Još je zima, u istarskim primorskim mjestima uglavnom dosadna i prazna. U Rovinju nešto manje. Eto, vikendom u centru grada, u restoranu Adriatica, nude se tematske večere s jelovnicima svjetskih kuhinja – meksička, arapska, kineska, indijska … Nije ništa spektakularno, ali nešto se događa i u mrtvoj sezoni, govori se o tome, piše … Organizator je Maistra, vodeća lokalna ugostiteljsko-turistička kompanija. I nije joj to prvi put. Prošle zime i proljeća bili su enogastronomski doživljaji "Petkom u šest«, još prije "Istra – okusi, boje, rnirisi«. I nije to samo zimi, niz je ljetnih ribarskih fešti, gastronomskih festivala i drugih zanimljivih događanja koje za goste, ali i građane organizira Maistra. Sama, a još češće u suradnji s gradskom Turističkom zajednicom i lokalnom samoupravom.
Drugdje u Istri veliki hotelijeri uglavnom brinu svoje profitne i investicijske brige, domišljaju se kako se domoći turističkog zemljišta i usmjeriti što više para iz turističkih zajednica u svoje privatne reklame. To naravno čine i u Maistri, ali nije im teško ponuditi i male doživljaje od kojih ugodu mogu imati i građani. Stvara si tako kompanija pozitivan imidž i prijateljsko okruženje.
Pomislio bi promatrač sa strane da Maistru vodi neki jako domaći, rovinješki menadžment. A nije baš tako – dobar dio ekipe je od priko Učke, a i kreatorica većine spomenutih programa došla je iz susjednog Poreča gdje za slične ideje u sličnoj kompaniji očito nije bilo previše sluha, iako su njoj na čelu baš domaći direktori. Doduše, valja se sjetiti da je Maistra jedina velika ugostiteljsko-turistička kompanija kojoj su vlasnici lokalni kapitalisti. Vjerojatno, kao ni svi koji su se na brzaka obogatili, nisu kod kuće baš jako omiljeni, ali razne su aktivnosti Adris grupe (u kojoj je i Maistra) , od izložbi do donacija, koje pokazuju da je njenim moćnicima stalo, itekako stalo i do lokalnog društvenoga ugleda.
No, u Rovinju nije samo Maistra i njene turističke inicijative niti se taj grad može s njom izjednačiti. Naprotiv, i sam Grad, njegova uprava, institucije, ali i grupe građana, pokretači su vrlo zanimljivih projekata koji s jedne strane čuvaju i promiču lokalnu tradiciju i kulturu, a s druge postaju i traženi turistički proizvodi. Dovoljno je sjetiti se »priče o batani« koja je u kratkom roku postala izvanredni rovinjski brend. Rovinjske turističke i ribarske fešte već su ljetima najveće i najbolje u Istri, a ne bi bile takve da nemaju svekoliku podršku samouprave. Rovinj iz svoga budžeta ne samo što puno ulaže u komunalno opremanje i hortikulturno uređenje, u tome uostalom ne zaostaju ni drugi njemu slični gradovi, nego to čini s puno stila i ukusa.
Tu je i treći jednako važan faktor – lokalna turistička zajednica koja je doista mjesto suradnje između javnog i privatnog sektora. Ona je institucija u kojoj su se našli zajednički interesi Maistre i Grada čiji čelnici, budimo otvoreni, u mnogo čemu nisu na istoj valnoj dužini. U lokalnoj politici su čak (bili) i otvoreni neprijatelji. Ipak, danas su prijepori u drugom planu. Oni nesumnjivo postoje, ali očito je s obje strane prevladala svijest da se i unatoč različitostima može surađivati jer je dobitak zajednički. Rovinj je već nekoliko godina po mnogim parametrima vodeći hrvatski turistički centar upravo zato jer i Maistra i gradska vlast i Turistička zajednica kreativno i koordinirano rade na tome. U »ostatku« turističke Istre, prvenstveno u bivšem šampionu Poreču, ni izbliza nije tako. Postoje, istina, deklarativna i masterplanska opredjeljenja, ali praksa je daleko od zadovoljavajuće. Doduše, vjerojatno ni u Rovinju nisu zadovoljene sve druge, "neturističke" potrebe građana, ali dojam je da glavna gradska industrija ide putem održivoga razvoja. U potonjem kontekstu doista je poticajno pitanje kada će Istra postati kao Rovinj iMaistra?

Goran PRODAN, Glas Istre