivao troškove, premjestivši zaposlenog na drugi posao u Institutu, ali kako ugovor nije formalno raskinut, pokrenuli su sudski postupak. S Gradom su se nagodili, ali s Turističkom zajednicom postupak traje i Peršurić je uvjeren da će ga dobiti.

– Sve je to smiješno, jer se radi o relativno malom godišnjem iznosu, a značajnom rezultatu za Grad Poreč. Nije mi jasno zašto je TZ odjednom protiv financiranja, jer su kod ugovaranja bili jako zagrijani, čak i Plava laguna i Riviera, čiji predstavnici imaju najviše utjecaja na odluke u TZ-u Poreča, kaže Peršurić.

U priči o meteorološkoj stanici postoji i element tradicije na koji bi Grad, a i TZ morali biti ponosni, a to je činjenica da sadašnja meteorološka stanica funkcionira na 100-njak metara zračne linije udaljenosti od mjesta gdje su prije 132 godine u Poreču prvi put počeli redovito i sustavno pratiti vremenske prilike.

– Meteorološka stanica funkcionira i danas, a Zavod plaća honorarno osobu koja očitava podatke. Međutim, stanica nije automatizirana kao ostale u Hrvatskoj, a u Istri nema druge glavne meteorološke stanice osim one u Pazinu, iz koje dolaze podaci za nautičare, što je indikativno. Institut za svoje potrebe ima prijenosne stanice, koje su važne za agrometeorologiju, pa nama ova stanica nije važna zbog posla, ali je naš interes nedvojbeno na strani stanice. Željeli bismo da ona bude glavna meteorološka stanica za obalni dio Istre, ali ne možemo je sami financirati, jer to nije naša djelatnost, kaže Peršurić.

Što Grad i TZ kane poduzeti nakon ulaganja u građevinu, nismo jučer uspjeli saznati.

Uz postaju jučer smo zatekli Sanju Ljuštinu, koja honorarno tri puta dnevno za potrebe Meteorološkog zavoda Hrvatske očitava podatke. Rekla nam je da za kišnih dana u postaju mora ulaziti u gumenim čizmama, a nerijetko moraju spašavati dokumentaciju. Ljeti, kaže, prije nego uđe mora biti bučna kako bi otjerala zmije, škorpione, miševe i ostale »podstanare«. Prizor nije žalostan, nego je sramota za turistički grad, pogotovo zato što, prema riječima Ljuštine, nerijetko ljeti znaju zvati nautičari radi prognoze koju u Poreču već godinama ne mogu dobiti.

– Javljaju nam se ljudi i poslije tuča, jer im trebaju podaci radi traženja odštete, a nerijetko podatke ustupamo učenicima za maturalne radnje i studentima i znanstvenicima za istraživanja, rekla je Ljuština, koja se nije htjela slikati dok stanica ne bude obnovljena i reprezentativna

S.Matejčić, Glas Istre