Rijetki su bendovi koji se uspješno ponovno sastanu s novim frontmanom, a još su rjeđi oni koji koncerte počinju i dovršavaju u dogovoreno vrijeme kao što je to preksinoć učinio britanski bend "Ten Years After". No, sat i pol dogovorenog glazbenog nastupa uz jedan bis bila su dovoljna da publika, koja na Montraker Live Music Festival nikad nije došla u tolikom broju, osjeti razliku i doživi koncert van svih granica istarskog prosjeka.

Od otvaranja s pjesmom „I´m coming on" do redanja najpopularnijih hitova na kraju, članovi benda koji zajedno imaju 233 godine poveli su publiku na energično blues rock putovanje u prošlost. Između najpoznatijih „Love like a man", „School girl" i „Cryin´" zabavili su publiku s instrumentalnim sviranjem „Smoke on the water" te sekvencama Jimmya Hendrixa i „Are you gonna go my way" Lennya Kravitza koje je vrhunski odradio samozatajni frontman Joe Gooch.

Solirali su gotovo svi, basist Leo Lyons, klavijaturist Chick Churchill i bubnjar Rick Lee koji je odbubnjao gotovo cijelu pjesmu „The Hobbit", a na red je došla i njihova originalna najpoznatija pjesma „I´d love to change the world" koja samo na jednom online videu ima više od dva i pol milijuna pregleda.

Na samom kraju uslijedio je očekivani bis s „Encore" mada je publika tražila još i potom su se fanovi i članovi benda uputili na razgovore i traženje autograma. U susretljivoj maniri istinskog glazbenika koji zna da živi od svoje publike, basist Leo Lyons, najveći entuzijast i voditelj benda rođen 1943. godine, rekao nam je da ne planira otići s pozornice iako se „kraj čini bliže nego prije" jer ga publika i nastupi uživo drže poput „droge".

(Napisala i snimila Marina DAMJAN, Glas Istre)