Kako trčanje dobija na popularnosti, tako raste i broj natjecatelja rekreativaca koji su svoju ljubav prema određenom hobiju, ili nekom drugom sportu, zamjenili trčanjem.
Iz vikenda u vikend posjećuju razne utrke, druže se sa ostalim zaljubljenicima u trčanje, upoznaju svoju i ostale države, pojećuju mjesta na koja možda nikada ne bi otišli.
Zarazno je to, mora se priznati, jer ipak ima nešto u svoj toj “patnji” na treninzima, željom da postaneš sve bolji i brži, te kako da slijedeći put pobjediš onog koji je na prošloj utrci ušao prije tebe u cilj.

Igra je to sa vremenom i sa samim sobom. Ispitivanje vlastitih granica, fizičkih i mentalnih.

Dok je nekome trčanje puko zadovoljstvo i dovoljno mu je pojaviti se na utrci, istrčati neki lagani tempo, uživati u prirodi, te na kraju uz okrijepu proćaskati sa ostalim natjecateljima, postoje i oni kojima su utrke malo veći izazovi. Iz utrke u utrku biti što bolji, što brži, a na treninzima tjerati svoje tijelo do krajnjih granica kako bi se razina treniranosti digla na višu razinu, te kako bi rezultati bili što bolji.

Takav je Jasmin Vidović, član atletskog kluba Maximvs Poreč.

Sa svojim rezultatima u posljednje vrijeme od jednog prosječnog trkača rekreativca prerasta u natjecatelja “ozbiljnog kalibra”. Posjećuje sve važnije utrke u atletskom kalendaru natjecanja, te postaje poznato lice gdje se god pojavi.
Tako je proteklog vikenda sa sinom Enricom i prijateljem Igorom posjetio Maslenicu.Tamo se povodom 25. obljetnice vojno redarstvene akcije “Maslenica”, održala se 14. atletska utrka “Da se ne zaboravi”.

Od oko 200 natjecatelja, Jasmin je zauzeo ukupno 11 mjesto i 6. mjesto u kategoriji, dok je Enrico bio ukupno 52. i 1. u kategoriji.
Igor je bio 60. ukupno, te 21. u kategoriji.

 

Čestitke Jasminu, Enricu i Igoru!