Zelena oaza usred obiteljskih kuća, najkraći je opis parcele u Kukcima kraj Poreča koju je davne 1976. kupila Vera Lovrenčić. Tada ju je, međutim, Lovrenčić – barem ona tako tumači – kupila kao građevinsko zemljište, dok se ono danas u zemljišnim knjigama vodi kao oranica. Naime, od bivše je vlasnice naslijedila rješenje o urbanističkim uvjetima (danas bi svojevrsni pandan tom aktu bila lokacijska dozvola) za gradnju obiteljske kuće, no Lovrenčić nije nikada nije započela gradnju kuće.

Bivša Općina Poreč je 1982. donijela prostorni plan, a zatim i njegove izmjene sedam godina kasnije. Već tada je njezina parcela od 1.550 četvornih metara ostavljena izvan građevinskog područja naselja. Do šokantnog otkrića da joj zemljište više nije građevinsko već poljoprivredno Lovrenčić je došla tek 1997.. Ona je radila kao liječnica u Nizozemskoj i u Poreču je boravila samo ljeti.

Pokrenula i upravni spor

– Nismo imali namjeru graditi kuću dok sin ne odraste, pojašnjava Lovrenčić. No, iz Ureda državne uprave su joj 1997. odbili izdati lokacijsku dozvolu, ustvrdivši da se na njenoj parceli ne smije graditi, budući da to nije predviđeno važećim prostornim planom. Lovrenčić se zatim žalila i u Gradu Poreču, gdje tvrdi da su joj na početku rekli da je napravljena greška kod izrade prostornoplanskih dokumenata, koju do dan-danas, kaže, odbijaju ispraviti.

Zato je ona 2000. pokrenula upravni spor, a nakon negativne presude Upravnog suda, i ustavnu tužbu. No, presude su govorile isto, a to je da njezina tužba nije osnovana. Naime, u obrazloženju presuda Upravnog suda piše da se Lovrenčić nije mogla izdati lokacijska dozvola, budući da se ona izdaje na temelju važećeg prostornoplanskog dokumenta. U ovom slučaju on je govorio da je njezina parcela izvan građevinskog područja.

No, Lovrenčić ustraje na tome da su joj time zakinuta njena ljudska prava pa najavljuje i podizanje tužbe na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

U međuvremenu bi se, međutim, moglo dogoditi da joj zemljište bude urbanizirano. Naime, u Gradu Poreču kažu da su već uputili nadležnom mjesnom odboru zahtjev da im se jave zainteresirani vlasnici parcela koji su voljni sufinancirati izradu detaljnog plana uređenja, a čije su parcele – između njih i ona u vlasništvu Lovrenčić – prilikom posljednje izmjene prostornog plana 2002. ušle u građevinsko područje. Pojašnjavaju da Grad takve planove ne financira ako na tom području nema zemljišta u svom vlasništvu. Valja pritom obrazložiti da je zakonska obaveza izrade planova nižeg reda za građevinska područja veća od pet tisuća četvornih metara, što je ovdje slučaj.

Što se tiče inzistiranja Vere Lovrenčić da je njeno zemljište oduvijek bilo građevinsko i da nikada nije ni trebalo biti prenamijenjeno u oranicu, resorni gradski pročelnik Damir Hrvatin odgovara da to nije istina i da sporna parcela nikada nije bila građevinska. – Urbanistički uvjeti iz 1976., kao niti odgovarajući akt danas (aludira na lokacijsku dozvolu), nisu akti temeljem kojih bi se status zemljišta iz poljoprivrednog pretvorio u građevinsko, navodi Hrvatin.

Po njemu je Lovrenčić trebala prije više od 30 godina pribaviti i odobrenje za građenje, što prema njegovom uvidu u dokumentaciju nikada nije učinila. Zašto, međutim, njena parcela nije ušla u građevinsko područje, budući da je to bila jedna od rijetkih parcela na tom području za koju su 70-ih bili izdani urbanistički uvjeti, dok se gradnja dopustila onima koji su netom prije donošenja planova kupovali poljoprivredno zemljište, pitanje je na koje nam je Hrvatin odgovorio: "Zato što su oni podnijeli zahtjev da im zemljište uđe u građevinsko područje".

Zahtjevi za urbanizacijom

Jedan od njih bio je i sadašnji zamjenik gradonačelnika Edo Kos. Parcelu na kojoj je izgradio obiteljsku kuću u Kukcima kupio je koncem 80-ih, a 1989. (kada, valja napomenuti, nije bio ni na jednoj funkciji u tadašnjoj općini) ona mu je izmjenama i dopunama prostornog plana urbanizirana.

Njega spominjemo zato što se njegova parcela s kućom nalazi u neposrednoj blizini zemljišta Vere Lovrenčić. Na terenu, međutim, doista izgleda čudno to što se njegova kuća nalazi ispod njene parcele, dok je iznad ta parcela "opkoljena" drugim obiteljskim kućama. No, u Gradu kažu da je Kos koncem 80-ih uredno predao zahtjev za urbanizacijom, kao što je to učinio i njegov također iz političkog života Poreča poznati susjed Darko Požarić, odnosno njegova sestra. Kos je, međutim, 1995. kupio još i tri tisuće četvornih metara zemljišta u vlasništvu države. I to je zemljište bilo poljoprivredno, ali je 2002. trećina ušla u građevinsko područje te sada ima isti status kao i parcela Vere Lovrenčić. Dakle, za gradnju je potrebna izrada plana nižeg reda.

Kako bilo, Lovrenčić smatra da ju je netko trebao obavijestiti da mora predati zahtjev za urbanizacijom.

(Napisao i snimio Bojan ŽIŽOVIĆ, Glas Istre)