Ovaj je pojam već tako duboko uvriježen među našim ljudima da će se skoro nadomjestiti s jednostavnom skraćenicom: TIK. Za kratko će vrijeme svatko znati što je to TIK, pa se neće morati koristiti onolika slova da bi se reklo nešto sasvim jednostavno i svima odlično poznato. Kako pak TIK izgleda? Kako se može namah prepoznati? To je izdvojena kuća od golog kamena, koji je često nalijepljen na zidove od cigle, s puno malih krovića pokrivenih kanalicama i lođica ukrašenim volticama, a uz nju obavezno ide i bazen. Zapravo, bez bazena nema TIK-a. Bazen je ključni dio ove nove kulturne pojave, te je uvijek u prvom planu kada se TIK-ovi snimaju za naše radoznale medije. A ni bez golog kamena nema TIK-a. Iako su nekada samo štale bile u golom kamenu, danas se može vidjeti posvuda, pa i u starim gradskim jezgrama, gdje se nekada samo pofarbanom žbukom branilo od vlage. Svemu ovome treba još dodati da u TIK-ovima žive imućniji ljudi, a među njima ponekad ima i naših, da ne kažem, tajkuna.

TIK se već toliko udomaćio u našoj sredini da je prihvaćen čak i od starosjedilaca. Nedavno sam bio iznenađen kada je takav jedan starosjedilac izjavio za skupinu TIK-ova skoro sagrađenih nadomak Motovuna da su to "tipične istarske kuće". Ne treba ni pominjati da svaki od ovih TIK-ova ima i svoj bazen. Ovaj starosjedilac ih je čak i posjetio, te na osnovu vlastitog iskustva tako nešto slobodno izjavio. Kako sam ih ja bio posjetio tijekom gradnje, dobro znam da su građene od cigle, tj. od keramičkih blokova, te da su tanki komadi škrilje potom bili žbukom nalijepljeni po vanjskim i nekim unutarnjim zidovima. Bilo kako bilo, ove su kuće od samih starosjedilaca dobile TIK status, a to je velika pohvala za graditelje, poduzimače i arhitekte.

Iako u Istri nema baš nekakvih arhitektonskih ili urbanističkih organizacija, nema sumnje da bi i one rado podržale ovu novu kulturnu pojavu. TIK je ipak TIK, napokon, samo arhitekti mogu potpisati nacrte za tolike TIK-ove po našem poluotoku, pa postoji i mogućnost da su ih arhitekti zapravo i projektirali. Što se urbanista tiče, TIK-ovi u skupinama ne izgledaju baš kao stara istarska sela ili zaseoci, pa su valjda i napredni urbanisti umiješani u ovu novu kulturnu pojavu. No, i oni će se sigurno brzo prilagoditi novom vremenu.

O zaštitarima kulturne baštine ovdje nema ni smisla govoriti. Kulturni krajobraz nije za njih od neke posebne važnosti. Oni se prije svega bave žbukom kojom se vezuje kamen i sličnim ključnim problemima zaštite. Naravno, TIK-ovi nisu u njihovoj ingerenciji. No, za nekoliko će godina i zaštitari kulturne baštine vjerojatno prisvojiti TIK kao kulturnu pojavu od velike vrijednosti za novu Istru, pa će čitava priča biti lijepo zaokružena. TIK će postati dio istarske kulturne baštine, pa će kao takav biti i zaštićen. Možemo očekivati da će svaki TIK napokon dobiti svoju diplomu s pečatom i potpisom neke odgovorne osobe iz Ministarstva kulture.

Prof. dr. Ranko Bon

Predsjednik

Motovun – eko grad

Centar za održivi razvoj