Nakon dvadeset godina zabrane koja je uslijedila nakon izjašnjavanja na referendumu, Italija se vraća proizvodnji nuklearne energije: program vlade desnog centra predviđa izgradnju čak jedanaest nuklearki, od kojih će tri biti u krugu od sto kilometara zračne linije od Istre.

Talijanska novinska agencija ANSA objavila je mapu mogućih lokacija za te centrale, a veliki članak o tome objavljen je i u današnjem broju tršćanskog dnevnika Il Piccolo.

Uvid u kartu, koju i mi objavljujemo, ne može nas ostaviti ravnodušnima. Istina, radi se tek o potencijalnim lokacijama, no u slučaju da se sve obistini Istra bi se našla u nuklearnom okruženju.

Uz nuklearku na nama najbližoj lokaciji, onoj u predgrađu Monfalconea, Talijani namjeravaju smjestiti dvije nuklearne centrale na samom ušću rijeke Po, i to jednu kod Chiogge, a drugu u Porto Tolleu, na samom ušću.

Valja dodati i da naši drugi susjedi, Slovenci, imaju nuklearnu centralu u Krškom. Po njihovim planovima, u nju bi se mogao ugraditi dodatni reaktor, u što bi sredstva vjerojatno uložili upravo Talijani. Pregovori doduše još traju, no talijansko-slovenska energetska sloga sve je izraženija i konkretnija.

Svemu tome valja pridodati i nuklearnu elektranu koja će se graditi na rijeci Po, kod Piacenze, u Padskoj nizini. Ta je lokacija od nas nešto udaljenija, ali rijeka, odnosno njeno ušće opet je blizu naše obale. Po zadnjim informacijama, izgradnja nuklearnih centrala u Italiji počet će 2014. godine, a prvi kilovati bit će proizvedeni u 2019.

Razvoj nuklearki u Italiji prati i porast ulaganja u izgradnju LNG terminala uz obalu: poznato je da je već proradio LNG terminal (za prirodni plin) kod ušća rijeke Po, a po zadnjim informacijama Talijani su sa Slovencima dogovorili gradnju LNG terminala u predgrađu Trsta, u mjestu Zaule, na granici sa Slovenijom.

Po neslužbenim informacijama, Slovenija je pristala dati zeleno svjetlo izgradnji talijanskog LNG terminala, a kao protuuslugu traži da im Italija ne stvara probleme oko programa izgradnje jednog LNG terminala u krugu koparske luke. Nakon što se Ljubljana mjesecima predstavljala kao zaštitnica ekoloških interesa svih jadranskih država i protivila se talijanskoj plinskoj politici, odjednom se sve preokrenulo.

Ako talijanskim terminalima u Trstu i Margheri pribrojimo i naš hrvatski, ispada da će jednog dana sjeverni Jadran doista postati jedno od najvećih energetskih stjecišta na europskom kontinentu. Politika i dalje priča priču da će se izgradnjom nuklearki smanjiti cijena električne energije, da će ekonomija uz jeftiniju energiju napokon krenuti nabolje, da ćemo svi kvalitetnije živjeti, no tragično je da na koncu takvoj politici većina građana i dalje vjeruje.

(Piše Elio VELAN. Glas Istre)