Razgovarao Davor ŠIŠOVIĆ, Glas Istre

Sredinom prosinca u svim istarskim gradovima održani su prvi radni sastanci vezani uz izradu Strateškog programa razvoja ruralnog područja Istarske županije 2006.-2012. Voditelj ovog projekta, čiji je naručitelj Istarska županija, a formalni nositelj Agencija za ruralni razvoj Istre (AZRRI) je dr. Vjekoslav Par iz Zavoda za upravu poljoprivrednog gospodarstva na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, s kojim razgovaramo o osnovnim načelima i očekivanim rezultatima ovog dokumenta.

– Koje bi konkretne dobrobiti trebao donijeti ovaj Strateški program?

– Ovaj program je zamišljen kao strateško-plansko-programski dokument i sredstvo za učinkovitije i uspješnije upravljanje razvojem poljoprivrede, ribarstva i ruralnih područja u Istarskoj županiji. To je inače uobičajen instrument koji se koristi u Europskoj uniji kako bi se unaprijedio regionalni, odnosno županijski razvoj. Trebao bi individualizirati i odrediti specifične ciljeve ruralnih područja Istre radi koncentracije resursa, i tako pomoći da buduća ulaganja budu optimalna. Identificirat će se snage, slabosti, mogućnosti i opasnosti u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnim područjima, a postojeći i budući programi koji su sukladni s razvojnim ciljevima podvrgnut će se ocjeni stvarne izvodivosti do razine prostornog plana.

– Govoreći o istarskoj poljoprivredi često se pozivamo na »dobra stara vremena«, kada su, primjerice broj krava, ili stabala maslina, ili površina pod vinogradima bili i deseterostruko veći nego danas. Treba li težiti povratku na veličine iz tih »dobrih starih vremena«?

– U novim okolnostima nije realno težiti povratku na veličine iz »dobrih starih vremena«. To jednostavno danas nije moguće. Umjesto dostizanja nekadašnjih količina, u budućnosti treba organizirati takvu proizvodnju i usredotočiti se na takve proizvode koje će tržište prihvatiti i tražiti, a koji osiguravaju optimalno korištenje raspoloživih resursa. U uvjetima tržišnog gospodarstva, sve veće konkurencije i opće globalizacije potrebno je vrijednosti lokalnih resursa oblikovati u prepoznatljive proizvode i usluge koji imaju jamčenu kvalitetu, kvalitetan marketing i prodaju. Na taj način moći ćemo govoriti o »dobrom novom vremenu«.

– Pojam »ruralni prostor« često asocira gotovo isključivo na poljoprivredu, no što se pod tim pojmom podrazumijeva, kad je o Istri riječ, u ovom strateškom dokumentu?

– Europska unija je prepoznala da u ruralnim područjima osim poljoprivrednika obitavaju i druge strukture ljudi te da se ekonomski boljitak tih područja ne može postići isključivo održavanjem ili povećavanjem poticaja za poljoprivrednike. Ruralni prostor obuhvaća područja netaknutog krajobraza te poljoprivrednog i šumskog zemljišta, sela, male gradove i naselja koja okružuju industrijske i regionalne centre. Poljoprivredna gospodarstva, obrti, mali i srednji poduzetnici glavni su proizvodni subjekti na tim područjima. Prirodni izvori, staništa bilja i životinja, tradicija, mogućnosti za rekreaciju i razonodu sastavnice su ruralnog prostora koje ga razlikuju od urbanog. Veza poljoprivrede, ruralnog prostora i netržišnih funkcija poljoprivrede sve je jača. Međutim, kada je o Istri riječ, u mnogim zonama potrebno je jačati poduzeća koja djeluju u primarnom sektoru tako da se maksimalno poveća i stabilizira dobit. Kako se primarne gospodarske aktivnosti događaju na najvećem dijelu teritorija, strateškim se ciljem smatra uskladiti djelovanje poduzeća koja već postoje u tom sektoru s potrebama očuvanja i poboljšanja okoliša.

– Istra kao cjelina teško može biti programski objedinjena zajedničkim razvojnim preporukama. Kako odabrati najbolje za svaku lokalnu »mikrosredinu«?

– U Istarskoj županiji na snazi je Regionalni operativni program (ROP) te brojni drugi dokumenti (Master plan razvoja turizma i drugo) koji programski objedinjuje i određuju opće smjernice razvoja Istre kao cjeline. Polazeći od toga jedna od osnovnih zadaća ovog programa je vrednovanje i prepoznavanje proizvoda i usluga za svaku »mikrorazinu«. Radi toga su u izradu programa uključeni svi zainteresirani lokalni nositelji razvoja iz privatnog, javnog ili civilnog sektora na području Istarske županije. Bez dobro diferencirane jake gospodarsko-socijalne mreže, primarne aktivnosti ne mogu same jamčiti harmoničan i skladni razvoj teritorija, već je nužna diversifikacija aktivnosti i poboljšanje uslužnih djelatnosti za stanovništvo u ruralnim zonama. Zato je ekstremno važno lokalno i mjesno programiranje, jer se jedino tako mogu utvrditi realne mjesne potrebe, a bitno je predložiti i kompromise kada se mora birati između lokalnih potreba i raspoloživih resursa.

– Treba li postaviti »granice slobode« u lokalnim razvojnim inicijativama? Na primjer, ako nam baš svaka općina u Istri planira po jednu ili čak nekoliko industrijskih zona, što to znači za pojam »ruralni prostor« i njegove razvojne smjernice?

– Europska unija potiče, a mi u izradi ovog programa prvi put u Hrvatskoj to primjenjujemo, specifičnu metodu ruralnog razvoja pod nazivom »Leader pristup«. Njegov temelj je suradnja između državne uprave, lokalne samouprave, nevladinih organizacija i privatno-komercijalnog sektora u definiranju razvojnih smjernica na lokalnoj razini, razvijanju kapaciteta te razmjeni znanja i iskustava ruralnih zajednica. Smatram da su »granice slobode« u lokalnim razvojnim inicijativama i dosad postojale i jasno su naznačene u brojnim dokumentima Istarske županije. Možemo se pritom zapitati koliko su dosadašnji programski dokumenti bili obavezujući za lokalnu razinu. Vjerojatno se smatralo da je osnivanje industrijskih zona pravo i jedino rješenje za gospodarski razvoj. Njihova je važnost neupitna, ali se često zaboravlja i na druge vrijednosti i mogućnosti raspoloživih resursa.

– Kako izbjeći razvojnu diskriminaciju ljudi koji žive u malim i udaljenim naseljima gdje je osiguranje kvalitetnijih životnih uvjeta preskupo?

– Razvitak i unapređenje ruralne infrastrukture bit će jedna od obveznih mjera u europskom IPARD programu koji će kao pretpristupna pomoć biti dostupan Hrvatskoj, a time i Istarskoj županiji, za razdoblje 2007.-2013. Ovi će se fondovi moći koristiti kroz programe koji su u skladu s Programom razvoja poljoprivrede i ruralnog prostora Republike Hrvatske te našim Strateškim programom. Na taj način ljudi koji žive u malim i udaljenim naseljima neće biti diskriminirani. Politika solidarnosti u osiguranju infrastrukturnih pretpostavki za normalan život ostaje obveza županijske i lokalne uprave i samouprave. U programiranju posebnu pozornost treba posvetiti poboljšanju uvjeta života u ruralnim zonama, kroz jačanje uslužnih djelatnosti za stanovništvo te strukturalnim intervencijama u korist malih centara i raspršenih kuća odnosno mjesta stanovanja. Važno je i poboljšati životne prilike i uvjete mladih i žena, putem uslužnih servisa kojima se potiče i zapošljavanje.

– Istra obiluje tradicijskim vrijednostima koje su ugrožene i izložene propadanju jer nisu obuhvaćene nijednom zakonskom kategorijom zaštite, od nekih elemenata tradicijske poljoprivredne proizvodnje pa do ambijentalnih vrijednosti poput, primjerice, suhozida i kažuna. Kako tome doskočiti?

– Mate Balota je u romanu iz istarskog narodnog života »Tijesna zemlja« zapisao: »Istarska zemlja zanosi svojom raznovrsnošću. Divlja i pitoma u isti mah, tu gola i kamenita, tamo zelena i šumovita, na sjeveru i istoku visoka gola brda, na jugu i zapadu plodne kosine crvene zemlje. A svuda raznovrsnost. Sve je u toj zemlji nekako temeljito. Kuće, dvorovi za ovce, korune i zidovi, putići izdubeni u kamenu – sve to kao da je za vječnost građeno«.

Današnje generacije imaju obvezu očuvanja ovog nasljeđa. Tradicijske vrijednosti jedan su od važnih elemenata ruralnog prostora koje će biti prepoznate i u Strateškom programu, kroz prijedloge valorizacije ekoloških i kulturnih specifičnosti putem intervencija očuvanja i spašavanja, te korištenjem prednosti koje daje povijesna, kulturna i ekološka baština. Kroz predložene programe i njihovu provedbu bit će, uvjeren sam, i ostvarene osnovne pretpostavke i za pokretanje inicijativa za promjenu određenih zakonskih propisa. Naravno da je to dugotrajan i nimalo jednostavan proces.

– Agroturizam se u Istri razvija već cijelo desetljeće i uzor je drugim županijama, ali državna vlast uporno odbija donijeti poseban zakon o agroturizmu. Kako u ovakvoj razvojnoj strategiji riječ razriješiti taj nesklad?

– Svakodnevno se susrećemo s nedostatnošću i nedorečenošću zakonske regulative, ne samo kod agroturizma već i na brojnim drugim područjima. Kad je već riječ o agroturizmu, struka će morati jasno pojmovno odrediti sadržaj i strukturu ovog vida turizma, a to je prva pretpostavka u oblikovanju ili preoblikovanju zakonskih propisa. Naš program će svakako prepoznati mjesto i ulogu ove vrste turizma u ruralnom prostoru te naznačiti sadašnja ograničenja i buduće pretpostavke za razvoj ove djelatnosti.

– Kakvu će sliku Istre ovaj dokument ponuditi kada bude dovršen?

– Uključivanjem velikog broja suradnika u izradu programa, od Agencije za ruralni razvoj Toscane (ARSIA), Poljoprivrednog fakulteta Sveučilišta u Pisi, stručnjaka Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te lokalnih nositelja razvoja iz Istarske županije, osigurana je osnovna pretpostavka za kvalitetan i sveobuhvatan pristup. Smatram da će rezultat biti izoštrena slika Istre, odnosno njen ukupni i lokalni razvoj bit će određeni vrednovanjem resursa s jedne nove osnove te na drugačiji i detaljniji način. Nakon završetka izrade programa, možda će Istra neke i iznenaditi svojim dosad neprepoznatim vrijednostima i mogućnostima. To neće biti idealizirana slika Istre već slika sadašnjosti i budućnosti. Međutim, valja podsjetiti da mudrost i u ruralnoj politici počinje spoznajom da nema idealnih rješenja. Prihvaćene mjere i programi ruralne politike uvijek su rezultat kompromisa različitih interesnih skupina, a najmanje stručnih analiza i koncepata. U praksi ostaje mogućnost ići više ili manje u »zacrtanom smjeru« s politikom malih, ali promišljenih koraka.

– Istru se često uspoređuje s talijanskom regijom Toscanom; koliko je to po vašem mišljenju Istri na korist, a koliko na štetu? Može li se stvoriti nezavisan i samosvojan brand Istre, bez uspoređivanja s drugim svjetskim regijama koje su svoju svjetsku prepoznatljivost već izborile?

– Svaka usporedba, a posebno ona koja ima pozitivno značenje, u osnovi je prihvatljiva. Problem međutim nastaje kada se razvije stalna potreba da sve više sličiš originalu. Naime, kopija nikada na postaje original i njena prepoznatljivost određena je originalom. Nadam se da Istra neće upasti u tu zamku. Koliko god ova usporedba izgleda marketinški prihvatljivo, osobno smatram da Istra već sada ima dovoljno prepoznatljivosti za oblikovanje vlastitog branda. Vjerujem da će i ovaj Strateški program pomoći u određivanju prepoznatljivosti Istre. Kada se u budućnosti neko područje bude uspoređivalo s Istrom, to će biti znak da su čudesne ljepote i mogućnosti Istre, prožimanje i sljubljenost starog i novog, prepoznate na pravi način. Cilj će tada biti ostvaren, a Istra će biti ne samo brand već prostor u kojem se živi u svoj punini.