Prvog radnog dana u novoj godini prvo pitanje koje nas obično dočeka na jutarnjoj kavi nakon razmjene čestitki je: Gdje ste bili za doček? Za razliku od lanjskih godina kada je nerijetko bilo čuti od prijatelja i kolega da je netko otišao na doček u Tursku, Austriju, Italiju, ili u agroturizam, ove godine uglavnom sam čula samo dva odgovora: ili u "hotelu čuči-kući" ili na dočeku na Gibonniju, odnosno na porečkom Trgu slobode. U učahurenosti u krizi i recesiji mnogima nije baš bilo do feštanja, prije do toga kako nekako preko leđa prebaciti staru godinu i ući u novu, nadajući se da će ona ipak nekako biti bolja od protekle.
Trg slobode u Poreču bio je zasigurno jedno od najpopularnijih mjesta za doček na Poluotoku pa je među okupljenim mnoštvom bilo i dosta onih koji su, su do njega potegnuli iz raznih krajeva Istre. 
– U biti doček je bio točno onakvim kakvim smo očekivali, puno ljudi, puno mladih, Gibonni je odradio klasično dobar nastup, u svom stilu. Pjevao je gotovo dva i pol sata, svoje poznate stvari, a publika je, pogotovo oni mladi, pjevala s njime. Ali to je prije svega koncert, a ne zabava za doček, to smo i očekivali, jer je slično bilo i zadnji put kad je nastupao ovdje, priča jedna kolegica.
Mlađoj sestri prijateljice bilo je odlično. Došla je na trg s društvom, pjevale su, popile pjenušac, vidjele i bile viđene. Njima je uglavnom bilo super, ali zapravo je priznala da bi se jednako zabavila i da je na pozornici bio neki drugi izvođač.
- Nismo niti dolazili do grada jer smo znali kako će biti, umjesto da su zvali kao i lani Koktelse, ili Gustafe, nekoga tko će napraviti feštu, živu atmosferu za ples. Ne mogu nam govoriti da je to već bilo pa ne treba ponavljati, jer je i Gibonni već bio i ne tako davno, a sada su ga opet zvali i još platili toliko šoldi, komentirala je jedna umirovljenica.
Koliko god da je nekima na dočeku bilo zanimljivo, zabavno, raspjevano, da nekima drugima nije baš bilo lijepo jer su htjeli više plesati, ipak je svima nekako najteže bilo "progutati" da je za zabavu za jednu noć, pa makar i najluđu u godini, izdvojeno gotovo 400 tisuća kuna. Istina je da su u svemu troškove podijelili Grad Poreč i sponzori, da su snage udružili javni i privatni sektor, da je bilo lijepo, ali i to da su se svi ovi elementi mogli "posložiti" i za manju cijenu. Jer koliko god da smo si zaželjeli da nova godina bude bolja od protekle, teško je povjerovati da će se u njoj dogoditi neki, kako kaže Gibonni, mirakul i odnijeti krizu i recesiju u svim sektorima.

V. Habereiter, Glas Istre