Između prvih dvaju predstava mini festivala komedija Zlatni zub, u Maloj galeriji Pučkog otvorenog učilišta otvorena je u četvrtak navečer izložba pod nazivom Lakost specijalni gost za bost. Čin otvaranja privukao je čitatelje humoristično-satiričkog podliska Glasa Istre četvrtkom, koji su iznova uz smijeh komentirali fotomontaže i stripove iz ranijih godina. Uz ovu nekonvencionalnu izložbu ne bi se slagale konvencionalne grickalice ili fritule – ponuđene su umjesto toga, doduše samo za gledanje, ne i za glodanje, plastične lakosti.
Ketrin Miličević Mijošek rekla je da je Lakost izložba postavljena tako da se dopunjava i mijenja dok traje, a posebno je zanimljiva Lakost librerija, koja je na otvaranju bila predstavljena samo s tri izdanja. Vladimir Bugarin bio je jedini prisutan od triju autora. Miličević Mijošek ukazala je na njegovo koautorstvo u fotomontažama te stripove u kojima je izgradio vlastitu ikonografiju prepoznatljivih likova koji progovaraju o temama od kojih su mnoge i danas aktualne.
– Bili smo trojica pa četvorica, od kojih trojica đaci pazinske gimnazije, ali smo opet trojica jer je prije dvije godine umro naš prijatelj Renco Koren, vrsni karikaturist. Danas nema ni Orlića, kojega pregledavaju u bolnici, a Prodan u iločkom kraju kontrolira vina. Ostavili su me da sam govorim pred vama, što mi nije ni ugodno niti sam vičan govorima, puno se bolje izražavam perom i fotoaparatom. Zato ću samo reći da se nadam da smo vas sve ove godine uspjeli nasmijati i obećati da ćemo se i dalje truditi skretati pažnju na događaje i stvari o kojima je često nemoguće govoriti ozbiljno, ali se može duhovito, rekao je Bugarin.
Stripovi i fotomontaže iz Lakosti ne samo da su nas nasmijali kada su objavljeni u Glasu Istre, nego nas nasmijavaju i danas zbog gluposti osoba i događaja, detalja ili situacija koje smo već zaboravili, a koji se ozbiljno referiraju i na našu današnjicu – ne izazivaju grohotan, već češće kiseli smjeh, koji put gotovo kroz suze, jer koliko god je satiru teško ne pisati, još bi nam teže bilo da je ne možemo čitati.

Sniježana Matejčić, Glas Istre