Na izmaku smo netom okončane godine i zato smo nekoliko istaknutih osoba u kulturi Istre zamolili za ocjenu kulturnih događanja. Naše smo sugovornike pitali po čemu ćemo 2005. godinu u istarskoj kulturnoj sferi pamtiti, a zbog čega bi bilo bolje prošlu godinu što prije zaboraviti Biletić: Temeljna i temeljita Istarska enciklopedija Boris Domagoj Biletić, književnik i predsjednik Istarskog ogranka DHK-a: – Nisam siguran u svrhu i smisao ovakvih anketa. Komu one išta znače i jesu li ikakav putokaz? Ipak, u proturječju sa sobom samim, dajem se nagovoriti na odgovore. Naime, u svemu najviše cijenim trajna ostvarenja u vlastitu podneblju, iz podneblja i za podneblje – bio to grad, zavičaj, domovina… Ono pak što nam sezonski i prigodice dolazi da bi pokupilo lovu, opet našu, i protutnjalo bez traga, to me ne zanima. Dapače, grozim se spektakala uz medijsku agresiju i halabuku. Ne držim do zasljepljujućih svjetala pozornica iza kojih otkucavaju samo brojila profita. A Istra i Hrvatska tijekom godine obiluju svakojakim šljokicama, sladunjavim prskalicama i klopkama interesnih skupina i snalažljivih »menadžera«. Svodeći pak ovogodišnji kulturni »saldo« zavičaja, kao jedan od brojnih suradnika istaknuo bih vrlo brzo i razmjerno solidno ostvaren projekt Istarske enciklopedije, te postavljam i retorički upit prestrogim kritičarima: ´Je li bolje imati prvu pa možda i nesavršenu, ili pak uopće nemati jednu takvu doista temeljnu i prilično temeljitu knjigu?´ Važna je također stvar ovogodišnja živa inicijativa za osnutak muzeja moderne/suvremene umjetnosti u Istri. Dajem svoj »laički« glas za Pulu kao njegovo sjedište, jer iz mnogih povijesnih i današnjih razloga ne može se niti smije Istru tretirati kao jedan grad. Pa zna se gdje je i koje je stvarno istarsko kulturno i ino središte! Što se pak mene najosobnije tiče, bitnim držim sva izdanja Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika, koja sam uredio, a samo ove godine objavili smo šest knjiga i još četiri sveska časopisa »Nova Istra«. Naš je nakladnički i stvaralački kontinuitet važan, kako za književnike, ne samo istarske, i druge intelektualce i stvaratelje, tako i za unutarhrvatsku te međunarodnu književnu i uopće kulturnu suradnju. Obilježili smo i 15. obljetnicu Ogranka te održali međunarodne, treće po redu, Pulske dane eseja. Sve su to kulturalne činjenice i kulturološki fenomeni, a ja mislim i vrijednosti, nastale upravo u ovome podneblju i najprije za njega. I neće tek prohujati. Tu ostaju. A zaboraviti što prije valja sve što je zaborav zavrijedilo. Puno je toga pa se pravim zaboravan, da ne bih zasjenio sve ono dobro i lijepo. Pavlović: Grožnjansko kulturno ljeto Tereza Pavlović, likovna umjetnica iz Poreča: – Treba pohvaliti Grožnjansko kulturno ljeto. Naime, ove je godine obilježena jubilarna 40. godišnjica proglašenja Grožnjana Gradom Umjetnika; u Gradskoj galeriji Fonticus predstavljena je čak 61 izložba, shodno tome tiskana je i monografija, čime je zaokružena scena neformalnog, takozvanog grožnjanskog likovnog kruga. Za taj angažman neizostavno treba pohvaliti voditelja Fonticusa Eugena Vodopivca Borkovskyja. Treba pohvaliti i Klaru Udovičić, dugogodišnju tajnicu HDLU-a Istre, koja će ondje mnogo nedostajati jer, kako već kažu, »da je nema, trebalo bi je izmisliti«, te joj ovom prilikom čestitam na novom radnom mjestu pročelnice za kulturu. Pozdravljam i odluku da se u Istri osnuje Galerija suvremene umjetnosti. Za zaboraviti je ono što je polutalentirano, a nerijetko velikih ambicija. To ćemo zaboraviti. Belas: In memoriam Mrkušić i Tripar Davis Belas, multimedijalni umjetnik, član pulskog Kazališta »Dr. Inat« i voditelj porečke Udruge »I«: – Ne bih želio istaknuti programe u kojima sudjelujem, jer smatram da ne bi bilo korektno, a s druge strane ispričavam se svima onima s kojima sam radio razne projekte, što ih neću spomenuti. Želio bih ovom prigodom, ističući događaje godine, spomenuti ljude koji više nisu među nama. Prije svega tu je Branko Mrkušić, koji je dao ogroman doprinos porečkoj kulturnoj sceni, i od kojega se moglo mnogo naučiti. Zatim tu je i Damir Tripar, u čiju se spomen 27. rujna održala izložba. Jedino mi je žao što Damir za života nije doživio priznanje koje je zaslužio, jer, bez sumnje, radilo se o dosljednome umjetniku. Izdvojio bih i koncert grupe Luna, a izričem i svoje žaljenje što je to posljednji koncert te grupe. Spomenuo bih i manifestaciju »Lindarenje«, koja je no budget, a predstavlja i protutežu svim tim skupocjenim projektima i festivalima. Od promašaja, ne bih izdvojio ništa loše, odnosno teško je tu biti objektivan, kada i sam sudjelujem u brojnim programima. Razzi: »Moja Afrika« Ljiljane Vlačić Roberta Razzi, pjesnikinja iz Labina: – S obzirom da sam gotovo cijelu 2005. bila u građevinskim zahvatima i »va melte«, nisam odveć stizala pratiti kulturna zbivanja u čitavoj Istri, pa sam se uglavnom usredotočila na ona u Labinu. Ovdašnja likovna scena kao svojevrsna »mala Meka«, zbog velikog broja slikara, uvelike doprinosi cjelokupnoj kulturnoj sceni Poluotoka. Stoga je po mom mišljenju, događaj ljeta bila izložba akrila i ulja na platnu slikarice Ljiljane Vlačić nazvane »Moja Afrika«. Postavivši slike na zidine starogradske labinske jezgre, na popularnoj Piazzi San Marco, tim je jednovečernjim događajem, pokazala nov pristup likovnim zbivanjima. Izostavila je veliku »pompu« i pristupila događaju jednostavno i ljudski, kakva je u ostalom i sama umjetnica. Nadalje, uvelike me se dojmila retrospektivna izložba Emila Bobanovića Ćolića u Gradskoj galeriji. Ne samo zbog izvrsnih radova već i radi samog umjetnika koji je dokazao da i u poznim godinama čovjek može osjećati lakoću življenja i okrenuti novu stranicu. Što se tiče nove, nazovimo je tehno ere, kvalitetnim i zanimljivim smatram rad Zdravka Milića, a između autora mlađe generacije izdvajam Alena Floričića koji je ime Labina pronio i izvan naših granica te Teu Bičić, koja će po mom mišljenju uskoro morati kupiti novi »ormar«, jer na stalaži više nema mjesta za nagrade. Kao osobu »od pera« spomenula bih Magdalenu Vodopija, »glavu« pulskog sajma knjige. Taj je projekt izvrstan pokazatelj da hrvatska književna scena postoji, da »se ne spi« i da ništa ne pada s neba već se za sve treba potruditi. Sviđa mi se cjelokupan koncept sajma koji posjetitelju nudi zaista velik broj naslova raznih izdavača, ali i mogućnost upoznavanja autora. To može biti vrlo edukativno i poticajno, za starije, a naročito za mlađe literarne stvaratelje. Čovjek sam koji uvijek vidi svjetlo na kraju tunela te se nikada ne osvrćem unazad. Koliko god se trudila, ne pamtim ružne stvari, jer me lijepe i jednostavne odveć zaokupljuju. Rosanda: CD »Istarski puhači« Robert Rosanda, dirigent Limene glazbe Pazin: – Kao kulturni događaj godine istaknuo bih snimanje glazbenog CD-a »Istarski puhači«. To je prvi kulturni proizvod ovakve vrste u Istri, i bio je veliki uspjeh, na inicijativu Istarske županije, okupiti istarske glazbenike koji su izveli djela istarskih skladatelja. Time je postignut izniman doprinos istarskoj glazbeni uopće. Vrhunskim događajem smatram i pulski Sa(n)jam knjiga u Istri. Knjige su vječne, a ja sam svirao na otvorenju prvog sajma i od tada mi je ova manifestacija nevjerojatno draga. Zaista je fascinantno kako je počevši ni od čega, ovaj događaj postao važan i prepoznatljiv i u međunarodnim razmjerima. Trećom najznačajnijom kulturnom aktivnošću ocijenio bih pazinska književna događanja posvećena znanstvenoj fantastici: Istrakon, Dani Julesa Vernea i Festival fantastične književnosti su fascinantni rezultati u jednoj tako maloj sredini kao što je Pazin, gdje se na osnovu vlastite kulturno-povijesne i književne baštine uspijeva pokretati toliko inicijativa i događanja. Negativnim predznakom ocijenio bih najprije prepucavanja oko ljetnih programa u pulskoj Areni. Nikoga ne želim oblatiti, ali za nemali novac koji daje za doista kvalitetne programe u Areni, publika sasvim neopravdano pati zbog organizacijskih propusta. Slično je i s prepucavanjima oko Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, zbog čega opet najviše pati publika. Kao treću negativnost istaknuo bih što u cijeloj Istri, koja se želi promovirati kao filmska regija s dva reprezentativna filmska festivala, nema niti jednog kvalitetnog kina. Brezak: Zlatko Prica u »Zuccatu« Matilda Brezak, voditeljica glazbeno-scenske djelatnosti Pučkog učilišta u Rovinju: – Mislim da je iz godine u godinu sve teže izdvojiti neki od kulturnih događaja po kojem će godina na izmaku ostati zapamćena. To veseli jer znači da je događaja bilo puno i da je većina njih, po mome ukusu bila iznimne kvalitete. Kao likovnjak, osobno bih kao naj-događaj godine izdvojila samostalnu izložbu slika akademskog slikara Zlatka Price koja je upriličena u porečkoj galeriji »Zuccato«. Izložbom, je naime, dana retrospektiva svih radova ovog vrsnog umjetnika i to od njegovih najranijih djela iz Samoborskog ciklusa pa sve do posljednjeg fantastičnog ciklusa »Opatijskih kišobrana«. Smatram da je ova izložba, osim što je bila i edukativna i korisna za sve ljubitelje likovne umjetnosti, bila i najsjajnija perla u ovogodišnjoj niski uistinu brojnih likovnih događanja. Također, među najznačajnijim ovogodišnjim događanjima izdvojila bih gostovanje ruskog carskog baleta »Taranda« i njihovu izvedbu »Labuđeg jezera« u sklopu Histria festivala u pulskoj Areni. Činjenica je da je baletnih predstava premalo, posebice bijelog baleta pa je uistinu veliki događaj kada tako renomirana i međunarodno priznata baletna postava gostuje u Puli. Uz izniman ples, koreografiju i kostime izdvojila bih i dojmljivo rješenje vizualnog oslikavanja ove čuvene glazbene bajke P. I. Čajkovskog. Kao treći poseban događaj navela bih koncert opernih pjevača Andrea Bocellija i Paole Sanguinetti, koji se također održao u Areni. Ovim se koncertom, naime nastavlja s dovođenjem iznimnih glasova iz svijeta opere u Pulu i Istru. Sam Bocellijev nastup bio je izniman događaj, meni i poseban, jer se radi o umjetniku svjetske klase, koji je i više no uspješno spojio klasičnu i suvremenu glazbu Ni jedan događaj u kulturi ne bih mogla izdvojiti kao posebno loš, jer takvih i nije bilo. Dosta toga, ili gotovo sve ovisi o ukusu konzumenta pa nešto što je meni bilo manje važno, drugom možda predstavlja vrhunac kulture ili zabave. Ono, što je najvažnije to je da događaja ima dosta i da su raznovrsni pa će oni koji to zavrjeđuju i opstati te postati tradicionalni, dok će oni drugi jednostavno nestati s kulturne scene. Pavletić: Plodna, bogata i raznolika kulturna godina Mirjana Pavletić, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta »Augustin Vivoda« Buzet: – Nije lako izdvojiti tri naj (bolja, veća, značajnija) programa iz mnoštva kulturnih događanja koja su se ove godine, naročito tijekom kulturnog ljeta, nudila u svakom kutku Istre. Naime, 2005. godina u Istri bila je izuzetno plodna, bogata i raznolika što se kulturne ponude tiče. Naravno, nisu svi programi bili megaveličine poput onih Histria Festivala, Istra etno jazz festivala, filmskih festivala u Puli i Motovunu ili pak Sajma knjiga u Puli i velikih izložbenih projekata Galerije Adris u Rovinju, ali mnoge su i manje manifestacije, naročito one koje promoviraju svekoliku izvornu i tradicijsku istarsku kulturnu baštinu, zaslužile pohvalu i visoko mjesto na rang ljestvici istarskih kulturnih događanja godine. Godinu na izmaku pamtit ćemo i po tome što je jedan od najutjecajnijih svjetskih intelektualca današnjice Noam Chomsky posjetio Istru, točnije Novigrad. Godina će ostati zabilježena i po otkriću velikog arheološkog nalazišta antičkih amfora u Puli, a zasigurno će kao jedan od najznačajnijih događaja godine biti objavljivanje Istarske enciklopedije čime je Istra postala prva, i zasad jedina, hrvatska županija, vjerojatno i jedina europska regija, koja se može pohvaliti takvim izdavačkim projektom. Ovdje na sjeveru Istre, na Buzeštini, godinu ćemo pamtiti po izuzetno dobro prihvaćenoj multikulturnoj manifestaciji Subotine po starinski i nizu tradicijskih i etno-glazbenih priredbi. Što zaboraviti? Vjerojatno su programi koji zaslužuju zaborav već zaboravljeni. Ne bih niti jedan takav program isticala. Ali moram reći da me žalosti što Istra nije osjetila potrebu da se ozbiljnije uključi u obilježavanje 125. obljetnice rođenja Ivana Matetića Ronjgova, skladatelja i melografa, barda autohtonog glazbenog izraza, tvorca istarske ljestvice, a koju je obljetnicu, brojnim manifestacijama maestru u čast, podržala susjedna Primorsko-goranska županija. Matejčić: Definitivno Istarska enciklopedija Ivan Matejčić, pročelnik konzervatorskog odjela Istre: – Proteklu je godinu, uz sve moguće i objektivne zamjerke, definitivno obilježila Istarska enciklopedija, koja spada u red recentnih ostvarenja na kulturnom polju. Također smatram da je početak radova novog muzeja u Novigradu veoma bitna stvar koja će ujedno obilježiti i iduću godinu. Floričić: Otvorenje Anexa je odlična stvar Alen Floričić, profesor u pulskoj Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna i videoumjetnik: – Smatram da je otvorenje nove galerije Anex odlična stvar, iako mislim da bi bilo dobro da se oformi čvrst savjet koji bi stao iza programa. Također treba uspostaviti pedagošku ulogu upoznavanja publike s hrvatskom suvremenošću i stranom umjetnošću, koje općenito najviše fali u Istri. Problem je u tome što previše gledamo jedni druge. Duhovnu klimu može potaknuti jedino stalno prisustvo kvalitetnih autora u kontinuiranim projektima, a dok god ne budemo imali priliku vidjeti recentne majstore, bit ćemo etiketirani kao provincija koja diše samo ljeti, i to za došljake. Od izložbi ne bih mogao izdvojiti ništa posebno, osim videorad Šveđanina J. Tobiasa Andersona koji je predstavljen ljetos u sklopu projekta Cinnemania(c). Pauletta: Izdvajam udruge i pojedince iz "Rojca" Robert Pauletta, likovni umjetnik i umjetnički voditelj Multimedijalnog centra LUKA: – Kao bitnu stvar za kulturu i subkulturu ovog grada, izdvojio bih djelatnost raznih udruga i pojedinaca iz bivše vojarne Karlo Rojc. Iako ne bih mogao izdvojiti ništa spektakularno, mislim da se u toj ustanovi rade dobre stvari, a koje će se tek razviti u nešto bitno. Nadalje, situacija u pulskoj kazališnoj kući je sramotni i očiti primjer naše nemoći i ovisnosti o odlukama iz političkih krugova. Nedostatak kinodvorana, koncertnih dvorana i malog kazališta, teška su sramota za ovaj grad, unatoč solidnoj festivalskoj ponudi, koja je tek dobar oblik tržišne kulture. Što se tiče likovnosti, mislim da u 2005. nije bilo promašaja. Ruba Župančić: Dva koncerta u medulinskoj crkvi Višnja Ruba Župančić, profesorica povijesti glazbe u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Puli: – Od cjelokupne koncertne ponude u Istri u posebnom su mi sjećanju ostala dva koncerta, oba u medulinskoj crkvi sv. Agneze, onaj pijanista Vladimira Mlinarića te onaj violončelista Stjepana Hausera uz pratnju Zagrebačkih solista. Ti su mi koncerti baš osvježili dušu, a sve ostalo što nam je ponudila ta koncertna produkcija možemo zaboraviti. Ono, međutim, što bih izdvojila kao nezaboravne propuste jest ´Hamlet´ na Brijunima, i to prije svega zbog režije, koju nikako nisam mogla prihvatiti. Jesam za osuvremenjivanje i moderniziranje klasika, međutim u tom slučaju redatelj takvom radu mora pristupiti s oprezom i posebnim osjećajem. U brijunskom slučaju ´Hamlet´ me se dojmio nekako uništenim, razočarao me. Isto tako izdvojila bi ´Zločin na kozjem otoku´ u produkciji Istarskog narodnog kazališta, iz kojeg sam htjela izaći za trajanje predstave. Brajković: Božićni koncert Zvjezdica Massimo Brajković, prodekan Filozofskog fakulteta u Puli, skladatelj i profesor »Glazbenih oblika i stilova«: – U posebnom sjećanju zasigurno će mi ostati Božićni koncert zagrebačkog Djevojačkog zbora Zvjezdice, koje su nastupile u rovinjskoj crkvi sv. Franje. To je nešto genijalno, i držim da spadaju u red vrhunskih i jedinstvenih zborova na ovim prostorima. Posebna pohvala ide voditelju i ravnatelju zbora Zdravku Šljivcu, bez kojeg takvu razinu članice zasigurno ne bi postignule. On je, naime, uspio dovesti do savršenstva njihove vokalne mogućnosti i od njih stvoriti vrhunac ljudske moći. To vrijedi i za intonativni postav. Od, pak, negativnih iskustava ne bih istaknuo ništa, jer svi se organizatori trude kolikogod mogu pridonijeti kulturnom životu Istre. Rekao bih da je kompletna godišnja ponuda ukazala na napredak i sve veću produktivnost, kulturna su ljeta oživjela i važno je primijetiti kako to vrijedi za sve veće istarske gradove, što je izuzetno pozitivno. Nije naodmet, ipak, reći kako ne bi škodilo dati više akcenta na ostatak godine. S obzirom da sam profesor, volio bih skrenuti pažnju i na naše pulske studente, poput primjerice Ivana Šverka, koji je ove godine osvojio drugo mjesto na Svjetskom trofeju harmonike, a koji je vrijedan i izuzetan glazbenik. Pohvalu upućujem i našem studentskom Mješovitom zboru te Akademskom harmonikaškom orkestru Filozofskog fakulteta u Puli, za njihov trud.

Anketirali: V. BEGIĆ, L. SINČIĆ, D. ŠIŠOVIĆ, N. O. RADIĆ, G. ČALIĆ ŠVERKO, V. ŠILIPETAR, N. HAUSER