Autor: Tomo Ničota, Jutarnji list

U moru crnih vijesti i afera koje u zadnje vrijeme nudi naš nogomet ova je vijest zazvučala gotovo nevjerojatno. Simon Sluga (18), mladi vratar, na pripremama s prvom momčadi Juventusa. Nije šala, iako niti on još ne vjeruje što mu se događa, u zadnjih nekoliko mjeseci život mu se okrenuo naglavce.

– Moram priznati da sam imao drugačije planove za doček Nove godine, neki tulum s društvom, nisam baš mislio da ću biti u Dubaiju – smije se mladi Porečanin, koji se još uvijek budi iz sna.

– Da, još niti sam nisam svjestan svega toga, kao da se događa nekom drugom. Čekam da se probudim iz sna, da me netko uštipne. Ali, evo, istina je, idem na pripreme s Juventusom, s prvom momčadi. Bok uz bok s velikim Buffonom, koji mi je idol odmalena.

Još nije siguran znači li to i konačan ostanak u Torinu.

– Ugovor sam potpisao do ljeta, s tim da mi do ožujka u klubu moraju reći žele li da ga produžim ili ne. Gledajte, ja sam čvrsto na zemlji, nisam poletio, znam da je ovo tek prvi, mali korak u karijeri, ne zamaram se trenutno time što će biti na ljeto. Nitko mi ništa ne govori, čak mi to i paše, ali sama činjenica da sam baš ja među toliko klinaca izabran da idem s prvom momčadi na pripreme u Dubai, možda nešto govori. Da mi je netko prije tri mjeseca to rekao, ne bih vjerovao. Živim svoj san, a ako se na ljeto i vratim u Rijeku, neću biti razočaran, jer ovo iskustvo, ovi dani u Torinu, stvarno su veliko bogatstvo.

Na još nekoliko treninga družio se s Buffonom, Del Pierom i ostalima, branio udarce pravim majstorima.

– Odlični su prema meni, bez ikakvih predrasuda. Ne ponašaju se prema meni s visoka, kao da sam već dugo s njima, cijeli život. Del Piero je strašan igrač, ima odličan udarac, tek kad vidiš to izbliza shvatiš kakva je veličina. Kao i Buffon, skroman čovjek, ugodan za razgovor. Tu i tamo da poneki savjet ´probaj ovako, probaj onako´. Znate, ne izmišljam, stvarno cijeli život navijam za Juventus. Prva dva dresa koja sam dobio bili su od Del Piera i Buffona, bio sam spreman ´ubiti´ za osjećaj da treniram s njima, nisam mislio da je to nešto ostvarivo. A sad sam tu, možda jednom postanem i Buffonov nasljednik.

Nikad ni za Rijeku, ni za Dinamo

Zanimljivo, za Rijeku nikad nije branio u prvoj momčadi.
– Možda na kojoj prijateljskoj utakmici, ali službeno ništa.
Kao i mnogi kao mali nije maštao o tome da postane golman.
– Do devete, desete godine sam bio igrač, onda je netko pitao bih li htio braniti, jer nema tko, i eto… Bio sam u Jadranu iz Poreča, pa su me primijetili u Dinamu i doveli u Maksimir. Sve je bilo super, od 14. do 16. godine sam standardno branio, onda sam se ozlijedio i izgubio poziciju. Kad sam se oporavio otišli smo otac i ja na razgovor u klub i rekli su nam da me vide kao drugog vratara. Odlučio sam otići, imao sam nekoliko mogućnosti, na kraju sam izabrao Rijeku. I nisam pogriješio.