Škampi bez repova i lažna autocesta. Zato doći u Hrvatsku?
Zašto posjetiti Hrvatsku? Svi će vam reći da morate vidjeti prekrasan okoliš i fascinantno more. One Ruse koje nije briga za prirodu možda će zanimati da nogometaš Ivica Olić, koji je igrao za CSKA Moskvu, dolazi iz Hrvatske. Uz to ćete dobiti europsko ljetovanje po nižoj cijeni. Hm, hoćete li stvarno? Ovisi o tome što očekujete. Ako platite 2000 eura za 11 noći u hotelu s četiri zvjezdice, to se ne čini loše. Zastarjeli dizajn koji uz to ide stvar je ukusa i osobne tolerancije.
No, ono što svakako ne želite jest odmah pojuriti na plažu. Hotel s četiri zvjezdice za početak ne nudi ručnike za plažu, a to je samo polovica problema. Osim toga, malo se kome leži na kamenoj plaži – to je pravi izazov. Zato budite spremni izdvojiti između 50 i 80 kuna za ležaljku. No, i nije toliki problem u novcu, nego u nošenju ležaljke na ruti soba – plaža – soba.
Usluga? Shvatit ćete ako vam kažem da je bila u sovjetskom stilu. I to je to. Gore nego u Sloveniji, ali definitivno bolje nego u Crnoj Gori. Zaželjeti "Dobro jutro" u hotelskom restoranu nije obavezno, a šef sale jednom se užasno uzrujao jer sam poželio ponijeti šalicu kave na terasu nakon večere. Iako je istina da je kava mnogo jeftinija nego u Moskvi. Ali ne i rent-a-car. Takve male zemlje poput Hrvatske savršene su za putovanje i razgledavanje.
No, unajmljivanje Fiata Punta u Hertzovoj poslovnici u Puli stoji 92 eura dnevno. Na atenskom aerodromu u Hertzovoj poslovnici isti taj Punto stoji 37 eura na dan. Najniža cijena unajmljivanja automobila koju sam mogao pronaći bila je 52 eura. OK, uštedio sam time nešto novca za cestarinu. Ali, molim lijepo, biste li možda prestali upotrebljavati riječ autocesta za jednu traku ceste koja se popravlja i ima ograničenje brzine između 60 i 80 na sat? To će vam se dogoditi na prvim kilometrima od Rijeke do Zagreba, te shvatite da 56 kuna cestarine vrijedi samo za drugu polovicu puta. Uz to morate biti brzi. Jer, svi dućani se zatvaraju do 20 sati. S tim se još može živjeti. Ali kad doživite da se restorani u Puli zatvaraju najkasnije do ponoći, nikako taj grad ne možete nazvati gradom noćnog života. Sreo sam grupu mladih Danaca koji su došli u Pulu tulumariti, ali su rekli da su pogriješili mjesto. No, stvarno pogrešno mjesto bio je restoran-caffe Nanno na trgu Forum. Možete li zamisliti da ste naručili špagete sa škampima i dobili škampe bez repova – jedete li vi u Hrvatskoj možda samo glave? Kad sam se požalio menadžeru, izišao je kuhar koji je urlao na mene da je čuo cijeli trg: "Ja sam to napravio i dobro je, srami se, idi, idi!" Molim vas, nemojte isto tako urlati na mene nakon ovog članka.
Preporučit ću svojim prijateljima da dođu ovamo. U ostalim restoranima hrana je stvarno bila dobra. Pogled s planina oduzima dah i vrijedi potrošenih kuna na rent-a-car. I kraj ovog mora sam stvarno spreman ležati bez ležaljke. Spreman sam ovdje potrošiti i svoj novac, samo da ima više mjesta gdje primaju kreditne kartice, što je prilično teško pronaći. Ali, tko je to izmislio "couvert"? Tip koji nikad nije dobivao napojnice? Naravno – posjetite domovinu Ivice Olića!