NEWS
Advent 24 S
Pevex S

Gotovo polovica istarskih gimnazijalaca mora na instrukcije iz matematike

15.03.2008. 00:00; ; Početna / Novosti / Svakodnevnica / Gotovo polovica istarskih gimnazijalaca mora na instrukcije iz matematike
665GO253133.JPG

Čak 42,5 posto gimnazijalaca u Istarskoj županiji uzima instrukcije iz matematike od kojih 23,6 posto na privatne satove iz ovog predmeta ide često, a ostali povremeno. Istarski gimnazijalci time ulaze u prosjek ostalih učenika gimnazija u Hrvatskoj u kojoj ukupno 45 posto učenika odlazi na instrukcije iz matematike. Rezultati su to opsežnog istraživanja o privatnim instrukcijama koje su od 2005. do 2007. godine među gimnazijalcima proveli znanstvenici Boris Jokić i Zrinka Ristić Dedić iz Centra za istraživanje i razvoj obrazovanja pri Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu.
Fenomen porasta broja korisnika instrukcija sve je veći. Privatne satove iz barem jednog predmeta koristi čak 54,5 posto gimnazijalaca drugih razreda, a njih 77,3 posto odlazi upravo na instrukcije iz matematike, potom slijedi fizika (30,9 posto), kemija (21,2) i strani jezici (18).
Cijene instrukcija kreću se od 25 kuna pa sve do preko 200 kuna na sat, a prosječan je iznos 50 kuna. Učenik u prosjeku koristi 30 sati instrukcija godišnje što iznosi 1.500 kuna. Budući da je u Istri nešto više od 2.300 gimnazijalaca, a poduku uzima otprilike polovica, ispada da njihovi roditelji za instrukcije godišnje plaćaju više od 1,7 milijuna kuna.
Privatne satove iz matematike najčešće koriste učenici koji imaju slabije ocjene, a većina na instrukcije odlazi u vrijeme održavanja ispita (45,3 posto), kad postoji problem sa savladavanjem određenog gradiva (40,2), a tek manji dio uzima instrukcije tijekom cijele godine (14,5). Učenici koji redovito odlaze na instrukcije većinom su oni koji imaju slabije ocjene iz matematike što je vidljivo iz podatka da čak 77,4 posto njih ima iz tog predmeta nedovoljan ili dovoljan.
Činjenica da gotovo svaki drugi gimnazijalac treba dodatne poduke iz matematike otvara brojna pitanja o (ne)primjerenosti nastavnih programa i školskog sustava koji, očito, tjera sve veći broj učenika da pomoć u savladavanju gradiva potraži izvan škole, što predstavlja priličan izdatak za obitelj.
– Ovaj problem dodatno dobiva na važnosti zbog najavljenog uvođenja obavezne srednje škole i posebice državne mature budući da će matematika vjerojatno biti jedan od obaveznih predmeta, što će još više povećati broj instrukcija, smatraju Jokić i Ristić Dedić.
Istraživanje objavljeno u knjizi »U sjeni: privatne instrukcije u obrazovanju Hrvatske« pokazuje da su upravo profesori ti koji, najčešće zbog niskih plaća, dodatno zarađuju dajući instrukcije. U manjoj mjeri instruktori su studenti, zatim nezaposlene osobe s višom ili visokom stručnom spremom, pa asistenti i profesori s fakulteta.
Zabrinjavajući je podatak da deset posto učenika instruktora nalazi na temelju preporuke svog nastavnika što je etički vrlo sporno. No, samo je 0,5 posto gimnazijalaca instrukcije pohađalo kod svog profesora, ali je zato njih 5,7 posto instrukcije imalo kod drugog profesora iz iste škole što je također problematično. Instrukcije iz matematike učeniku iz škole u kojoj i sama radi daje i jedna profesorica iz Pule.
– Iako ne predajem tom učeniku odnosno njegovom razredu, svjesna sam da nije u potpunosti etično. Međutim, roditelji sami dolaze u školu i traže da profesori drže instrukcije njihovoj djeci pa sam pristala i ja premda i dalje dvojim je li to u redu. Ostali učenici koji dolaze kod mene iz drugih su škola i u tome ne vidim ništa sporno, ispričala je profesorica uz uvjet da ostane anonimna.
Još kao studentica počela je davati instrukcije, a nastavila je i kao srednjoškolski profesor jer uz plaću ne uspijeva pokriti troškove stanovanja.
– Sat instrukcija naplaćujem 60 kuna, a na mjesec zaradim oko 500 do 600 kuna, nešto više pred ispite kad je prava navala. Instrukcije držim za četiri učenika, a uglavnom dolaze da bi popravili slabu ocjenu i u pravilu u tome i uspiju. Imam i jednu odlikašicu koja na instrukcije dolazi da bi bila sigurna da će imati petice i iz matematike, kazala je profesorica.
I pojedini učenici kojima ona predaje također odlaze na instrukcije drugim nastavnicima i gotovo da ne poznaje profesora iz matematike koji ne daje instrukcije. Na pitanje kako komentira toliku potrebu za privatnim podukama veli: »Mislim da je problem što današnja djeca žele što jednostavnije shvatiti neki problem, žele do znanja lakšim putem, traže da im se sve pokaže i da rješavaju uz nastavnika umjesto da se sami kod kuće muče. Kad sam ja išla u školu, skoro nitko nije odlazio na instrukcije iako je matematika bila ista kao i danas«, zaključila je.
Iako cijena instrukcija, za razliku od, primjerice, cjenika vodoinstalatera, zaista nije pretjerana, iz istraživanja proizlazi da su učenicima iz obitelji boljeg materijalnog statusa instrukcije dostupnije što još više povećava obrazovne i socijalne razlike među učenicima, a privatnu poduku također češće koriste gimnazijalci čiji su roditelji obrazovaniji.
Da se školski sustav treba poboljšati i promijeniti da bi instrukcije postale nepotrebne, posebice što si privatne poduke ne mogu svi priuštiti, smatraju i prosvjetne vlasti. Po njima jedan od načina jest uvođenje nastave u jednoj smjeni u svim školama da bi tijekom popodneva nastavnici održavali dodatne individualizirane sate za učenike koji nisu svladali gradivo. Naravno, taj bi se posao nastavnicima trebao dodatno honorirati, a ne da, zbog niskih plaća, moraju pribjegavati radu na crno.

Profesori nemaju vremena da nam pojedinačno objasne

Učenici Gimnazije u Puli, slično rezultatima istraživanja, potvrđuju da najviše koriste instrukcije iz matematike i to zato što im nastavnici ne objašnjavaju gradivo dovoljno detaljno, zbog preopterećenosti školskim programom i prevelikim brojem predmeta koje moraju naučiti, ali priznaju da je greška djelomično i njihova, odnosno u nedovoljnom vježbanju i učenju.

– Na instrukcije iz matematike odlazim povremeno, prije testova ako mi je gradivo teže i ako na satu ne ulovim sve. Instrukcije drže profesori drugih škola, a koštaju 50 kuna za 60 minuta. Iz matematike imam dvojke i trojke, a mislim da su instrukcije postale potrebne jer sad imamo samo tri sata matematike tjedno što je premalo za gradivo koje obrađujemo. Djelomično sam i ja kriva jer, kad bih se više aktivirala i sudjelovala na nastavi, možda mi ne bi bile potrebne instrukcije, kazala je Marina Pereša, učenica trećeg razreda.

I Nina Niki iz trećeg razreda pulske Gimnazije odlazi na instrukcije iz matematike

– Ne idem redovno, samo prije kontrolne, kampanjac sam. Matematika mi ne ide najbolje, a i profesorica je malo stroža, pa imam dvojke i trojke. Zašto su nam potrebne instrukcije? Profesori nemaju za nas vremena, da nam pojedinačno objasne, pa to dobijemo na instrukcijama. Dva sata instrukcija plaćam 120 kuna, kazala je Nina.

– Teta mi predaje matematiku u jednoj osnovnoj školi pa svakih mjesec-dva odlazim kod nje da bi mi objasnila neke stvari iz gradiva. Imam četvorku iz ovog predmeta i želim održati ocjenu. Zbog čega moramo izvan škole tražiti poduke od drugih nastavnika? Možda zato što program nije prilagođen svim učenicima, a svakom je učeniku potreban različit pristup. Nekima predavanje ide previše brzo, previše je učenika na satu, a ni atmosfera u razredu nije uvijek najbolja. No, dijelom smo i mi krivi jer, da svatko vježba poslije svakog sata, bilo bi manje problema. S druge strane imamo jako puno predmeta pa ih ne stignemo sve izvježbati, kazao je maturant gimnazije Aleksandar Ćelović.

Prosvjetne vlasti ne kontroliraju privatne poduke

U zadnjoj godini srednje škole postotak korištenja privatne poduke penje se na 56,4 posto s tim da polovica od tih maturanata umjesto privatnih satova koristi takozvane pripremne tečajeve za upis na fakultete. Takav oblik grupne poduke koji košta između 900 i 2.500 kuna koristilo je čak 48,9 posto studenata sa Sveučilišta u Zagrebu te 15,3 posto riječkih studenata. Odlučili su platiti za dodatne tečajeve jer većina smatra da znanja i vještine iz srednjih škola nisu dovoljni da bi se uspješno položio prijemni ispit.

– Privatni satovi se odvijaju u zoni sive ekonomije te ih stoga ne kontroliraju nadležne institucije. Ono što međutim začuđuje jest činjenica da odvijanje pripremnih tečajeva za prijemne ispite koje organiziraju privatne tvrtke, otvorena učilišta, a i neki fakulteti, pa čak i gradovi, ne regulira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Premda je njihovo poslovanje uključeno u pravni i financijski sustav Republike Hrvatske, nužna je kontrola i praćenje kvalitete obrazovnih usluga koje nude. Nedvojbeno se može tvrditi da pojavu privatnih instrukcija već desetljećima ignorira obrazovna politika, ističu autori istraživanja Boris Jokić i Zrinka Ristić Dedić

Preko 450 tvrtki nudi usluge poduke

Prema statističkim podacima Hrvatske gospodarske komore registrirano je preko 450 tvrtki koje nude usluge poduke svih vrsta u obrazovanju, a većina je registrirana kao obrt ili društvo s ograničenom odgovornošću. Svake se godine registrira sve više takvih tvrtki.

Jačanju privatnih instrukcija pogoduje i povećanje konkurencije kod upisa na fakultet. Primjerice, u Zagrebu je ukupan broj mjesta na fakultetima 2004./05. u odnosu na 2002./03. porastao za samo 3,6 posto, a pritom se kvota za studente uz potporu ministarstva ponešto i smanjila (!), dok se broj prijavljenih povećao za 10,8 posto.

Nekada su odlični učenici davali instrukcije slabijima

Zanimljiv je primjer organiziranja instrukcija na koji nam je ukazala jedna gospođa iz Pule. Prije 30-ak godina u mnogim je školama uobičajena praksa bila da nastavnici odrede koji će odlični učenici davati instrukcije slabijim učenicima, naravno bez plaćanja.

– Sjećam se da sam bila ponosna kad je baš mene učiteljica izabrala da dajem instrukcije iz engleskog jezika jednoj učenici s kojom sam zatim kod kuće učila. Možda su to bila neka druga vremena, ali mi to zaista nismo osjećali kao obavezu, već kao čast. Čini mi se da tada među učenicima nije vladala kompetitivnost, već solidarnost i suradnja, kazala je nekadašnja učenica osnovne škole koja danas nosi naziv Šijana.

Maša Jerin, Glas Istre