Duška Palibrk, Glas Istre
* Na pitanje što je danas optimalan kamping proizvod, Sladoljev kaže da to “uključuje doživljaj koji će stvoriti emociju jer to ostaje u pamćenju; gostu treba pružiti priliku da doživi novu, drugačiju kulturu u koju je došao

* Kampista je u Europi oko 60 milijuna, godišnje bilježe 350 milijuna noćenja, a 30-ak tisuća europskih kampova ostvari 35 milijardi eura godišnjeg prometa. Hrvatska u toj europskoj priči sudjeluje s 2,5 posto

Hrvatski kampovi, prema podacima uglednog ADAC-a, u Njemačkoj bilježe 14 posto bolji rani buking nego prošle godine u ovo doba, dok su drugi smještajni segmenti u padu. Dok njemačko ministarstvo turizma u svojim razvojnim strategijama naglasak stavlja na kampove, u Hrvatskoj se deklarativno zalažemo za produljenje turističke godine razvojem selektivnih oblika turizma, a na terenu se ograničava razvoj i zakonski otežava cjelogodišnji rad, posebice kamper odmorištima.

Nakon 1. studenog pa sve do Uskrsa u Hrvatskoj se može kampirati samo u desetak kampova koji su otvoreni čitavu godinu pa ne treba čuditi da se mnogi odlučuju na ilegalno kampiranje, i uz prijetnju kazne do 300 eura. Lokalne vlasti, pa tako i u Istri, nerado daju dozvole za otvaranje novih kampova, a kamper odmorišta u Istri ograničena su na mali broj parcela, čime se sputava turistički razvoj ruralnih sredina.

Najprofitabilniji

Čulo se to na promociji knjige “Dnevnik jednog kampiste – kvaliteta hrvatskih kampova kroz okular korisnika”, održanoj pred studentima turizma na pulskom Fakultetu ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković”. O kampingu nekad i danas govorili su autori knjige pionir kamping turizma u Istri Jerko Sladoljev te njegov mladi kolega po struci, magistar ekonomije Loris Pilar, donedavno student pulskog FET-a. Spojila ih je prof. Danijela Križman Pavlović, tada dekanica FET-a, što je rezultiralo vrlo zanimljivom analizom s ishodištem u dnevničkim zapisima jednog slovenskog kampista koji je u 50-ak godina prošao sve kampove duž hrvatskog Jadrana. Tim subjektivnim viđenjima autori su pristupili znanstveno te dodajući statističke podatke ponudili živu i objektivnu sliku kamping turizma u nas i u svijetu, istaknule su recenzentice knjige Jasmina Gržinić, moderatorica promocije, i Tamara Floričić, obje profesorice na FET-u.

– Iako je najprofitabilnija, jer je dobit u kampovima za 20 posto veća nego u hotelima, a investicija se vraća u 10-12 godina, kod hotela tek nakon 20-ak godina – kamping je najpodcjenjenija smještajna vrsta. U nas su, doslovce, kampovi gradili hotele. Vlasnici su godinama dobit iz kampova reinvestirali u hotele. Po nudističkim kampovima, koje smo u Istri začinjali prije 60 godina, bili smo druga sila na svijetu, nakon Francuske koja do danas nije zatvorila nijedan nudo-kamp, a mi smo pali na četvrto, peto mjesto, šireći tekstilne kampove i glamping. Ulaganje u kvalitetu najbrže stvara profit oko kojega se danas sve vrti, ali studije u Njemačkoj pokazuju da potražnja u Europi za kampovima s pet zvjezdica više ne raste, dok stabilan rast zadnjih deset godina imaju samo kampovi s tri i četiri zvjezdice. Kako kaže naš dnevničar, trka za profitom mora biti usmjerena na kampista i njegove prioritete, a to su prije svega očuvana priroda, mir, dobri odnosi sa susjedima i zaposlenicima u kampu, sigurnost i kvalitetne sanitarije. Izvorni kampist u kampu uređuje svoj drugi dom i voli stalno nešto raditi, a ne da mu je već pri dolasku sve servirano kao u glampingu. U glampingu su zapravo apartmanski gosti. I to nam treba, ali ne nauštrb kampova koje pretvaramo u luksuzne resorte, smatra Sladoljev.

Duška Palibrk, Glas Istre 16.3.2019.