Svaka kuća u Poreču ispred ulaza ima svoj personalizirani spremnik za otpad, komunalni otpad nam odvoze lijepi kamioni, prirodni otpad stavljamo u biorazgradive vreće, zelene gradske površine su besprijekorno uređene, imamo reciklažna dvorišta, na Košambri nas pristojno dočekuju i upute u koji spremnik što baciti, no svejedno nešto ozbiljno ne štima, piše dr.sc. Barbara Sladonja.

Šećete li prirodom, berete šparoge, izvodite psa? Sigurno ste primijetili i nadam se zgrozili nad sve većom količinom otpada u prirodi i brojem ilegalnih odlagališta otpada. Nikada šume i putovi oko Poreča nisu ovako izgledali.

Radi se o otpadu različite vrste, od glomaznog otpada poput madraca i ormara, starih igračaka do stare hrane, trulog mesa i materijala koji osim vizualnog onečišćenja mogu dovesti i do ozbiljnih trovanja.
S višim temperaturama takva odlagališta postaju i legla mikroorganizama, a životinje koje se okupljaju oko njih hrane se otpadcima te takva odlagališta mogu imati negativne posljedice za cijeli ekosustav. Trenutačno nam je Covid svima tema, no vjerujte, bezbrojne su mogućnosti razvoja i množenja nepoželjnih mikroorganizama. Nitko ne želi ovakve prizore u našem gradu.

Više uopće ne možemo govoriti o pojedinačnim divljim odlagalištima već o činjenici da se otpad odbacuje nekontrolirano u prirodu na cijelom području Poreča, ali i šire.
Naše komunalno poduzeće pokušava obuzdati ovu pošast mjerama čišćenja, postavljanjem kamera i upozorenja no očito bez ikakvog uspjeha. Vrijeme je da se pokrenu ozbiljne i brze aktivnosti utvrđivanja razloga ovakvog ponašanja građana i definiraju mjere kojima bi se situacija popravila. U poduzeću koje se bavi zbrinjavanjem otpada sigurno ima eksperata koji mogu utvrditi slabe točke sustava i pokušati ih ukloniti. Ukoliko ne mogu, moraju pokrenuti širu inicijativu, uključiti sve raspoložive dionike i zajedno naći rješenje.

Možda treba postaviti pitanje: „Zašto je građanima lakše otpad koji su očito već utovarili u neko prijevozno sredstvo odložiti u šumu umjesto odnijeti na odlagalište Košambru?“. Sumnjam da to itko radi s ciljem ugrožavanja prirode i u konačnici sebe. Odgovor na to pitanje rješenje je našeg problema. Trebalo bi biti obrnuto. Trebalo bi biti jednako teško (čitaj praktično, bez radnog vremena, besplatno) ili u početku čak i lakše odnijeti na Košambru. S obzirom na cijenu čišćenja postojećih divljih odlagališta i troškove svih ostalih mjera sanacije koje su posljedica tih smetlišta, možda bi se dolazak na Košambru zbog propisnog odlaganja otpada mogao u početku i simbolički financijski nagraditi. To bi sigurno bio presedan u Hrvatskoj no sigurna sam da bi se u vrlo kratkom vremenu šume očistile.

Ne zaboravite da zasad nemamo Planet B. Odredimo prioritete i budimo aktivni, svi smo dio problema ali i rješenja. Koji dio birate?

dr.sc. Barbara Sladonja