ISTEKAO ROK ZA USKLAĐIVANJE OPĆINSKIH STATUTA S IZMIJENJENIM I DOPUNJENIM ZAKONOM O LOKALNOJ SAMOUPRAVI
Zapravo, taj je rok – od 90 dana – istekao u ponedjeljak, 6. veljače, a još je jučer bilo općinskih vijeća koja su se tek okupila radi usklađivanja svojih akata sa zakonom S kakvom nam ozbiljnošću funkcionira lokalna samouprava u malim sredinama, vidljivo je i iz aktualne ho-ruk akcije usklađivanja općinskih statuta i drugih akata s izmjenama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Iako su izmjene donesene još polovicom listopada prošle godine, a u »Narodnim novinama« objavljene posljednjeg dana toga mjeseca s napomenom da stupaju na snagu osmog dana od objavljivanja, većina općina, barem u Istarskoj županiji, čekala je baš krajnji rok za njihovo provođenje. Zapravo, taj je rok – od 90 dana – istekao, ako smo dobro brojali, u ponedjeljak, 6. veljače, a koliko jučer još je bilo općinskih vijeća koja su se tek okupila radi usklađivanja svojih akata sa zakonom. No kako nam reče jedan iskusni pravnik, za nepridržavanje toga roka nisu propisane sankcije, pa ne iznenađuje »lijenost« u provedbi. Kao što je poznato, izmjenama i dopunama ovoga zakona između ostalog ukida se 2001. godine uvedena odredba da male općine, one do 3.000 stanovnika, nemaju poglavarstva kao izvršna tijela vlasti, već su njihovi poslovi bili preneseni na predstavničko tijelo – općinsko vijeće. Tada je uvedeno da je predsjednik općinskog vijeća istodobno načelnik općine, dakle, uspostavljena je personalna unija predstavničke i izvršne vlasti. Pravdalo se to tada smanjivanjem troškova za ionako male općinske budžete, a smatralo se da će i kadrovski biti lakše. Sada smo se vratili na raniji model pa opet u svakoj, pa i najmanjoj općini mora biti poglavarstvo koje bira vijeće. Na čelu poglavarstva je načelnik, izabran iz sastava vijeća, s preporukom da to bude nositelj stranačke ili nezavisne liste. Načelnik u pravilu ima dva zamjenika, a broj ostalih članova poglavarstva reguliran je u odnosu na broj stanovnika u jedinici lokalne samouprave. U općinama je to najmanje tri do najviše sedam, u gradovima od pet do devet, u županijama od sedam do 13, a u Gradu Zagrebu od devet do 15 članova. Da bi se zakonom propisane izmjene provele u praksi, općinska vijeća morala su ih najprije ugraditi u svoje statute i poslovnike. Pritom su »usput« mogla precizirati neka rješenja, primjerice odrediti da se zamjenici gradonačelnika također moraju birati iz redova vijećnika (što bi bilo logično, jer su zamjenici s punim ovlastima) ili pak utvrditi način izbora – javnim ili tajnim glasanjem. Kada statuti stupe na snagu, slijedi njihova primjena, tj. izbor načelnika, zamjenika i članova poglavarstva. Izmjenama zakona rok nije propisan, ali, kažu stručnjaci, s time se ne može otezati jer bi došlo u pitanje funkcioniranje vijeća s obzirom na to da mu poglavarstvo službeno predlaže akte koje ono donosi. Budući da se vijeće mora sastajati barem svaka tri mjeseca, to bi bio i krajnji rok za konstituiranje poglavarstva. Novina, odnosno opet povratak na staro je i mogućnost da pročelnici upravnih tijela (odjela) u jedinicama lokalne samouprave mogu biti birani za članove poglavarstva. Zanimljivo je primijetiti da će načelnici općina koje do sada nisu imale poglavarstvo, a pretendiraju i dalje biti na toj »redizajniranoj« dužnosti, morati prije kandidiranja dati ostavku na mjesto predsjednika vijeća budući da su te dvije funkcije postale nespojive. Ostat će dakako članom vijeća, jer inače ne bi mogao biti biran, a kada bude izabran za načelnika, predstavnička će mu funkcija otići u mirovanje jer je nespojiva s izvršnom. Naravno, općinsko će vijeće morati izabrati svoje nove čelnike. Hoće li se u tom »interregnumu«, svojevrsnom međuvlađu, otvoriti i prilika za drugačije uspostavljanje izvršne vlasti od dosadašnje, pitanje je koje ne treba zanemariti. Naročito u onim sredinama gdje je vlast uspostavljena tankom većinom i uz puno kompromisa. U Istarskoj županiji, od ukupno 29 općina, njih 20 nije imalo poglavarstvo. To su Bale, Barban, Brtonigla, Cerovlje, Gračišće, Grožnjan, Kanfanar, Karojba, Kaštelir-Labinci, Lanišće, Lupoglav, Motovun, Oprtalj, Pićan, Sv. Lovreč, Sv. Petar u Šumi, Svetvinčenat, Tinjan, Višnjan i Vižinada. Koncem prošle godine je poglavarstvo dobio Ližnjan, ali silom starih odredbi zakona – bio je, naime, prešao stari limit od 3.000 stanovnika. Goran PRODAN Ograničene ovlasti načelnika, gradonačelnika i župana u predizbornom razdoblju Zakon je promijenjen i u dijelu koji se odnosi na širinu ovlasti gradova, općina i županija. Primjerice, »običnim« gradovima i općinama dodana je i briga o prometu na njihovu području, a uvedena je i kategorija »velikih gradova«, većih od 35 tisuća stanovnika, koji sada imaju u svom djelokrugu i održavanje javnih cesta te izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola, a mogu obavljati i poslove iz djelokruga županije. U Istri taj status po veličini ima Pula, a po »funkciji« i Pazin kao službeno sjedište županije. Budući da je nakon donošenja prve verzije ovog zakona Sabor donio i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, dio se aktualnih izmjena odnosi i na operacionalizaciju njegovih odredbi. Zakon o lokalnoj samoupravi sada kaže da pripadnici nacionalnih manjina koji imaju pravo na razmjernu zastupljenost u predstavničkim tijelima (vijeću, skupštini) imaju pravo i na zastupljenost u izvršnim i upravnim tijelima tih jedinica, dakle, u poglavarstvima i upravi. Također se pripadnicima manjina daje prednost, u slučaju istih uvjeta, pri zapošljavanju u lokalnoj samoupravi u kojoj su im »priznata« posebna prava. Izmjena zakona ima i u dijelu koji normira nadzor nad zakonitošću akata koje donose lokalna predstavnička tijela. Uvedena je »međurazina«, pa prvi nadzor obavljaju uredi državne uprave u županijama. Jedna od zanimljivijih, možemo reći i vrlo pohvalnih dopuna zakona je i ona koja kaže da od dana raspisivanja izbora za članove predstavničkog tijela do dana izbora novog načelnika, gradonačelnika ili župana, stari čelnik može obavljati samo poslove neophodne za redovito i nesmetano funkcioniranje te samouprave. Tako će se izbjeći ulaženje u sumnjive poslove i voluntarističko trošenje javnoga novca na kraju mandata, čega smo bili svjedoci i u nekim istarskim gradovima i općinama.