MARINA VRSAR Na mjestu gdje je Casanova dvaput ljubio nastala je ova sjajna marina
Tomislav Juranović, Jutarnji List
Gumenjak nas oblijeće i sprema na mir gatova, koji su u prepuni. Brod se veže uz osmijeh mornara, a dokumenti na recepciji dobrohotnosti. Marina Vrsar osvojila nas je u samom startu. Što i ne čudi. Jer, ovo nije obična marina. Ovo je marina – zajednice…
Vlasnik je, naime, općina Vrsar, odnosno komunalno poduzeće Montraker, koje je osnovano 1997. godine, nakon što se Vrsar odvojio od Poreča. Ime dobiva po nazivu staroga kamenoloma, jednog od obilježja grada. U početku je aktivnost poduzeća ograničena na održavanje zelenih gradskih površina i održavanje njegove čistoće. No, već 1999. godine započinje se s planovima i pripremama za ostvarenje dvaju najvećih projekata: luka nautičkog turizma u Vrsaru i luka nautičkog turizma u Funtani.
Prihvat jahti
Prirodno je zaštićena otokom Sv. Juraj na kojem se nalazi istoimena romanička crkva. Marina ima 200 vezova u moru i 40 vezova na suhom. S obzirom na to da je dubina plovnog puta i vezova od 4 do 14 m, omogućen je prihvat jahti i do 50 metara dužine…
– Razmišljalo se o marini već krajem 80-ih godina; postoje zapisnici savjeta mjesnih zajednica gdje su već bile rasprave o tome, postojali su i neki nacrti…
No, marina je napravljena 2001. godine, to je bilo uz pomoć banke, uz pomoć općine kao vlasnika i nakon toga se je krenulo u ozbiljnu priču. Prvo se napravio lukobran, pa su se stavili tamo pontoni, to se polako naplaćivalo i onda se širilo dalje, krenula je izgradnja polivalentnih objekata i svih pratećih sadržaja potrebnih za efikasno funkcioniranje – započinje neobičnu nautičku priču direktor marine, Armido Gerometta. Uz Vrsar je, inače, malo potom krenula i izgradnja marine u Funtani, udaljene tek nekoliko nautičkih milja, što je bilo zanimljivo, ali pokazat će se, i vrlo efikasno rješenje, s obzirom na to da obje marine danas broje maksimalan broj vezova…
No, vratimo se Vrsaru, koji uz funkcionalnost te unikatnu upravljačku strukturu, nudi još nekoliko etiketa izvrsnosti: sanitarni čvorovi među najboljima su na cijelom Jadranu, cijela je marina vrlo čista i uredna, servisni centar s dizalicom iznimno efikasan, a uz to Vrsar se diči i hortikulturalnim rješenjima:
Palme i masline
– Upravo prolazimo pored tropskih palmi, koje su posađene čim smo krenuli s izgradnjom marine, znajući da sporo rastu, a usto smo posadili i 300-tinjak maslina, od čijih plodova radimo ulje koje poklanjamo gostima. Nadalje, dičimo se jedinstvenim skulpturama izvedenim od strane istarske umjetnice, koje se svojevrsno i nadovezuju na Park skulptura Dušana Džamonje i nalaze se u Vrsaru, a postavili smo i tzv. pametnu klupu za punjenje mobitela – vidno je ponosan Gerometta, dičeći se, međutim, s dvije posebne atrakcije:
– Ovo je splav za čišćenje muringa – pokazuje na zanimljiv koncept viđen samo u Vrsaru i dodaje: – to smo naručili u Jagodu blizu Nove Gorice. Radi se o patentu koji mora imati i plovidbenu dozvolu, a njime godišnje čistimo muringe ovdje i u Funtani, brinući dodatno o čistoći i našim gostima…
Najpozitivnije je, pak, impresije izazvao radnički korpus. Ovdje, naime, tijekom ljeta rade, odnosno svoj posao praktično uče, studenti pomorstva, a određeni su poslovi vezani uz socijalno značenje Montrakera u Vrsaru.
– Iskreno, možda imamo i više zaposlenih nego što nam treba. Ali bolje i tako, neka ljudi rade, nitko ovdje, uostalom, ne leži primajući plaću. Svaki je radnik dobrodošao i svaki zna svoj opis posla. Time potičemo pad nezaposlenosti u općini, a ujedno istodobno i gostima pružamo dodatnu uslugu – zaključuje priču Arbido Gerometta.
Povijest
Od vrsarskog kamena, poznate pietre di Orsera, dizali su se nekad venecijanske palače, mostovi i crkve. Tu su dolazili onodobni poznati kipari (Leonardo Tagliapietra, Antonio Rizzo, kasnije, eto, i Džamonja), a zapisano je također da je Vrsar 1177. godine pohodio papa Aleksandar III.
Mnogo kasnije, ovdje je u dva navrata uplovio i famozni avanturist Giacomo Casanova. Sada uplovljavaju neki drugi gosti. No, i njima je gušt gotovo jednak. Zavodnički pogled na Vrsar po ulasku u vrsarsku luku, uostalom, silno podsjeća na Casanovu. Poput Casanove, Vrsar i njegova marina jednako zavodnički djeluju na sve koji ovdje jednom vežu konop na bitvu.
– Totalno drukčiji od drugih – vrti se negdje u pozadini. Kao lajtmotiv i himna marine, doista potpuno drukčije od gotovo svih koje smo dosad sreli…
Tomislav Juranović, Jutarnji List
