ponedjeljak, 30. siječnja 2006.

Nakon deset sati leta iz Zagreba (uključeno čekanje u Frankfurtu) sletjeli smo na Dulles Washington. Temperatura 17 stupnjeva, što je iznenađujuće toplo za siječanj. Dočekalo nas je osoblje veleposlanstva i smjestilo nas u hotel u užem centru. Umorni od puta odlazimo na klopu u obližnji restoran, svjesni razlike od minus šest sati koju trebamo prevladati nespavanjem barem još nekoliko sati. Oči se sklapaju, unatoč kvalitetnom espresu, koji baš i nije uobičajen u svakom restoranu. Vraćamo se u hotel pješke ne bismo li se barem malo razbudili. U hotelu krećemo ka svojim sobama znajući da ćemo zaspati istog trenutka kad se ispružimo na krevetu. I osobe A i B i C i D su na istom katu.

utorak, 31. siječnja

Prerano buđenje. Po hrvatskom vremenu deset sati, ali po američkom tek četiri. Prevrtanje po krevetu do odlaska na doručak. Ekipi oko stola podočnjaci neznatno povećani u odnosu na jučer.

Vraćanje u stvarnost nakon dugotrajnog tuširanja. Prvi službeni posjet – Memorijalni muzej holokausta. Muzej projektiran kao miks-kopija željezničke stanice i logora. Deseci eksponata koje pažljivo i bez ikakve nervoze ili žurbe opisuje kustosica. U popisu logora neizostavan i Jasenovac. Ne spominje se broj žrtava. Ali ime na zidu u društvu Treblinke, Auschwitza dovoljno govori samo za sebe.

Na izlasku iz muzeja mučninu u želucu dopunjava kiša koja je temperaturu spustila na još uvijek podnošljivih sedam stupnjeva. Osoblje ambasade prevozi nas u Gospodarsku komoru okruga D.C., gdje imamo sastanak s predsjednicom Barbarom Lang. Načelno dogovorena suradnja Zagreba i Washingtona. Između ostalog, predviđena razmjena učenika i studenata. Prva grupa trebala bi krenuti za Washington/Zagreb u jesen 2006. Hoće li doći do realizacije ovisi o mnogim detaljima, ali obostrani interes postoji.

Sastanak se malo odužio, tako da nemamo vremena za ručak, već odmah kombijem odlazimo u Library of Congress. Vodičica nam pokazuje zgradu i pojašnjava tko, kada, zašto i gdje. U svakom slučaju, 130 milijuna knjiga respektabilan je broj, kojim se nitko u svijetu ne može pohvaliti. U centralnom dijelu zabranjeno snimanje. Zašto? To samo uprava zna.

Razgledavanje s upoznavanjem je kasnilo svega desetak minuta, tako da smo mogli otići pogledati spomenik poginulima u Vijetnamskom ratu. Minimalizam u kojem je na crnim mramornim pločama navedeno svih pedeset i osam tisuća poginulih. Spomenik takvog tipa trebao bi imati i Zagreb na središnjem mjestu. Imena poginulih na spomeniku – pod obavezno.

S mrakom umorni ulazimo u talijanski restoran na večeru nakon preskočenog ručka.

srijeda, 1. veljace

Kao i svi "pravi" stanovnici Washingtona, startamo dan joggingom. Optrčali smo Bijelu kuću, Lincolnov spomenik i spomenik Washingtonu. Uslijedio je doručak, tuširanje i odlazak na Arlington, središnje američko vojno groblje. Nezaobilazni grob Johna F. Kennedyja, njegove žene i brata Roberta, ubijenog 1968. Smjena straže i žurni odlazak na sastanak s predstavnicima Venable Group. Uprava složena za sve političke promjene. Za istim stolom isluženi demokrati i republikanci u zajedničkom naporu da Grupi Venable osiguraju zadovoljavajući profit.

Nakon radnog ručka ostalo je tek vremena za stići na sastanak s gradonačelnikom Washingtona Anthonyjem Williamsom. U ugodnom razgovoru dvojice gradonačelnika, koje je prije nekoliko mjeseci upoznao gradonačelnik Beča, dogovoren je posjet Zagrebu i dugoročna suradnja na svim područjima od obostranog interesa. Gosti iz Zagreba bili su iznenađeni definitivnom odlukom gradonačelnika Williamsa da se više neće kandidirati. Dogovoren je i obilazak Kongresnog centra, jer se u Zagrebu uskoro također počinje graditi kongresni centar. Razmjenjene su informacije o turističkim potencijalima te je Williams pozvan da posjeti Zagreb, što je i prihvatio. Na istom mjestu sastanak je nastavljen s Williamom A. Hanburyjem, predsjednikom Washington Convention and Tourism Corporation. Sastanak se odužio, na obostrano zadovoljstvo, razgovorom o onome što mogu ponuditi i Washington i Zagreb. Načelno je dogovorena i suradnja na kulturnom planu, tj. posjeta hrvatskih glumaca, plesača i koreografa Washintonu, a nakon toga i u Zagrebu američkih.

Već prilično umorni, večerali smo u restoranu Sekvoja na rijeci Potomac.

četvrtak, 2. veljače

Ujutro gradonačelnik Zagreba odlazi na Molitveni doručak s predsjednikom Georgeom W. Bushom, s još tri i pol tisuće odabranika iz cijelog svijeta. Oko mog dolaska na taj doručak ispriječilo se nekoliko nesretnih okolknosti, tako da taj doručak mogu promatrati isključivo na TV-u, ako uopće bude prijenosa. Ionako me sinoć pred spavanje umorilo stalno aplaudiranje koje je pratilo Bushov govor. Od aplaudiranja je odudaralo jedino uhićenje majke poginulog vojnika u Iraku, koja je na svojoj majici imala ispisano "Zaustavite rat!". Izabečena je iz velike dovorane i uhićena. Kongresnica koja ju je dovela na skup vjerojatno je prošla bez uhićenja.

U svakom slučaju, "promjenu" plana popunio sam posjetom izložbi Cézannea. Izložba je prije par dana iz New Yorka prebačena u Washington. Za razliku od većine gradova u kojima se postavljaju tako značajne izložbe, u Washingtonu je besplatna.

Poslijepodne se gradonačelnik vraća s Molitvenog doručka pun impresija, što nam polako prepričava uz toplu juhicu.

Sutra ujutro letimo iz Washintona za Pittsburgh, gdje se trebamo naći s gradonačelnikom Bobom O´Connorom i presjednikom Hrvatske bratske zajednice Bernardom Luketichem. Posljednje što ćemo "odraditi" u Washingtonu je utakmica sveučilišne košarke između Marylanda i North Caroline s početkom u 19 sati.

Pavle Kalinić