piše Kata Pranić (Liderpress)
 
Umjesto da nam tehnološki razvoj omogući život u medu i mlijeku, naš planet uskoro bi mogao ostati bez meda. Učestale vijesti o mogućem nestanku pčela nisu znanstvena fantastika nego realnost. Male i marljive kukce, proizvođače meda, prve hrane na Zemlji, ali i voska, ugrožavaju bolesti, pesticidi i elektromagnetni valovi. Na pitanje hoće li nestati pčele, prof. dr. sc. Nikola Kezić, voditelj Katedre pčelarstva na Zavodu za ribarstvo, pčelarstvo i specijalnu zoologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu, kaže da je to vrlo moguće. Profesor Kezić najveći je hrvatski stručnjak za pčele, priznat je i u svijetu, a već nekoliko godina provodi istraživanje u kojem trenira pčele za otkrivanje mina u minskom polju. Da pčele mogu otkriti TNT, osim znanstvenika Kezića, dokazao je i američki profesor Jerry Bromenshenk.

Najgori neprijatelji
– Nije nemoguće da nestanu pčele, svjedoci smo niza opasnosti koje im prijete. Ugrožava ih mnogo toga, između ostalog i interkontinentalni promet pčelama i pčelinjim zajednicama, primjerice, iz Australije u Kanadu, koji ima gospodarske vrijednosti, ali nosi i opasnost od bolesti. Prije tridesetak godina tako se proširila bolest varoza, nametnik varoa stigao je iz Azije, proširio se u svijetu i desetkovao pčele. Ostala je pošteđena samo Australija. Izvozom voća iz Afrike u sjevernu Ameriku stigao je kukac kornjaš, Aethina tumida, koji se tamo počeo razvijati i uništio pčelarstvo u dijelu SAD-a. 

Budući da kornjaš dolazi iz toplijeg podneblja, sporije se razvija u hladnijim klimatskim područjima. Nije se proširio po cijelom svijetu, ali Hrvatska se nalazi u zoni gdje bi mogao preživjeti i nanijeti pčelarstvu velike štete – objašnjava profesor Kezić. Ujedno napominje da veliku opasnost za pčele predstavljaju i neonikotinoidi, najnovija vrsta pesticida, sredstava za zaštitu sjemena. Takvo sjeme ubacuje se u zemlju sijačicama uz pomoć zraka, a prašinu koja nastaje tijekom sjetve i sadrži taj pesticid vjetar raznosi na veće udaljenosti, što značajno oslabi pčelinje zajednice na tom prostoru. Ta se sredstva pojavljuju i u rosi na biljkama pa su pčele koje su je skupljale također stradale.

Izvađena cigla
Najradišnijim stanovnicama zemaljske kugle prijeti i globalno kretanje zagađenja, o čemu je, primjerice, svjedočio pomor pčela u jednom dijelu Švedske krajem 80-tih godina prošlog stoljeća. Utvrđeno je da je uzrok bio lindan, pesticid za tretiranje poljoprivrednih površina, čija je uporaba u Švedskoj već godinama bila zabranjena. No kišni oblak donio ga je iz područja sjeverne Francuske, Belgije i Nizozemske gdje je lindan korišten na velikim poljoprivrednim površinama. Temperature zraka bile su relativno visoke i najveći dio lindana je ispario, no kada su u hladnim predjelima Švedske pale kiše, isprale su lindan iz atmosfere i pčele su na tim prostorima uginule.  Zakonom se može propisati zaštita pčela od širenja bolesti pa je Hrvatska propisala suzbijanje kornjaša, premda njegova pojava nije zabilježena u Europi. Nažalost, ne postoji zakon koji pčele može spasiti od pesticida ili kiselih kiša, najvećih prijetnji pčelama koje na Zemlji postoje dulje od 80 milijuna godina i jednako toliko dugo oprašuju. Drevni Egipćani vjerovali su da su nastale iz suze Amona-Ra, boga Sunca, a Grci da su čuvale i medom hranile njihova vrhovnog boga Zeusa. U oprašivanju pojedinih biljaka sudjeluju drugi kukci i neke životinje, ali uloga pčela je nezamjenjiva. Pčelinji proizvodi – med, jedina nekvarljiva hrana u prirodi, i vosak kojim se tretira platno i koji je omogućio ljudima svjetlo, davno su izgubili svoje prvobitno značenje, ali oprašivanje je i dalje najvažnija uloga pčela jer su bile i ostale glavni oprašivači ne samo kultiviranih nego i samoniklih biljaka.
– Opstanak pčela možemo usporediti sa zidom građevine kojoj je nisko u temeljima izvađena cigla. Zid se ne ruši, ali cijeli sustav postaje nestabilan – kaže profesor Kezić.

CIJELI ČLANAK