U velikom broju zemalja s vrlo visokom procijepljenosti (UK, Izrael, Island, Malta… ) došlo je do velikog širenja epidemije COVID-19 što je pobudilo sumnju da i cijepljeni šire zarazu, piše dr.sc. Gordan Lauc.

Znanstvena istraživanja su pokazala da kod cijepljenih koji su pozitivni na PCR testu doista nalazimo podjednaku količinu virusne mRNA. Broj infektivnih virusnih čestica je manji za oko trećine, a njihov broj se puno brže smanjuje tako da su cijepljeni u prosjeku ipak manje zarazni od onih koji nisu cijepljeni.

Primjerice, i sam direktor grupe za cjepiva u AstraZeneca tvrdi da imunitet krda s delta varijantom ‘nije mogućnost’. Slično su još i prije razvoja delta varijante u SAD tvrdili neki njihovi vodeći epidemiolozi: ‘SAD možda nikad neće doći do praga imuniteta krda. To je OK.’

No s druge strane, cijepljeni imaju blaže simptome, često niti ne znaju da su zaraženi, a kako im poruke preko medija poručuju da su nakon cijepljenja „sigurni“, velik broj cijepljenih se zbog izostanka osobnog opreza pretvaraju u superširitelje epidemije.

Neke države tom problemu pristupaju cijepljenjem trećom dozom, no osobno mislim da je to pogrešan pristup, jer je to put bez povratka koji je po današnjim cijenama mRNA cjepiva i prilično skup, a vektorska cjepiva poput Astrazeneca se ne mogu višestruko primjenivati (cijepljenje svih odraslih u Hrvatskoj svakih šest mjeseci bi koštalo skoro milijardu kuna godišnje). Cijepljeni su u najvećoj mjeri zaštićeni od teškog oblika bolesti, te je za njih kontakt s živim virusom puno manje rizičan, a za dugotrajnu zaštitu je čak i bolji od dodatnih doza cjepiva. To je strategija za koju se odlučila UK i za sada se čini da je to bila jako dobra odluka.

Nedavno su objavljeni i rezultati velikog istraživanja u SAD-u koji su pokazali da je stvarna zaštita od zaraze koju pružaju mRNA cjepiva oko 66%, tj. trećina cijepljenih ipak može biti zaražena. U tom kontekstu je potpuno jasno da je nemoguće postići kolektivni imunitet cijepljenjem, tj. da će se virus nastaviti širiti svijetom i da ćemo više-manje svi doći u kontakt s njim prije ili kasnije.

No ono što je najvažnije je da je zaštita od obolijevanja vrlo visoka, tj. cijepljeni su imali gotovo 30 puta manju šansu da završe u bolnici od ne-cijepljenih. Oni koji su preboljeli COVID-19 (sa, ili bez simptoma) su također jako dobro zaštićeni od teškog oblika bolesti.

U kontekstu tih novih podataka potrebno je ponovno razmotriti strategiju kontrole pandemije. Davanje covid-potvrda cijepljenima je pogrešno, a ako te potvrde omogućavaju nekakva dodatna prava i zamjenjuju potvrde o testiranju onda je ta pogreška i jako opasna, jer znamo da trećina najmanje cijepljenih može biti zaražena (i zarazna za druge).

Sve što sada možemo učiniti je pokušati cijepiti što veći dio rizičnih skupina (primarno stariji od 60 godina i pretili) i nakon toga ovaj virus ne treba tretirati ništa drugačije od svih drugih virusa koji napadaju čovjeka. Dakle nema potrebe za bilo kakvim masovnim testiranjima i testiranje ima smisla samo kod osoba sa simptomima kojima treba utvrditi uzročnika bolesti. Bilo kakve mjere ograničavanja širenja virusa su nepotrebne, a u ljetnoj sezoni čak i štetne jer onemogućavaju polagano prokuživanje populacije i fokusiraju zarazu u kratki zimski period kada sevirus učinkovito širi i uz sve te mjere ograničavanja širenja.

• Zadnje epidemiološke projekcije možete vidjeti ovdje.

• Kratku povijest pandemije u Hrvatskoj, koja je bitna za razumijevanje konteksta, možete vidjeti ovdje.